Produženi boravak i cjelodnevna nastava – učiteljice objašnjavaju ključne razlike

Obje učiteljice godinama rade u tim oblicima rada te iz prve ruke poznaju njihove prednosti, izazove i specifičnosti. Kroz ovaj razgovor nastojimo približiti kako izgleda organizacija dana, što djeca uče i doživljavaju te na koji način ovakav oblik školskog života utječe na njihov razvoj, ali i na obiteljski ritam.

Koje su glavne razlike između produženog boravka i cjelodnevne nastave – kako u organizaciji dana, tako i u pristupu učenicima?

Produženi boravak, kako i sama riječ kaže, je boravak nakon nastave u učionici uz vodstvo učiteljice produženog boravka u homogenim ili heterogenim skupinama. Rad u PB-u je organiziran tako da se nakon kratke pauze iza nastave odlazi na ručak, a nakon ručka se piše domaća zadaća koja je prioritet. Nakon napisane i provjerene domaće zadaće vrijeme se organizira na način da se dodatno uvježbavaju sadržaji ili se likovno izražava, obilježavaju posebni dani, provode se tjelesne aktivnosti, odlazi se u šetnje bližom okolicom.

Cjelodnevna nastava je oblik odgojno-obrazovnog rada tijekom dana u kojem se izmjenjuju dvije učiteljice razredne nastave, od kojih svaka ima po tri odgojno-obrazovna predmeta. Učenici i prijepodne i poslijepodne imaju nastavu i organizirano slobodno vrijeme, u što spadaju različite aktivnosti koje kreiraju prema potrebama i željama učenika.

Osnovna razlika je što je cjelodnevna nastava homogena skupina učenika u kojoj je naglasak na nastavi raspoređenoj kroz cijeli radni dan, dok je u produženom boravku naglasak na pisanju domaće zadaće i uvježbavanju sadržaja.

Kako izgleda jedan tipičan dan u produženom, a kako u cjelodnevnoj nastavi? Koliko se razlikuje raspored aktivnosti i dinamika učenja?

Produženi boravak najčešće započinje u 11:35 nakon završetka redovne nastave. Učenici dolaze u učionicu produženog boravka gdje se s učiteljicom dogovara plan rada za taj dan. Dalje slijedi ručak, pisanje domaće zadaće, uvježbavanje sadržaja i slobodne vođene aktivnosti prilagođene planu i programu. Učenike roditelji mogu preuzeti u dogovoreno vrijeme, najčešće nakon 15 sati do kada traje obrazovni dio rada u produženom boravku.

Cjelodnevna nastava započinje u 8:00 i traje do 16:30. Jedna učiteljica razredne nastave započinje odgojno-obrazovni rad prema dogovorenom rasporedu. Izmjenjuju se nastavni sati i organizirano slobodno vrijeme prema dogovoru i mogućnostima učenika bez opterećenja od dužine trajanja nastavnog sata. Nakon jutarnje smjene slijedi ručak, kratki odmor te dolazak druge učiteljice koja nastavlja odgojno-obrazovni rad i organizirano slobodno vrijeme prema rasporedu.

Kako učenici reagiraju na dulji boravak u školi? Primjećujete li promjene u njihovoj koncentraciji, socijalnim odnosima ili motivaciji za učenje?

Učenici jako dobro reagiraju na dulji boravak u školi. Najčešće se pad koncentracije ne primjećuje jer je radni dan strukturiran tako da osim učenja imamo česte pauze za odmor i promjene aktivnosti. Učenje je vođeno, prilagođeno potrebama učenika; pojačano se uvježbavaju i utvrđuju sadržaji koji su učenicima teži za savladati, a često se prakticira i učenje/uvježbavanje sadržaja kroz igru, kvizove i natjecanja (grupni rad) tako da učenici nemaju osjećaj da uče.

