Priča o automobilu i brodu
Nekoć je Jadranska magistrala promijenila način putovanja prema jugu, a danas se malo tko odlučuje za taj put, biraju se brže, ali i manje lijepe ceste.
Brod je starije prijevozno sredstvo od automobila, bez kojega bismo danas teško mogli zamisliti život, međutim, automobil je promijenio i zamijenio brod gdje god je to moguće.
Za moderne i veće brodove trebalo je izgraditi luke, a život se počeo sve brže i brže odvijati pa je nedugo nakon prvih automobila trebalo izgraditi ceste. Jedna od najvažnijih cesta vezana je uz našu obalu i počela se graditi nakon završetka II. svjetskog rata.
Jadranska magistrala
I prije završetka Jadranska magistrala promijenila je puno toga, a posebno pomorski prijevoz uz obalu. Klasičan brod iz kilometra u kilometar gubio je bitku.
Od Trsta preko Pule – Rijeke – Zadra – Splita – Ploča – Dubrovnika – Ulcinja ukupno 1006 km, a kroz Hrvatsku 818 km. Izgrađena je djelomično na postojećim putevima i cestama iz rimskog doba i srednjeg vijeka. Dio tih cesta od 1918. do 1941. rekonstruiran je i asfaltiran. Izgradnja nove ceste nazvane Jadranskom magistralom odvijala se u etapama pa se tako mijenjao i život uz nju. Mjesta su postajali gradovi, gradile su se tvornice, a kasnije i hoteli.
Prvi dio magistrale koji vodi do Zadra sagrađen je 1959. Više dionica građeno je od 1959. do 1963. (Zadar – Šibenik, Rogoznica – Trogir, Split – Omiš, Makarska – Podgora) mada međusobno nisu bile povezane sve do završetka od 1965. do 1967. godine.
Bodulka – prvi trajekt
Izgradnjom ceste otvorila se nova mogućnost povezivanja kopna i otoka pa je tako zaplovio i prvi trajekt – brod koji prevozi automobile. Kvarnerska plovidba iz Rijeke (kći Jugolinije) desantni brod „Bodulka“ rekonstruirala je u prvi trajekt, koji je zaplovio 12. travnja 1959. na relaciji Crikvenica – Šilo.
Liniju i trajekt 1963. godine preuzima Jadrolinija. Trajekt je rashodovan 1979., a liniju su zbog njezine važnosti održavali noviji veći trajekti. Jadrolinija prema Krku otvara novu liniju na kraćoj i, zbog vremenskih uvjeta, boljoj liniji: Črešnjevo – Voz te gradi prvi novi trajekt „Voz“ u brodogradilištu u Kaljevici. Izgradnjom Krčkog mosta 1980. linija Črešnjevo – Voz gasi se, a linija Crikvenica – Šilo počinje poslovati s gubitkom pa ju Jadrolinija 4. siječnja 1989. prepušta GZRO – Tiha. Prvo vrijeme prometuje samo ljeti, a 1993. u potpunosti prestaje.
Drugu trajektnu liniju 1960. godine otvara Lošinjska plovidba na liniji Rabac – Cres trajektom „Vanga“. I ovu liniju Jadrolinija preuzima 1963., a izgradnjom ceste i pristaništa u Porozini, linija prometuje od 1965. na relaciji Rabac – Porozina i za tu relaciju nabavlja trajekte „Cresanka“ i „Klimno“.
Linija Brestova – Porozina otvara se 1969. godine i za tu liniju 1972. Jadrolinija nabavlja „Kalmar“ i „Komižu“ te 1974. „Viru“ i „Novalju“. U to vrijeme i Rijeka je bila povezana prvo dvjema, a kasnije jednom dnevnom linijom s Porozinom.
Treća trajektna linija otvorena je na liniji Orebić – Korčula 1961. mada za njezino otvaranje nije bila presudna izgradnja Jadranske magistrale. Liniju otvara brodar Pomorski transporti iz Dubrovnika.
