Kino u Kostreni uz legendarnog holivudskog „luđaka“ Nicolasa Cagea
U filmu “Nepodnošljiva težina golemog talenta” Nicolas Cage glumi fiktivnu i karikiranu verziju samog sebe; glavni lik zove se upravo Nick Cage, a s obzirom na njegovu ekscentričnost i pojavu kojom se izdvaja od drugih holivudskih zvijezda najvećeg kalibra, već takva premisa sama po sebi zvuči obećavajuće. Vjerujemo da kvalitetne holivudske akcije i samosvjesnog humora u ovom naslovu neće nedostajati.
Jedna od omiljenijih kostrenskih tradicija vraća nam se i ovog ljeta. Peto izdanje programa KuK – Kino u Kostreni, održat će se danas i sutra, 13. kolovoza na uobičajenoj lokaciji na trgu ispred Sportske dvorane. KuK je jedno od brojnih događanja Centra kulture Kostrena koja se odvijaju u sklopu popularne manifestacije Kostrensko leto, a glavni dio programa čini projekcija najnovijeg filma Nicolasa Cagea, Nepodnošljiva težina golemog talenta, koji će se prikazati u večernjim satima sutra, 13. kolovoza. Ulaz na obje projekcije, današnji animirani Malci 2 i sutrašnji igrani film Nepodnošljiva težina golemog talenta besplatan je.
Zapažene uloge u osamdesetima
Mišljenja o karijeri Nicolasa Cagea u kontekstu najvećih holivudskih glumaca oduvijek su bila vrlo oprečna. Dok ga jedni ismijavaju i pitaju se zna li on uopće glumiti te kako je uspio ostvariti tako uspješnu karijeru, drugi ga iznimno cijene zbog nekolicine kvalitetnih uloga koje su bile jako dobro prihvaćene ne samo kod publike nego i kod filmskih kritičara. Postoje i treći, koji ga pak cijene kao stereotipnu zvijezdu filmova koji su „toliko loši da su dobri“.
No krenimo kronološki, vratimo se na početak i ukratko predstavimo Nicolasa Cagea uz osvrt na sve njegove značajnije (i bolje i lošije) uloge u karijeri.
Rođen je 1964. kao Nicolas Kim Coppola. Ako vam je to prezime poznato, postoji dobar razlog za to. Naime, Nicolas je nećak poznatog redatelja Francisa Forda Coppole (Apokalipsa Danas, trilogija Kum). Karijeru je započeo ranih osamdesetih, a umjetničko ime Nicolas Cage počeo je rabiti upravo da bi izbjegao javna nagađanja o nepotizmu s obzirom na to iz koje obitelji dolazi. Na filmu je debitirao manjom ulogom u kultnoj teen komediji Zlatno doba u Ridgemontu (Fast Times at Ridgemont High) iz 1982., a uslijedile su glavne uloge u romantičnim komedijama Valley Girl i Peggy Sue se udala (Peggy Sue Got Married).
Poseban spomen zaslužuju dva filma iz iste godine, 1987. Prvi je Arizona Junior (Raising Arizona), djelo braće Coen iz njihove ranije redateljske faze, manje poznat film koji je danas stekao gotovo kultni status kako među obožavatelja ove braće redatelja, tako i općenito u filmofilskim krugovima. Radi se o uvrnutoj komediji farse u kojoj uz Cagea odlično glumi i jedna od danas zaboravljenih glumica koja je obilježila kraj osamdesetih i početak devedesetih, Holly Hunter. Nećemo previše otkrivati radnju te svima koji vole ili braću Coen ili lik i djelo Nicolasa Cagea, a još ga nisu pogledali, svesrdno preporučujemo ovaj film.
Drugi film iz iste godine je Opčinjena Mjesecom (Moonstruck), romantična komedija sa Cher u glavnoj ulozi. Cage u sporedno-glavnoj ulozi bez previše riječi, ponekad na granici da prijeđe u karikaturu, vrlo zorno dočarava mentalno stanje svoga lika, odnosno njegovo gotovo pa doslovno ludilo od ljubavi. Film odlično balansira između vrlo humornih situacija te toplih i sladunjavih (ali ne pretjerano) ljudskih priča o romantičnim sudbinama. Odličan je predstavnik svog žanra u tom vremenskom periodu (kraj osamdesetih i početak devedesetih) pa ako ste voljeli primjerice Kad je Harry sreo Sally ili Četiri vjenčanja i sprovod, vjerujemo da ćete voljeti i ovaj film.
Oscar za glavnu mušku ulogu
1990. glumio je u glavnoj ulozi uz Lauru Dern u crnoj komediji Davida Lyncha Divlji u srcu, a vrhunac karijere doživio je krajem devedesetih. Prije svega, osvojio je svog jedinog Oscara (i prvu od dvije nominacije) za glavnu mušku ulogu u remek-djelu Mikea Figgisa Napuštajući Las Vegas u kojoj je Cage neuobičajeno suzdržan i studiozan u svojoj prezentaciji lika za koju je dobio sasvim zasluženo priznanje. Odličnu je ulogu u ovoj turobnoj romantičnoj drami ostvarila i Elisabeth Shue te i za ovaj naslov dajemo ogromnu preporuku.
