Kineziologinja Katja Luketić: Nestala su djeca s igrališta i iz parkova, nema penjanja po stablima

Dječji vrtić Zlatna ribica u suradnji s Društvom športske rekreacije Carolina 3,2,1 od 2003. godine provodi sportski program integriran u program vrtića. Suradnja je započela edukacijom djelatnika kroz teorijski i praktični dio, a nakon toga se krenulo s provođenjem programa koji je napisala pok. profesorica Učiteljskog fakulteta Aleksandra Pejčić. U kasnijem periodu vrtić je napisao novi program koji je proširen sadržajno te verificiran od ministarstva.

Razgovarali smo s gđom Katjom Luketić, magistrom kineziologije te vlasnicom Društva športske rekreacije Carolina 3,2,1.

Katja Luketić sportom se počela baviti s 5 godina, a nakon završene srednje Hotelijerske škole, pohađa i uspješno završava Fakultet za fizičku kulturu u Zagrebu. Nakon fakulteta zapošljava se u školi gdje ostaje ukupno 25 godina kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture. Paralelno s radom u školi počela je provoditi sportski program po vrtićima od 1996. godine. Posljednje nešto više od 3 godine radi na mjestu glavne tajnice Zajednice sportova PGŽ. Aktivno sudjeluje u organizacijama Olimpijskih festivala vrtića, vodila je organizaciju sportskih igara za djecu i mlade s teškoćama u razvoju (2009-2015), a također radi s osobama s invaliditetom koje se bave atletikom. Učiteljica je skijanja i niz godina vodila je djecu iz vrtića Zlatna ribica na skijanje na Platak. Udana majka dvoje djece, a hobi joj je rolanje po Kostreni.

Dugi niz godina surađujete s kostrenskim vrtićem „Zlatna ribica“ – što obuhvaćaju vaši treninzi za naše vrtićarce?

– Program se provodi 2 puta tjedno po 45 min za svaku grupu, u program su uključena djeca od 3 do 6 godina. Cilj programa je usvajanje i usavršavanje motoričkih znanja te razvoj motoričkih sposobnosti kroz primjenu biotičkih motoričkih gibanja, jednostavnih kinezioloških struktura te kinezioloških igara. Program koji se provodi od 10 mjeseca do kraja 5 mjeseca sadrži programske cjeline Hodanja i trčanja, Puzanje, Kolutanje i kotrljanje, Provlačenje, Penjanje, Skakanje, Dizanje i nošenje, Vučenja i potiskivanja, Bacanja i hvatanja, Gađanja i ciljanja, Višenja i upiranja, Igre. Jedan sat sadrži uvodni dio – zagrijavanje, pripremni dio – razgibavanje, glavni dio – bazični elementi sporta (tijekom godine se prođu bazični elementi svih sportova košarka, odbojka, rukomet, nogomet, gimnastika, atletika, borilački sportovi, hokej) te završni dio – igra za smirenje organizma. Sve se izvodi kroz igru i razne poligone kako bi djeci bilo prilagođeno i zabavno da prihvate s veseljem ovaj način kretanja. Uvodni i završni dijelovi sata se uglavnom izvode kroz igre ili neke plesne strukture. Sve vježbe u svim dijelovima sata su prilagođene uzrastu s kojim se provode. Jednom godišnje imamo sat vježbanja s roditeljima kako bi vidjeli i doživjeli što sve djeca rade na sportu.

Pratite li na neki način postignute rezultate postignute djece?

– Rezultati se prate tako da se izvode testiranja djece na početku i na kraju godine te se uspoređuju rezultati. Također imamo pripreme za predškolarce koji se pripremaju za olimpijski festival te se gleda njihov napredak u tijeku priprema za samu olimpijadu vrtića.

Nestala su djeca s igrališta iz parkova i nema penjanja po stablima

Često čujemo kako se sportom treba baviti od najranije dobi, no ponekad je kod male djece to prilično zahtjevno – odbijaju sport, obavljaju to površno i slično. Što zapravo uključuje bavljenje sportom kod primjerice djece od 3-6 godina?

