Iz maminog rukava u rujnu

Pitam ja njega:

– Ste imali tjelesni danas?

– Što je to?

– Pa tjelesni.

– Je to ono di se uči od Boga? – pali mu se lampica.

– Ha?

– Ono di se uči od Boga?

– Misliš vjeronauk? – pali se moja lampica. – Ne, tjelesni je tamo gdje se vježba.

– A, to, to smo bili, fora je. Ali nisi mi stavila majicu.

– Kako nisam, u ormariću ti je u školi.

– Nisam znao. Ali ionako mi nije trebala. To s majicom, da se obučemo, je učiteljica rekla da ćemo vježbati drugi tjedan.

Kaže moj prvašić:

– Moramo skupiti jesenske plodove za školu.

– To za petak? – pitam ja.

– Do petka, do petka – nervozno će on.

– U redu, hoćemo.

– Dobro, jer za sad ih imamo točno nula – naglasi on i zaključi razgovor pokazivanjem nule palcem i kažiprstom.