Tradicionalne ljetne cvjetnice kostrenskih okućnica

Moje omiljeno cvijeće u djetinjstvu bile su arbekavale i to naročito crvene, zašto? Lakiranje noktiju jednostavno, prema pravilima moje mame, nije bilo primjereno za mladu djevojčicu, no ja sam bila snalažljiva, skidala sam latice crvenih arbekavala, lagano navlažila nokte i vrlo oprezno polagala laticu po laticu na svaki nokat. Normalno da je latica morala odgovarati veličini nokta, pa je trebalo dosta „materijala“ utrošiti da se dobije savršeno „nalakirane“ nokte. Rezultat moje nepodopštine uvijek je bio isti: mami oskaćene arbekavale, a meni kazna.

Arbekavale – pelargonije

Krenut ću onda upravo sa arbekavalom – moji dragi Kostrenjani jako dobro znaju koje je to cvijeće, a za sve ostale drage ljude koji još uče naš zajik, arbekavala je pelargonija (lat. Pelargonium Peltatum), potječe iz Južne Afrike i pripada porodici Geraniaceae.

Rod pelargonija sastoji se od oko 240 vrsta koje isključivo potječu iz Južne Afrike. Poznata je i pod drugim imenima: muškatla, liza, điran, čoketa, žeravak itd. Zahvaljujući obilnoj cvatnji, postala je vodeća cvjetnica koja se uzgaja u cvjetnim posudama na balkonima, terasama i u kućnim vrtovima.

Pelargonija ne voli previše vlage pa je treba zalijevati tek povremeno, a kod velikih vrućina može se zalijevati učestalije. Kod zalijevanja treba vlažiti isključivo zemlju jer previše vlage na listovima i cvjetovima može dovesti do truljenja.

U Kostreni su tradicionalno privrat ukrašavale pelargonium zonale, uspravne pelargonije koje imaju poludrvenastu i razgranatu stabljiku visine oko 60 cm. Stabljika je pokrivena gustim, a mladi izbojci i listovi sitnim dlačicama. Listovi po sredini ili po rubu imaju okruglu zagasito zelenu pjegu. Cvijet je zbijen u štitastom cvatu, a cijela biljka ima svojstven miris. Cvjeta u svim nijansama crvene boje

Već dugi niz godina naše okućnice i balkone krase pelargonium peltatum, viseća pelargonija popularno zvana bršljanka, ali isto tako i pelargonium calliope, poluviseća pelargonija te pelargonium grandiflorum, engleska pelargonija.

Pelargonija je jedna od rijetkih biljaka koja neće uvenuti na jakom suncu pa je zahvalna za sadnju u različitim klimatskim uvjetima. Može se razmnožavati sjemenom i reznicama. Biljka će cvjetati cijele godine ako je izložena suncu i temperaturi višoj od 13°C. Najbujniji cvat postiže se postavljanjem na prozračno i vrlo sunčano mjesto.

Pelargonija uz malo njege i pažnje može preživjeti zimu pa ako joj pružimo minimalnu zaštitu, prihranu, i ako imamo sreće da ju ne napadne neka bolest, biljka može opstati i više godina darujući nas iznova svojom bujnom cvatnjom.

Pelargonije – bršljanke

Krasne u vrtu i vazi – gladiole

Ponos vrtova svakako su i gladiole (lat. Gladiolus hybridum), trajne lukovičaste biljke iz porodice perunika (Iridaceae), dobivene križanjem nekoliko različitih vrsta biljaka. Latinsko ime roda Gladiolus nastalo je kao umanjenica riječi gladius – mač.

Krasne gladiole

Zbog svojih prelijepih cvjetova, gladiola  je jedna od omiljenih cvjetnih vrsta među ljubiteljima cvijeća i do danas obuhvaća više od 2000 sorti. Osim kao vrtno cvijeće, koristi se i za rez. Ističe se cvjetovima raznih boja, od žute, bijele, narančaste, ružičaste, crvene do ljubičaste i plave. Lukovice gladiola nisu otporne na visoki mraz pa se sadnja gladiola obavlja tijekom proljeća. Gladiolama najviše odgovaraju osunčana mjesta, a tijekom vegetacije traže redovito zalijevanje, okopavanje i čišćenje od korova. Povremena prihrana omogućit će razvoj prekrasnog cvijeta.

Najbolji efekt postići ćete ako gladiole sadite u skupinama, a rezane pa zatim stavljene u dovoljno visoku vazu, bit će prekrasan ukras našega doma.

