Kineziologinja Katja Luketić: Nestala su djeca s igrališta i iz parkova, nema penjanja po stablima

Dječji vrtić Zlatna ribica vrlo uspješno provodi sportski program u starijim vrtićkim skupinama i potiče najmlađe na rano bavljenje sportskim aktivnostima u i izvan vrtića.
Dječji vrtić Zlatna ribica u suradnji s Društvom športske rekreacije Carolina 3,2,1 od 2003. godine provodi sportski program integriran u program vrtića. Suradnja je započela edukacijom djelatnika kroz teorijski i praktični dio, a nakon toga se krenulo s provođenjem programa koji je napisala pok. profesorica Učiteljskog fakulteta Aleksandra Pejčić. U kasnijem periodu vrtić je napisao novi program koji je proširen sadržajno te verificiran od ministarstva.
Razgovarali smo s gđom Katjom Luketić, magistrom kineziologije te vlasnicom Društva športske rekreacije Carolina 3,2,1.
Katja Luketić sportom se počela baviti s 5 godina, a nakon završene srednje Hotelijerske škole, pohađa i uspješno završava Fakultet za fizičku kulturu u Zagrebu. Nakon fakulteta zapošljava se u školi gdje ostaje ukupno 25 godina kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture. Paralelno s radom u školi počela je provoditi sportski program po vrtićima od 1996. godine. Posljednje nešto više od 3 godine radi na mjestu glavne tajnice Zajednice sportova PGŽ. Aktivno sudjeluje u organizacijama Olimpijskih festivala vrtića, vodila je organizaciju sportskih igara za djecu i mlade s teškoćama u razvoju (2009-2015), a također radi s osobama s invaliditetom koje se bave atletikom. Učiteljica je skijanja i niz godina vodila je djecu iz vrtića Zlatna ribica na skijanje na Platak. Udana majka dvoje djece, a hobi joj je rolanje po Kostreni.
Dugi niz godina surađujete s kostrenskim vrtićem „Zlatna ribica“ – što obuhvaćaju vaši treninzi za naše vrtićarce?
– Program se provodi 2 puta tjedno po 45 min za svaku grupu, u program su uključena djeca od 3 do 6 godina. Cilj programa je usvajanje i usavršavanje motoričkih znanja te razvoj motoričkih sposobnosti kroz primjenu biotičkih motoričkih gibanja, jednostavnih kinezioloških struktura te kinezioloških igara. Program koji se provodi od 10 mjeseca do kraja 5 mjeseca sadrži programske cjeline Hodanja i trčanja, Puzanje, Kolutanje i kotrljanje, Provlačenje, Penjanje, Skakanje, Dizanje i nošenje, Vučenja i potiskivanja, Bacanja i hvatanja, Gađanja i ciljanja, Višenja i upiranja, Igre. Jedan sat sadrži uvodni dio – zagrijavanje, pripremni dio – razgibavanje, glavni dio – bazični elementi sporta (tijekom godine se prođu bazični elementi svih sportova košarka, odbojka, rukomet, nogomet, gimnastika, atletika, borilački sportovi, hokej) te završni dio – igra za smirenje organizma. Sve se izvodi kroz igru i razne poligone kako bi djeci bilo prilagođeno i zabavno da prihvate s veseljem ovaj način kretanja. Uvodni i završni dijelovi sata se uglavnom izvode kroz igre ili neke plesne strukture. Sve vježbe u svim dijelovima sata su prilagođene uzrastu s kojim se provode. Jednom godišnje imamo sat vježbanja s roditeljima kako bi vidjeli i doživjeli što sve djeca rade na sportu.
Pratite li na neki način postignute rezultate postignute djece?
– Rezultati se prate tako da se izvode testiranja djece na početku i na kraju godine te se uspoređuju rezultati. Također imamo pripreme za predškolarce koji se pripremaju za olimpijski festival te se gleda njihov napredak u tijeku priprema za samu olimpijadu vrtića.
Nestala su djeca s igrališta iz parkova i nema penjanja po stablima
Često čujemo kako se sportom treba baviti od najranije dobi, no ponekad je kod male djece to prilično zahtjevno – odbijaju sport, obavljaju to površno i slično. Što zapravo uključuje bavljenje sportom kod primjerice djece od 3-6 godina?
Baviti se sportom ne znači od najranije dobi da će djeca učiti neke teške elemente nekog sporta nego da će izvodeći najjednostavnije bazične elemente razvijate motoričke sposobnosti i usvajati nove vještine koje potiču cjelokupni razvoj ne samo fizički nego i psihički, jer kada dijete nauči neki novi pokret ili usvoji novu vještinu osjeća se sigurnije i lakše izvodi nove pokrete. Za djecu od 3 do 6 godina bi se trebali provoditi programi usvajanja novih pokreta, novih vještina (sunožno preskakanje koje djeca usvajaju u 4 godini života i sl). Cijeli program za tu dob mora biti organiziran kroz igru da djeca s lakoćom i zadovoljstvom sudjeluju u programu, da zadovolje svoju potrebu za kretanjem, ali i onu emocionalnu potrebu za zadovoljstvom da su sretni i zadovoljni jer su uspjeli savladati nove pokrete i usvojiti nove vještine. Vrlo je važno i koja osoba provodi organizirano bavljenje sportom za tu dob da li ima dobar pristup i način za rad s djecom tako da djeca zaista zavole kretanje i sportske aktivnosti da od malih nogu nauče da je kretanje zdravo za njih.
