Prije 75 godina utemeljena Jugolinija

Prve flote

Jugolinija i Jugoslobodna dobile su sve brodove duge i velike obalne plovidbe brodarskih društava stare Jugoslavije, koji su ostali iza rata i bili sposobni za dugu ili veliku obalnu plovidbu. To su bili brodovi Livno (bivša Luciana), Ljubljana (Dunav), Neretva (Perast), Plitvice (Dubravka), Podgora (Drava), Prenj ( Bosanka), Prozor (Sv. Duje), Split (Dinara), Sutjeska (Timok), Šibenik (Netti), Tara (Karmen), Užice (Plavnik), Žužemberk (Ivan), Banija (Sv. Vlaho), Beograd (Federiko Glavić), Bihać ( Princ Andrej), Biokovo (Aleksandar I.), Dubrovnik, Durmitor, Gorica (Marija Petrinović), Korčula (Senga), Kordun (Franka), Korenica (Jurko Topić), Kornat (Sreća), Kosmaj (Olga Topić), Kozara (Nikola Pašić) i Kragujevac (Ivan Topić).

Brod Tuzla (Kostrena) i Lika (Rozina Topić), nesposobna za dugu ili veliku plovidbu zbog dotrajalosti, dodijeljena su Jadranskoj slobodnoj plovidbi. Naknadno su još tri broda ušla u sastav Jugolinije: Hercegovina (izvađen iz mora), Solin (popravljen) i Vranjic (vraćen od Italije). Brodovi Šolta i Pulj dobiveni su na temelju presude Suda za pomorski plijen, ali nikad nisu obnovljeni i nisu plovili. Brod Tara (Minnenburg) već je 1948. predan Jadranskoj slobodnoj plovidbi.

Decentralizacije i rast Jugolinije

Ubrzo se pokazalo da nije praktično da postoje dva poduzeća duge plovidbe, pa je 1949. Ministarstvo pomorstva Jugoliniji predao sve brodove Jugoslavenske slobodne plovidbe i od prvog srpnja oba brodara imaju istu direkciju, ali tek u travnju 1950. Vlada donosi rješenje o prestanku rada i likvidaciji Jugoslobodne. Likvidacija nije provedena pa je u prosincu iste godine Vlada donijela rješenje o njihovu spajanju.

Prvi direktor bio je kap. Slavko Pezelj (Kostrena), drugi kap. Božo Zoričić pa Radivoj Kesić, slijedili su Jure Vukasović, Janez Žirovnik (v.d. gen. direktor), Frane Valentić, Josip Štefan, Milivoj Brozina, Dario Vukić, Darko Smolić (Kostrena) i kap. Davor Thian (Kostrena). Od osnutka pa do prve decentralizacije Jugolinijina brodovlja njezina flota neprekidno se povećavala (1949. imala je 38 brodova, a 1955. 54).

Sljedeća važna godina je 1956. kada se provodi prva decentralizacija u kojoj se brodovi i posade daju novoutemeljenim brodarima: Splošna plovba, Piran; Atlantska plovidba, Dubrovnik; Jugoslavenska oceanska plovidba, Kotor i Jugoslavenska tankerska plovidba, Zadar.

Druga decentralizacija obavljena je 1957. kada se osniva Kvarnerska plovidba, Rijeka. Kvarnerska plovidba rasformirana je 1963. i njezini brodovi dodjeljuju se Jugoliniji. Od tada Jugolinija neprekidno raste ulaskom u flotu sve modernijih brodova (najprije motornih pa višenamjenskih, ro-ro, kontejnerskih). Tako je 1976. godine imala 69 brodova s ukupnom tonažom od 502 260 brt i 737 223 t nosivosti, prosječne starosti 11,7 godina, a zapošljavala je 3578 radnika.

Jugolinija u RH – od Croatia Line do propadanja

1991. godine Jugolininijini su brodovi, zbog zaštite vlasništva, prešli pod strane zastave (Malta, St. Vincent & Grenadini), a u zemljama zastava utemeljene su nove kompanije (Malta Cross Shipping Co Ltd, Valletta i Cross Seas Shipping Corp, Kingstown).

U Domovinskom ratu brodovi Jugolinije (od 1992. preimenovana u Croatia Line) prijevoze ratni materijal – kontejnerski brod Jadran Express (zapovjednik kap. Kuzma Medanić) arestiran je od NATO snaga u Otrantu i sproveden u Taranto gdje je ostao punih 18 mjeseci.

Kostrena, bulker izgrađen u Japanu kao najveća i posljednja novogradnja u floti Jugolinije; na primopredaji je zapovjednik bio kap. Josip Blokar, prvi časnik palube Emil Njegovan, a kum kap. Milivoj Šodić – svi iz Kostrene

Četvrtog veljače 1992. Jugolinija mijenja ime u Croatia Line odlukom Radničkog savjeta. Godine 1999. imala je 367 zaposlenih i flotu od 34 broda. Osam godina kasnije Trgovački sud u Rijeci otvara stečajni postupak nad Croatia Line zbog financijskih problema, gubitka linija i rasprodaje flote. Stečaj je okončan 2014. kad je poduzeće formalno prestalo djelovati. Iako je posljednji brod završio u rezalištu 2003., svjetskim morima i danas plovi nekoliko brodova koji su bili dio flote.

Autor je najprije plovio kao strojar (asistent, treći i drugi časnik) na  brodovima Titograd, Pag, Pazin, Crikvenica i Kraljevica da bi potom dugi niz godina radio u tzv. direkciji (Informativna služba u Službi generalnog direktora) kao novinar, urednik, fotograf i videosnimatelj.