Hortenzije vole vlagu

Uvijek i iznova oduševljavaju me ogromne ružičaste „boće“ koje ukrašavaju sjenovita mjesta naših okućnica: hortenzije. Hortenzija (lat. Hydrangea) rod je listopadnih grmolikih biljaka iz porodice kritosjemenjača (lat. Angiospermae, Magnoliophyta). Hortenzija je najčešće listopadna grmolika biljka, a grmovi  mogu narasti od 1 do 2, pa čak i do 15 m. Stabljika joj je u početku zelena, ali kasnije odrveni, mlade grane su tanke i duguljaste, a kasnije starije grane također odrvene.

Lišće je veliko i zelene do zelenkasto žućkaste boje s vidljivim žilicama. Cvjetovi su mali i nalaze se u najčešće velikim okruglim cvatovima. Cvjeta od početka lipnja do listopada, a cvjetovi mogu biti svijetle ružičaste, zelenkaste, bijele, ljubičaste ili plave boje. Hortenzija voli vlažno tlo pa ju je potrebno redovito zalijevati i to pod korijen, a poželjno  je rabiti odstajalu vodu ili kišnicu. Tijekom razdoblja cvjetanja poželjno ju je prihraniti barem jednom mjesečno gnojivom za cvjetnice na bazi dušika. Hortenzija voli kisela tla, bogata humusom, vlažnija i teška. Odgovara joj i mješavina tla s pijeskom, tresetom ili šljunkom. Zanimljivo je kako se boja hortenzije mijenja ovisno o kiselosti tla. Postoji način na koji se može dobiti plava i ružičasta boja, a bijela boja nije podložna promjenama. Neutralno tlo omogućuje dvobojne cvjetove.

Nezahtjevan oleander

Oleander (Nerium oleander) je zimzeleleni grm ili manje stablo iz porodice zimzelenovki (Apocynaceae). Rasprostranjen je na području Mediterana, a kod nas je samonikao kod Dubrovnika, no uzgaja se duž Jadrana i to na otvorenom dok se na kontinentu uzgaja kao lončanica koja se tijekom hladnijih mjeseci unosi u kuću jer je osjetljiv na niske temperature.

Oleander naraste od 2.5 do 4.5 m, ponekad ima čak 6 metara visine. Grane su mu savitljive, glatke, svijetlozelene do svijetlosive kore, a cvjetovi krupni, 5 cm promjera, ružičaste, žute, crvene ili bijele boje. Cvate od lipnja do rujna. Kako bi oleandar lijepo cvjetao, redovito mu uklanjajte ocvale cvjetove. Nakon završetka cvatnje potrebno je obaviti rezidbu. Rezidba oleandra vrši se tako da se ostave dvije ili tri najljepše grane, a ostale se odrežu u razini tla. Kada oleandar želite pomladiti, svake godine ga obrežite na visinu od 40-ak centimetara.

Oleander nije zahtjevna biljka pa jako dobro uspijeva na škrtom kostrenskom tlu, dobro podnosi sunce i visoke temperature, a uvijek nas daruje bogatom cvatnjom.

Bijeli ljiljan

Ljepotan koji, na žalost, kratko cvijeta, ali nas svojom bijelom ljepotom i opojnim mirisom osvaja oko Sv. Antona jest bijeli ljiljan (lat. Lilium candidum ). Naš autohtoni kostrenski naraste do 120 cm, a lijepi, snježnobijeli, krupni i mirisni cvjetovi pojavljuju se na biljci u prvoj polovici lipnja. Miris ljiljana doista je jedinstveno čaroban, snažan i dominantan.

Pasići u Kostreni cvjetaju cijele godine

Pasići ili zijevalice (Antirrhinum majus L.) neizostavni su ukras naših vrtova i okućnica. Zijevalica je zeljasta višegodišnja biljka iz porodice trputaca (Plantaginaceae). Stabljika je uspravna, razgranata te naraste u prosjeku oko metar visine. Cvjetovi su skupljeni u klasove uzduž vrha stabljika. Mogu biti bijele, crvene, ružičaste, narančaste ili žute boje, a u nekih sorta su i višebojni. Uglavnom cvate od lipnja do listopada, no u našem kraju možete vidjeti rascvale pasiće i cijelu godinu. Raste na izravnom suncu, laganom i dobro dreniranom tlu.  Uspješno se sama zasijava, no  baš ne voli presađivanje. Otporna je na sušu pa povremeno zalijevamo, a gnojidba je moguća u vrijeme cvatnje, no nije nužna. Redovnim uklanjanjem ocvalih cvjetova postižemo dugotrajniju cvatnju.