Baviti se sportom ne znači od najranije dobi da će djeca učiti neke teške elemente nekog sporta nego da će izvodeći najjednostavnije bazične elemente razvijate motoričke sposobnosti i usvajati nove vještine koje potiču cjelokupni razvoj ne samo fizički nego i psihički, jer kada dijete nauči neki novi pokret ili usvoji novu vještinu osjeća se sigurnije i lakše izvodi nove pokrete. Za djecu od 3 do 6 godina bi se trebali provoditi programi usvajanja novih pokreta, novih vještina (sunožno preskakanje koje djeca usvajaju u 4 godini života i sl). Cijeli program za tu dob mora biti organiziran kroz igru da djeca s lakoćom i zadovoljstvom sudjeluju u programu, da zadovolje svoju potrebu za kretanjem, ali i onu emocionalnu potrebu za zadovoljstvom da su sretni i zadovoljni jer su uspjeli savladati nove pokrete i usvojiti nove vještine. Vrlo je važno i koja osoba provodi organizirano bavljenje sportom za tu dob da li ima dobar pristup i način za rad s djecom tako da djeca zaista zavole kretanje i sportske aktivnosti da od malih nogu nauče da je kretanje zdravo za njih.

Važnost bavljenja sportom od najranijih dana gotovo je pa goruća tema danas, a nedavno smo imali prilike čitati i izvješće o slaboj motorici naših najmlađih. Koji je po Vašem mišljenju glavni uzrok takvoj statistici?

Prvenstveno način života koji se uvelike promijenio zadnjih 30-40 godina, nove tehnologije (mobiteli, tableti kompjuteri) koji nam danas okupiraju vrijeme koje je prije bilo predviđeno za igru na otvorenom – nestala su djeca s igrališta iz parkova i nema penjanja po stablima, preskakanja zidića, hodanja i trčanja po uzvisinama i sl. Danas vidimo samo djecu na sportskim terenima koji se bave sportom u određeno vrijeme, ali ostatak vremena provode sjedalački zaokupirani tehnologijom bez kretanja.

Drugi problem su roditelji koji u brzini života (u gužvi oko posla) više nemaju vremena za svoju djecu da slobodno vrijeme provode s njima. Uz to, danas roditelji sputavaju djecu da se sami razvijaju, često ih nose na rukama i voze u kolicima umjesto da ih puste da hodaju i trče slobodno.

Kako možemo doskočiti tome?

Najbolje je poticati roditelje da sami s djecom provode više vremena u aktivnostima kao kretanju, šetnjama, vožnji biciklima, u igri raznim predmetima gdje se dijete samo razvija što više pokreta radi. Možemo organizirati razne radionice za djecu i roditelje kroz koje možemo podsjetiti roditelje da je kretanje i bilo kakva aktivnost važna za sam razvoj njihove djece te motorike koja je važna za cijeli život. Mogu se organizirati razni programi za djecu i mlade gdje bi djeca provodila vrijeme u igri i razvoju. Raditi razne promocije kojima ćemo poticati roditelje i djeca da se više kreću.

Koja bi bila vaša profesionalna preporuka za roditelje u današnje vrijeme, a vezano za sportske aktivnosti njihove djece?

Svakako je preporuka da se djeca od najranije dobi redovno kreću te da se uključe u neki od ovakvih programa do 7 godine. Kasnije bi bilo dobro da se uključe u neki sport zbog pravilnog rasta i razvoja, a i dokazano je da su djeca koja redovito treniraju dva do tri puta tjedno zdravija od djece koja se ne bave nikakvim sportskim aktivnostima. Te vježbe svakako utječu i na pravilno držanje tijela posebno u doba kada djeca ulaze u pubertet te se počinju nepravilno držati i time stvaraju preduvjete za kasnije probleme s kralježnicom. Bavljenje sportskim aktivnostima – rekreativnim bi se trebalo baviti barem do završetka rasta i razvoja, a poželjno je i cijeli život kako bi što duže ostali fizički zdravi, a samim time i psihički.
Važno je da si svatko nađe aktivnost koja mu odgovara i koju će sa zadovoljstvom izvoditi, a to ne znači da svi kasnije moramo postati vrhunski sportaši. Kroz sportske aktivnosti razvijaju se i druge vještine kao suradnja, samodisciplina, organiziranost, također djeca postaju samostalnija i sigurnija u sebe. Samim razvojem motoričkih sposobnosti postajemo sposobniji u svemu što kasnije moramo izvoditi.

Roditelji koji žele, po izlasku djece iz sportskog programa vrtića mogu dobiti i savjet kojim sportom bi se mogli baviti jer se kroz ovaj program vidi koja djeca imaju predispozicije za koje sportove (brzina- sportovi gdje se izvode brza trčanja ili skokovi atletika, agilnost-sportovi s brzom promjenom smjera judo, košarka, rukomet, preciznost-sportovi preciznosti streljaštvo i streličarstvo, odbojka, ritam-ples, karate i sl).