Važnost bavljenja sportom od najranijih dana gotovo je pa goruća tema danas, a nedavno smo imali prilike čitati i izvješće o slaboj motorici naših najmlađih. Koji je po Vašem mišljenju glavni uzrok takvoj statistici?
Prvenstveno način života koji se uvelike promijenio zadnjih 30-40 godina, nove tehnologije (mobiteli, tableti kompjuteri) koji nam danas okupiraju vrijeme koje je prije bilo predviđeno za igru na otvorenom – nestala su djeca s igrališta iz parkova i nema penjanja po stablima, preskakanja zidića, hodanja i trčanja po uzvisinama i sl. Danas vidimo samo djecu na sportskim terenima koji se bave sportom u određeno vrijeme, ali ostatak vremena provode sjedalački zaokupirani tehnologijom bez kretanja.
Drugi problem su roditelji koji u brzini života (u gužvi oko posla) više nemaju vremena za svoju djecu da slobodno vrijeme provode s njima. Uz to, danas roditelji sputavaju djecu da se sami razvijaju, često ih nose na rukama i voze u kolicima umjesto da ih puste da hodaju i trče slobodno.
Prije su djeca puno više svog vremena poslije škole i slobodno vrijeme provodili vani na zraku igrajući razne igre u parkovima i na igralištima, skakali preko vijača i gađali se loptama (igra loptom donosi razvoj snage, brzine reakcije, preciznosti, agilnosti, koordinaciji –primjer graničar). Danas to vidite samo na nastavi tjelesnog ako imaju prostor, ali nema slobodne spontane igre. Puno manje ljudi općenito hodaju svugdje se voze autima, danas je i više prometa pa roditelji izabiru sigurniji način da se ništa djeci ne desi pa i voze autom do vrata škole i vrtića. Općenito je manje kretanja u danu jer se nakon vrtića i škole sjedne u fotelju i igra igrice ili gleda tv.
Kako možemo doskočiti tome?
Najbolje je poticati roditelje da sami s djecom provode više vremena u aktivnostima kao kretanju, šetnjama, vožnji biciklima, u igri raznim predmetima gdje se dijete samo razvija što više pokreta radi. Možemo organizirati razne radionice za djecu i roditelje kroz koje možemo podsjetiti roditelje da je kretanje i bilo kakva aktivnost važna za sam razvoj njihove djece te motorike koja je važna za cijeli život. Mogu se organizirati razni programi za djecu i mlade gdje bi djeca provodila vrijeme u igri i razvoju. Raditi razne promocije kojima ćemo poticati roditelje i djeca da se više kreću.
Koja bi bila vaša profesionalna preporuka za roditelje u današnje vrijeme, a vezano za sportske aktivnosti njihove djece?
Svakako je preporuka da se djeca od najranije dobi redovno kreću te da se uključe u neki od ovakvih programa do 7 godine. Kasnije bi bilo dobro da se uključe u neki sport zbog pravilnog rasta i razvoja, a i dokazano je da su djeca koja redovito treniraju dva do tri puta tjedno zdravija od djece koja se ne bave nikakvim sportskim aktivnostima. Te vježbe svakako utječu i na pravilno držanje tijela posebno u doba kada djeca ulaze u pubertet te se počinju nepravilno držati i time stvaraju preduvjete za kasnije probleme s kralježnicom. Bavljenje sportskim aktivnostima – rekreativnim bi se trebalo baviti barem do završetka rasta i razvoja, a poželjno je i cijeli život kako bi što duže ostali fizički zdravi, a samim time i psihički.
Važno je da si svatko nađe aktivnost koja mu odgovara i koju će sa zadovoljstvom izvoditi, a to ne znači da svi kasnije moramo postati vrhunski sportaši. Kroz sportske aktivnosti razvijaju se i druge vještine kao suradnja, samodisciplina, organiziranost, također djeca postaju samostalnija i sigurnija u sebe. Samim razvojem motoričkih sposobnosti postajemo sposobniji u svemu što kasnije moramo izvoditi.
Roditelji koji žele, po izlasku djece iz sportskog programa vrtića mogu dobiti i savjet kojim sportom bi se mogli baviti jer se kroz ovaj program vidi koja djeca imaju predispozicije za koje sportove (brzina- sportovi gdje se izvode brza trčanja ili skokovi atletika, agilnost-sportovi s brzom promjenom smjera judo, košarka, rukomet, preciznost-sportovi preciznosti streljaštvo i streličarstvo, odbojka, ritam-ples, karate i sl).