Što biste istaknule kao najveće prednosti ovakvog oblika nastave za učenike – u smislu obrazovanja, ali i osobnog razvoja?

Cjelodnevna nastava i produženi boravak predstavljaju cjelovit oblik rada jer djeca provode veliki dio dana u školi, koja im nije samo mjesto učenja nastavnih sadržaja. Uz nastavne sadržaje, djeca uče i kako se pristojno ponašati u blagovaoni, za vrijeme ručka, kroz različite aktivnosti i izvannastavne aktivnosti. Podučavaju se istraživačkom radu, pravilima pristojne komunikacije, sudjeluju u životu društvene zajednice, razvijaju radne navike.

Kako roditelji gledaju na produženi boravak i cjelodnevnu nastavu? Donosi li im takav model više sigurnosti i rasterećenja, ili ipak postoje i određene zabrinutosti?

Povratne informacije su pozitivne, roditelji su zadovoljni jer djeca većinu svojih aktivnosti obave u školi, što dovodi do rasterećenja. Naravno, preporučuje se da djeca i kod kuće ponove i dodatno uvježbavaju potrebne sadržaje kako bi razvila radne navike i pripremila se za više razrede.

Što produženi boravak i cjelodnevna nastava znače za učitelje? Kako se mijenja način rada, planiranja i odgovornost u učionici?

U PB-u nema sumativnog vrednovanja, dok se u cjelodnevnoj nastavi učiteljica sumativno vrednuje za svoja tri predmeta. Planiranje u oba oblika prisutno je tjedno i mjesečno, ali prilagođeno potrebama. U PB-u se planiraju organizirane aktivnosti provedene u slobodnom vremenu, dok se u CN-u uz organizirane aktivnosti planira i nastavni sadržaj nastavnih predmeta. Odgovornost učitelja u učionici ostaje jednaka kao u klasičnom obliku.
Kroz PB i CN učenici se bolje upoznaju jer učitelj vidi njihov rad kroz različite sfere – ne samo tijekom nastave, već i u slobodnoj igri, aktivnostima i međuvršnjačkim odnosima.

Koje kompetencije ili pristupi su po vašem mišljenju ključni za učitelje koji rade u ovakvim oblicima nastave?

Uz profesionalne kompetencije (ishodi učenja, planiranje aktivnosti), učitelji se moraju moći prilagoditi različitim potrebama i interesima djece, razumjeti razvojne karakteristike učenika, stvoriti pozitivnu i poticajnu atmosferu te upravljati emocijama, sukobima i ponašanjem. Učitelji imaju važnu ulogu u socijalizaciji djece, razvoju suradnje, empatije, samostalnosti i odgovornosti. Također moraju biti dobri organizatori, planirati dnevni ritam rada, surađivati s roditeljima i kolegama. Kombinira se više pristupa (holistički, iskustveni, integrirani, projektni, igra) kako bi se postigao cjelovit razvoj učenika i učinkovito učenje kroz igru, istraživanje i suradnju.

Smatrate li da bi uvođenje cjelodnevne nastave u sve škole moglo unaprijediti kvalitetu obrazovanja? Što biste poručile kolegama i roditeljima koji o tome još dvoje?

Ukoliko govorimo o tzv. „riječkom modelu“ s dvije učiteljice, smatramo ga pozitivnim te vjerujemo da bi unaprijedio kvalitetu odgojno-obrazovnog rada. Model u kojem jedna učiteljica provodi 8 sati s učenicima teško je izvediv. Kvaliteta obrazovanja također bi se unaprijedila osiguranjem kontinuiteta učitelja na neodređeno vrijeme, što smanjuje stres kod djece i roditelja.

Preporučujemo cjelodnevnu nastavu jer osim što je prednost za djecu, pozitivna je i za suradnju i napredovanje kolektiva, omogućuje razvijanje povjerenja između učenika i učitelja te stvara obiteljsku atmosferu i kvalitetnu suradnju s roditeljima.