Kumičićevo more

Eugen Kumičić rođen je u Brseču 11. siječnja 1850., a umro u Zagrebu 13. svibnja 1904. Prvo obrazovanje stekao je u Brseču, a gimnazijsku naobrazbu stjecao je u Rijeci, Kopru i Zadru.  Maturirao je u Rijeci 1870. U Pragu je započeo studirati medicinu, ali je iste godine prešao u Beč na studij povijesti, filozofije i zemljopisa.

Kumičić je boravio u Parizu, u Veneciji, u Beču, a bio je i vojnik u Bosni. Neko je vrijeme radio kao profesor, a potom se profesionalno posvetio književnosti i političkoj djelatnosti (u nekoliko mandata bio je zastupnik u Hrvatskom saboru). U Kraljevici je pokrenuo list Primorac te uređivao pravaške listove Hrvatsku vilu  i Slobodu, poslije Hrvatsku. Posebice su zanimljivi njegovi literarizirani politički govori.

Projekt Kumičićevo more

Učiteljice OŠ Eugen Kumičić nastoje s učenicima svake godine obilježiti rođenje književnika, a aktivnost postaje zahtjevnija ako  je u pitanju obljetnica. Tako su učenici sa svojom učiteljicom svojevremeno načinili dramsku predstavu o njegovu životu i radu koja je i snimljena, jedna je učenica sažela roman Začuđeni svatovi i prema njemu osmislila slikovnicu, a jedne je godine snimljen i dokumentarni film.

Ovu smo školsku godinu odlučili posvetiti vodi pa smo u sklopu cjelogodišnjega  projekta Voda i Rijeka – neraskidiva veza osmislili cijeli niz aktivnosti i manjih projekata. S obzirom na to da ove 2025. godine obilježavamo 175. godišnjicu rođenja Eugena Kumičića, a Dan škole obilježavamo 8. ožujka te uz to 22. ožujka u cijelom se svijetu obilježava Svjetski dan voda, odlučili smo početak godine  posvetiti moru u djelima Eugena Kumičića, a roditeljima i lokalnoj zajednici predstaviti završnicu projekta Kumičićevo more baš u ožujku.

Krilate knjige

Književna povijest i kritika Kumičićevo djelo ugrubo dijele na tri tematske cjeline: istarsku (zavičajnu), naturalističku (građansku) i povijesnu, stoga ne čudi da smo se  opredijelili za istarske romane.

Učenici 8. razreda dobili su zadatak pročitati neki od istarskih romana: Začuđeni  svatovi, Jelkin bosiljak ili Preko mora. Svaki od romana morali su predstaviti u obliku tzv. krilate knjige, a najuspješniji su svoje uratke predstavili na završnici projekta koji je osmišljen kao književno-likovna večer.

Za stvaranje krilate knjige bila je potrebna podloga, npr. jedan hamer koji smo presavili pa smo dobili prozor. Nakon pripremljene osnove potrebno je bilo odrediti naslovnicu i na nju napisati naziv teme na koju se mapa odnosi te je ukrasiti, a onda je popuniti. Krilata knjiga spoj je teksta, crteža, vremenske trake, dijagrama, dekora od papira i sl.

Divno je to naše more

Posebnu ulogu ove je godine igralo more. More o kojem Kumičić govori: „…naše je  more divno i kada miruje i kad mu se nestalna površina pjeni. Čarobno je i grozno u svojem užasnom veličanstvu, kad mu siloviti vihor nad šumećim i uzburkanim valovima kao sitan prašak slanu vodu vije i raznosi. Divno je to naše more, kad se u njemu odsijevaju kao u najglađem i najprozirnijem zrcalu i plavetno nebo, i sivi krš, i zelenilo pitomih obala. Zamamljiva je ta gibljiva i nestalna površina…“

Književnik različitošću opisa mora, izmjenom statičnih i dinamičnih slika dočarava ugođaj primorskoga kraja, a naši su učenici inspirirani riječima pod vodstvom svoje učiteljice Likovne kulture bojom prenijeli svoj doživljaj mora.

Odabrali smo ulomke opisa mora. Ulomci su izražajno pročitani, o njima se promišljalo. Učenici su mogli odabrati ulomak koji  ih se osobito dojmio i naslikati svoj doživljaj.

Na književno-likovnoj večeri pročitani su ulomci koji su potakli stvaranje slike, a svaki je učenik slikar kratko objasnio svoj izbor ulomka i svoju sliku.

Učenica L. D. M. izjavila je: „Za tekst sam se odlučila jer izaziva snažne i burne emocije, poput valova koji se razbijaju o stijene. Na mojoj slici nijanse plavih i bijelih boja prikazuju borbu i unutarnji nemir, baš kao more prije snježne oluje.“

Druga učenica K. S. izrazila je svoj doživljaj: „Tijekom radionice slušala sam razne tekstove i moram priznati svi su me se dojmili, no pojam mramorno more me u potpunosti osvojilo. Zvučalo je atraktivno, drugačije, svečano baš kako je i trebalo. Dok sam slikala obližnje otoke, sunce i oblake oni nisu bili toliko važni kao slika mramornoga mora u mojoj glavi. More jednostavno nije moglo izgledati kao slano more već kao ljubičasto polje lavande slatkoga okusa. Moj mozak tako je naredio i tako sam i napravila. Kumičić je svoje objasnio, a ja sam svoje prikazala kako sam zamišljala da je on to predvidio.”

Zaključak

Naš je projekt predstavljen u književno-likovnoj večeri kojoj je cilj bio otkriti sličice dijela Kumičićeva stvaralaštva te potaknuti sve nas da more gledamo drukčijim očima, da dopustimo da nas more povuče u svoje tajne, da nas očara i zanese šaptom.

Kroz projekt Kumičićevo more učenici su otkrili da književnost nije samo tekst na stranicama, već most koji povezuje prošlost s budućnošću, riječi s bojama, zavičaj s kreativnošću. Kumičićevi opisi mora postali su inspiracija za nove umjetničke izraze, a mladi stvaratelji pokazali su da veliki pisci žive onoliko dugo koliko ih čitaju nova pokoljenja.

U vremenu kada se često govori o otuđenosti mladih od klasične književnosti, ovaj projekt svjedoči suprotno – da se uz pravilnu motivaciju i kreativni pristup može probuditi duboka povezanost s književnim nasljeđem. More koje je Kumičić opisao riječima, naši su učenici oslikali bojama, stvarajući novi dijalog između generacija odvojenih više od stoljeća, ali spojenih ljubavlju prema istom zavičajnom moru.