Erika Medanić: Mnogo rada, truda i vjere garancija su dobrog umjetnika
Erika Medanić poznata je kostrenska slikarica i umjetnica koja je za svoj rad osvojila brojna priznanja.
– Slikarica sam iz Kostrene, pitomog kutka najljepše obale na svijetu, gdje mi je dom, zavičaj i stalni nepresušni izvor nadahnuća. – predstavila se Erika Medanić, poznata kostrenska slikarica.
Ljubav prema slikanju još u osnovnoj školi
Erika je u kostrenskim krugovima poznata kao vrsna slikarica i umjetnica. Umjetnički impuls oduvijek nosi u sebi i cijeli život pokazuje interes za slikarstvo, a o svojim počecima rekla je: – Rođena sam 1969. godine u Rijeci. U osnovnoj školi pohađala sam likovnu školsku sekciju, a tim sam putem nastavila i kasnije. U srednjoj školi bila sam član likovne sekcije „Fratellanza“ pod vodstvom Erne Toncinich. Slikarstvom se aktivnije počinjem baviti 2004. godine pod vodstvom profesorice Tee Paškov Vukojević u sekciji „Romolo Venucci“ nakon čega krećem s hrabrijim nastupom i osvajam prva priznanja. – Erika 2005. godine postaje članicom „Velog pinela“ iz Kostrene gdje se dodatno razvija pod utjecajem njegova voditelja, Ivana Penzeša Nadalova te ondje ostaje sve do smrti gospodina Penzeša.
Ako znanost karakteriziraju jasno definirani okviri djelovanja, umjetnost je njezina „slobodnija sestra“. Iz tog je razloga ponekad teško definirati nečiji ili vlastiti umjetnički pristup i stvaralaštvo. No Erika smatra kako posjeduje istraživački duh te, osim motiva koji su vezani uz Kostrenu, voli uroniti u igru oblika i boja. –Volim realizam slikati po viđenom, ali također volim odlutati i apstrahirati, igrati se detaljima, pronaći način kako spojiti razne tehnike. – objasnila je slikarica.
Ilustracije su povratak u djetinjstvo
Erika se osim tradicionalnog slikarstva bavi i ilustriranjem knjiga. Tako je, između ostalog, ilustrirala knjige Branke Kržik Longin „Ako rabi, bit ću školjka… opet pleten sni“ i „Feralić: prva kostrenska slikovnica“. –Nema velike razlike između ilustracije i slikarstva, no čitajući slikovnicu Branke Kržik Longin, vratila sam se u djetinjstvo. Rekla bih da sam slikovnicu oslikala „dječjim očima“. To mi je predstavljalo čast i zadovoljstvo. Na taj sam se način prisjetila „djeteta u sebi“, tada izađu najiskrenije emocije. – napominje Erika.
Za naslovnicu knjige „Ako rabi, bit ću školjka… opet pleten sni“ odabran je zreli rad „Fraktali“ gdje se boje igraju i stapaju što podsjeća na izgled školjke. Ilustracije unutar knjige rađene su u tehnici tuša.
Uspješna, zadovoljna i nagrađivana umjetnica
Na moje pitanje može li se umjetnošću uopće osigurati egzistencija, Erika kratko odgovara: –Može li se išta osigurati u ovo nesigurno vrijeme? – Nekada je radila u Studentskom centru gdje je imala siguran posao, no odlučila se za slikarstvo jer to voli i želi se time baviti.
Ponekad se umjetnik nalazi u nezavidnoj poziciji jer treba birati između slobode stvaralaštva i prilagodbe zahtjevima kupaca i vodećeg ukusa. – Nekad se prilagodim, nekad ne. Vidjeti osmijeh i zadovoljstvo na kupcu neprocjenjivo je. Svaku narudžbu doživljavam kao izazov, ali i ljudi koji mi pristupe znaju što žele – žele sliku Erike Medanić. Uz priznanja i samoostvarenje kao umjetnika, ruku pod ruku ide i pedagoški rad. Tako je Erika već neko vrijeme voditelj male slikarske radionice u prostorima DZMH-a (Demokratske zajednice Mađara Hrvatske Udruga Primorsko-goranske županije).
Za svoj rad i angažman Erika je dobila brojne nagrade, a navodi kako je na svaku ponosna i kako je za svaku vežu posebno lijepe uspomene. – Svaka od njih odigrala je ulogu u mom umjetničkom putovanju na kojem sam mnogo naučila. Iznimno sam sretna da su i drugi to prepoznali. – objašnjava Erika.
Kako definirati tajnu dobrog umjetnika? Što to umjetnik mora imati da odskače od drugih i ne potpada pod konformistički utjecaj društva? Erika jednostavno objašnjava: puno rada, truda i vjere u sebe.