Rapska plovidba
Liniju Jablanac Rab 1. lipnja 1963. godine otvara Lučko komunalno poduzeće s Raba rekonstruiranim ribarskim brodom „Čutin“. Tako nastaje Rapska plovidba pronalazeći i ulažući u izgradnju novih luka i spojnih cesta. Stoga se 1973. linija premješta na Jablanac – Pudarica, a 1976. na Jabranac – Mišnjak. Zbog uskog grla u Jablancu linija se 2012. premješta i polazi iz Stinice za Mišnjak te na njoj danas prometuju tri velika trajekta: „Četiri zvonika“, „Barbat“ i „Sv. Martin“.
U razdoblju od 1963. do 1965. otvoreno je više trajektnih linija i to: 1963. Miletići – Miškovići i Drvenik – Sućuraj; 1964. Karlobag – Pag i Črišnjevo – Voz; 1965. Ploče – Trpanj i Split – Supetar (u sezoni).
Trebalo bi pročešljati plovidbene redove tog razdoblja, ali je do arhivske građe teško doći. No 1970. godine Jadrolinija održava sljedeće trajektne linije: Rijeka – Porozina, Brestova – Porozina, Črišnjevo – Voz, Crikvenica – Šilo,Senj – Lopar, Karlobag – Pag, Split- Rogač, Split – Supetar, Split – Stari Grad, Drvenik – Sućuraj i Ploče – Trpanj.
Gradili su se mostovi
Da bi se izgradila Jadranska magistrala u punom profilu, trebalo je premostiti rijeke Zrmanju i Krku.
Prije izgradnje mostova promet su održavali mali trajekti, većinom rekonstruirani ribarski ili desantni brodovi. Maslenički most dovršen je 1960. g., a pušten u promet 1961. Liniju je prije izgradnje mosta održavao trajekt „Vinjerac“. (Nepoznat je datum uspostavljanja linije i brodar.)
Maslenički most
Za posjete Pagu 14. kolovoza 1960. Tito je podržao izgradnju Paškog mosta koji je pušten u promet 17. studenoga 1968. godine.
Preko rijeke Krke prelazilo se brodicama (skelama) na liniji Skradin – Lozica (1873.). Brodice – skele spominju se u vrijeme Dubrovačke Republike na liniji Mokošica – Sustjepan, mada kasnije nema podataka. Do izgradnje Šibenskog mosta promet se odvijao na relaciji Martinska – Dolac., održavala su ga „Poduzeće za ceste“ iz Šibenika i „Direkcije za ceste“ iz Dubrovnika, a najpoznatiji među trajektima bila je „Tratica“. Šibenski most pušten je u promet 27. srpnja 1966. godine.
U nastavku Jadranske magistrale prema Ulcinju, na relaciji Kamenari – Lepetane u Boki kotorskoj, promet su održavale brodice, a izgradnjom pristaništa u navedenim mjestima 1898. godine, uvode se catare. Prvu su izgradili Špiro Sekulović i Špiro Milošević povezivanjem dva čamca daskama na koje su se ukrcavali putnici i kočije. Danas liniju održava više modernih trajekata i to je jedina trajektna linija u Crnoj Gori.
Jadranska magistrala – najljepši put do Dalmacije
Trajektni prijevoz je, koliko god to čudno zvuči, noviji način prometovanja pa su neki otoci s trajektom povezani ne tako davno: 1969. Senj – Lopar; 1970. Senj – Baška – Lopar; 1972. Split – Vis; 1974. Zadar – Ugljan (Preko); odnosno 1977. Split – Vela Luka – Lastovo.
Pred kraj 80-tih otvaraju se linije Valbiska – Merag i Prizna – Žigljen, a mnoge prekidaju prometovati.
Izgradnjom autoputa mnoga mjesta i trajektne linije gube na značaju, ali zahvaljujući turističkim nomadima Jadranska magistrala još je uvijek jedna od najljepših poveznica na Jadranskoj obali. Izgradnjom „Dalmatine“ ukida se i osnovna poveznica postojanja Jadrolinije duž obalne linije Rijeka – Rab – Zadar – Split – Hvar – Korčula – Dubrovnik, ali to je neka druga priča.
Kad putujem prema jugu, više volim putovati Jadranskom magistralom. Volim njezine zavoje i krajolik kojim prolazi, miris mora i šum bure, stoga predlažem i Vama da krenete na put. Sretno svima koji se odluče putovati našom Jadranskom magistralom!
fotografije današnje Jadranske magistrale: Klara Dolić