1996. glumio je uz bok Seanu Conneryu u, po mnogima najboljem, filmu Michaela Baya, akcijskom trileru Hrid (The Rock). U filmu akcija i efekti nisu prenaglašeni i pretjerani kao u drugim naslovima ovog redatelja, likovi su odlično napisani i odglumljeni, a priča vas cijelo vrijeme drži na rubu stolca. 1997. Cage i John Travolta ostvarili su glavne uloge u još jednom legendarnom akcijskom filmu, Čovjek bez lica (Face/Off). Iako ne nedostaje scena u kojima obojica preglumljavaju i, kako se to popularno s one strane bare kaže, „žvaču scenarij“, takav pristup odgovara tonu ovog jako zabavnog i dinamičnog djela koje se smatra jednim od boljih iz američke faze čuvenog azijskog redatelja akcijskih filmova Johna Wooa. Na sličnom je tragu i njegova uloga negativca u još jednom „akciću“ iz iste godine, Opasan let (Con Air). Valja spomenuti i suradnju s još jednim „teškašem“ među holivudskim redateljima, Brianom de Palmom, u filmu Zmijske oči iz 1998.
Druga nominacija za Oscara
2002. ostvario je ulogu koja je naišla na izrazito veliko odobravanje i priznanja od strane filmske kritike. U filmu Adaptacija redatelja Spikea Jonza i scenarista Charlieja Kaufmanna, obojice poznatih po jedinstvenom smislu za humor te pričama u kojima se brišu granice stvarnog i imaginarnog; filmovi obojice često imaju izraženu meta razinu (ruši se četvrti zid, likovi u filmu svjesni su da su u filmu, u filmu se direktno ismijavaju klišeji u drugim filmovima i slično), Nicolas Cage odlično je interpretirao dvostruku ulogu karakterno potpuno različitih braće blizanaca, za koju je i zaradio svoju drugu nominaciju za Oscara, ponovno za glavnu mušku ulogu. „Kipića“ ovaj put nije osvojio, no možemo konstatirati da je i ta nominacija bila apsolutno zaslužena.
2003. glumio je u vrlo dobrom crnohumornom trileru Šibicari redatelja Ridleya Scotta, a nakon toga godinama nije imao pretjerano zapaženih uloga u smislu veće umjetničke vrijednosti; bilo filma ili njegove uloge. Ipak, i iz ovog perioda vrijedi istaknuti dva solidna blockbustera; Nacionalno blago iz 2004. i Kick-Ass iz 2010. godine. U prvom je glumio glavnu, a u potonjem vrlo zabavnu manju sporednu ulogu superjunaka koji dosta podsjeća na Batmana.
Kad smo već kod superjunaka, u filmskim je krugovima poznata priča da je Cage trebao glumiti i Supermana u propalom projektu Superman Lives redatelja Tima Burtona. Ovaj ćete naslov redovito naći pri vrhu lista najboljih filmova koji nikad nisu snimljeni.
Toliko loš da je dobar
Inače, zanimljivo je spomenuti i koliko su određene Cageove uloge ostavile traga u današnjoj pop-kulturi. Naime, u manje poznatoj i poprilično bizarnoj horor komediji Poljubac vampira iz 1998. glumio je glavnu ulogu, a čak i ako nikad niste čuli za ovaj film, zasigurno znate jednu od scena iz njega. Naime, Cageov je izraz lica u jednom kadru ovjekovječen na bespućima svemrežja kao popularni „meme“ You don’t say. Isto vrijedi i za scenu u filmu Čovjek od pruća iz 2006. (remake kultnog horrora s Cristopherom Leejom iz 1973.) koji, nažalost, nije ni blizu uspio uhvatiti atmosferu i kvalitetu originala, ali je zato odličan primjer filma koji je „toliko loš da je dobar“. Cageov performans u ovom filmu ne može vas ne zabaviti i nasmijati, a najbolji je prikaz toga upravo scena koja je također postala izrazito popularni „meme“ u kojoj Nicolas nimalo uvjerljivo i ozbiljno, ali uz jako puno žara izgovara rečenice: „OH, NO, NOT THE BEES! NOT THE BEES! AAAAAHHHHH! OH, THEY’RE IN MY EYES!“
Kvantiteta nauštrb kvalitete?
Posljednjih godina ovaj je jedinstveni glumac počeo glumiti u iznimno velikom broju filmova te se očito više posvetio kvantiteti nego kvaliteti svojih uloga, možda pomalo i gubeći motivaciju za uhvatiti se nečega drukčijeg i ozbiljnijeg od mora potpuno zaboravnih nastupa u potpuno zaboravnim filmovima. Pravi korak u takvom, pozitivnijem smjeru mogao bi biti upravo ovaj novi naslov.
Bez da otkrivamo išta više o samoj radnji te tako pokvarimo užitak potencijalnim gledateljima, kao dodatni „mamac“ za publiku spomenut ćemo samo da se u sporednim ulogama pojavljuju dva glumca današnjoj publici najpoznatija po ulogama u odličnim i popularnim TV serijama. To su Pedro Pascal (detektiv Javier Peña u kriminalističkoj seriji Narcos) i Neil Patrick Harris (urnebesni Barney u humorističnoj seriji Kako sam upoznao vašu majku).