Zvončići lako postaju ukras vrta

Naši omiljeni zvončići ustvari su fuksije (lat. Fuchsia x hybrida). Fuksija je zeljasta biljka grmolikog rasta. Grmovi su prilično niski i mogu narasti do metar visine dok neke vrste mogu doseći i do 4 metra. Stabljike fuksije nježne su i zelene, a cvjetovi su veoma dekorativni i raznoliki, peteljka im je duža, pa vise i imaju oblik viseće suze, a kad se otvore nalik su balerini. Sadrže 4 veće latice i čašku od manjih latica. Vanjske latice najčešće su jedne, a čaška druge boje. Boje variraju od tamnoljubičaste, ljubičaste, ružičaste, blijedoružičaste, bijele i žute te dolaze i u raznim kombinacijama. U našim krajevima cvate od lipnja, a u boljim uvjetima cvijet se može zadržati do listopada. Ako je blaga zima, u Kostreni cvate cijelu godinu. Iako fuksija djeluje jako krhko ii lomljivo, nije teška za uzgoj pa vrlo lako može postati dio vrta jer je trajnica. Voli polusjenu, redovito zalijevanje kao i prihranu pa nas, uz pravilnu njegu, daruje obilnom cvatnjom. Zanimljivo je da u Velikoj Britaniji postoji nagrada za najljepšu fuksiju koju dodjeljuje Kraljevsko hortikulturalno društvo.

Garofuli

Turski garofuli ili karanfili (Dianthus barbatus) vrsta je cvjetnica u obitelji Caryophyllaceae, podrijetlom iz južne Europe i dijelova Azije. Postala je popularna ukrasna vrtna biljka. To je zeljasta dvogodišnja ili kratkotrajna višegodišnja biljka, visoka 13 – 92 cm, s cvjetovima u gustom grozdu do 30 na vrhu stabljika. Iako cvjetovi možda neće rasti nakon druge godine, moći ćete presaditi mlade izdanke koji će niknuti. Sadnja ove biljke nije komplicirana jer biljka podnosi i kontinentalnu zimu bez previše muka. Ipak, prve godine ćete vidjeti samo lišće. Bijeli, crveni i ružičasti primjerci samo su neki od onih koje možete naći krajem proljeća i početkom ljeta, kad biljka cvate. Turski garofuli bit će poseban ukras naše okućnice ako ih posadimo u skupinama, a nisu zahtjevni za održavanje, polusjena im odgovara, ali odolijevaju i žarkom suncu, redovno zalijevanje kao i prihrana omogućuje nam dugotrajnu i bogatu cvatnju. Često se sami zasiju pa ih valja samo presaditi.

Noćne frajle

Po danu zatvorene, ali zato s prvim sumrakom otvaraju svoje cvjetove raskošnih boja i šara koje samo priroda može stvoriti: to su frajle di note. Noćna frajla, noćna dama, noćurak (Mirabilis jalapa) je biljka čiji se cvjetovi otvaraju predvečer i mirišu tijekom čitave noći. Ako je oblačno, cvjetovi će biti otvoreni i tijekom dana.

Frajle di note odličan su izbor za vrtlare početnike jer su prilično otporne i ne traže osobitu njegu

Naraste između 60 i 80 cm visine, ponekad čak i do jedan metar tako da formira lijepe, dekorativne i uočljive cvjetne grmove. Frajla di note nije nimalo zahtjevna, a što se tiče sadnje, dovoljno je sjeme „pobacati“ tamo gdje želite da nikne, a presađivanja nema. Povremeno zalijevanje i prihranu, koja nije obavezna, svakako će frajla znati „cijeniti“.

I za kraj jedan jednostavan ukras naših vrtova: djetelina – majušni grm zelenih listova i ružičastih cvjetova, voli zalijevanje i sunce, ali preživljava i bez toga. Vrlo dekorativno djeluje uz rub staze, cvate u rano proljeće, a pčele ju jako vole.

Ima još ukrasnih biljaka, cvjetnica koje su tradicionalno krasile i krase naše okućnice, a jedna od njih je svakako ona naša kostrenska tamnocrvena đorđina – dalija, ali na moju veliku žalost, nemam ju više, a, isto mi se dogodilo i sa tamnocrvenom kanom koja me, uz astre, lipe kate, lipe dečke i fratre, vraća sjećanju na djetinjstvo: privrat i ukrasni vrt pun rožic!