135 godina od rođenja prvog hrvatskog Nobelovca
Lavoslav Ružička, istaknut i priznat kemičar i znanstvenik, rođen je u Vukovaru, a djetinjstvo te osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završio je u Osijeku. Ljubitelj kemije, slikarstva i prirode zadužio je svijet svojim istraživanjima.
Leopold Lavoslav Ružička rodio se u Vukovaru 13. rujna 1887. od oca Stjepana, bačvara i veletrgovca, te majke Amalije rođene Sever. Na krštenju je dobio ime Leopold Stjepan, ali drugim se imenom, Stjepan, nije koristio u javnosti, najvjerojatnije zbog mlađeg brata Stjepana. Nakon smrti oca, majka se s djecom preselila u svoj rodni grad, Osijek i tamo su Leopolda svi zvali Lavoslav sve do odlaska u Njemačku i Švicarsku.
Sa sedam godina krenuo je u osnovnu školu u Osijeku i prvi je razred završio s ocjenama: ćudoređe pohvalno, polazak marljiv, vjeronauk vrlodobar, čitanje vrlodobro, stvarna obuka na temelju čitanja dobro, računstvo i geometrijsko oblikovanje vrlodobro, sloyd dobro, svjetovno i crkveno pjevanje dobro, gimnastika vrlodobro. Opći red napretka I. s odlikom (5).
Unatoč teškim životnim prilikama u svome ranome i kasnijem djetinjstvu, pokazao je da se pravodobnom usmjerenošću ka željenom cilju i upornim radom mogu savladati mnoge prepreke i ostvariti izvanredan poslovni i privatni život. Pri tomu nikada nije zaboravio ili zanijekao svoje porijeklo te se nije ustručavao sa zahvalnošću istaknuti kvalitetno gimnazijsko obrazovanje dobiveno u Osijeku.
Ružička – sveučilišni profesor i znanstvenik, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju
Nobelova nagrada za kemiju
Studirao je kemiju na Visokoj tehničkoj školi u Karlsruheu u Njemačkoj gdje je i doktorirao 1910. kod prof. Hermanna Staudingera – oca makromolekularne kemije. Posebno se interesirao za kemiju terpena i istraživanja sinteze mošusnih mirisa. Objavio je i djelomičnu sintezu muških spolnih hormona androsterona i testosterona. Tijekom života Ružička je objavio 582 rada. 1939. dobio je Nobelovu nagradu za kemiju za rad na polimetilenima i višim terpenima. Predavanje tim povodom pod naslovom “Od dalmatinskog buhača do seksualnih hormona” održao je u Zagrebu 16. ožujka 1940. pred više od 1000 uzvanika (jedino predavanje na hrvatskom jeziku).
Ružička je na Eidgenössische Technische Hochschule, kraće ETH-u ostao na mjestu profesora i šefa Laboratorija za organsku kemiju do mirovine 1957., a zanimljivo je da ga je na tom položaju naslijedio naš drugi dobitnik Nobelove nagrade za kemiju Vladimir Prelog.
Lavoslav Ružička umro je 26. rujna 1976. u dvorcu Schloss Mammernu na Bodenskom jezeru, u 89. godini života, a pokopan je u Zürichu. Nakon operacije sve do smrti govorio je samo o svojoj mladosti i samo na hrvatskom jeziku, tako da ga ostali nisu mogli razumjeti.
Piretrin – prirodni insekticid dalmatinskog buhača koji su prvi izolirali i opisali hrvatski nobelovac Lavoslav Ružička i njemački kemičar Hermann Staudinger 1924. godine
Ružička je često znao reći da ima «tri ljubavi»: kemiju, flamansko (nizozemsko) slikarstvo i prirodu (vrt). Ružička je rano zavolio nizozemske slikare, još za vrijeme studija kupovao je knjige o njima, a novac dobiven za svoja otkrića, rado je trošio je na umjetničke slike pa je i posjedovao djela najistaknutijih slikara poput Rembrandta i Rubensa.
U svom vrtu u Zürichu uzgajao je različite biljke iz cijeloga svijeta, imao je više od 2000 vrsta biljaka, četinjača, ruža i na stotine vrsta alpskih biljaka. Osobito je bio osjetljiv prema biljkama donesenim ili dobivenim iz svoje domovine. Koliko je Ružička volio svoj vrt, vidljivo je iz činjenice da je rijetko napuštao svoj dom kako ne bi stradale njegove biljke. Svakoga dragoga posjetitelja vodio je i s ponosom mu pokazivao svoj vrt. Često je naglašavao da je sam, svojim rukama, zasadio svaku biljčicu, da svaku poznaje i prati kako raste i kako se razvija.
Leopold Ružička prvi je hrvatski dobitnik Nobelove nagrade, istaknuti znanstvenik i sveučilišni profesor te dobitnik mnogih nagrada i priznanja, a njemu u čast utemeljena je 1957. godine nagrada Ružičkina nagrada koja se godišnje dodjeljuje za istaknut doprinos kemiji mladim kemičarima švicarske narodnosti ili stranim državljanima koji rade u Švicarskoj. Kao počasnom građaninu Vukovara posvećen mu je kongresni centar Ružičkina kuća u Vukovaru kao i Ružičkini dani, skup stručnjaka i znanstvenika iz područja kemije, kemijskog i biokemijskog inženjerstva, prehrambene tehnologije, medicinske biokemije i farmacije, te kemije u poljoprivredi, šumarstvu i zaštiti okoliša.