Ne brinite, iskomunicirati ćemo sve!
Je li vas zaboljela duša dok ste čitali naslov? Trebala je jer se u naslovu krije čemer hrvatske političke jezične prakse.
Brinuti se povratni je glagol pa je i zamjenica obavezna. Glagol iskomunicirati u ustima je svakog ambicioznog političara, a posljednjih godinu dana strelimice se proširio Lijepom Našom. Nećemo iskomunicirati, nego ćemo se lijepo dogovoriti ili ćemo raspraviti o kojem važnom pitanju. Biti ćemo, omogućiti ćemo i sl. samo su pogrešna uporaba futura prvog jer smo davno u petom razredu naučili da je ispravno bit ćemo i omogućit ćemo.
O jeziku i nacionalizmu
Voljeti domovinu znači i voljeti jezik. Svi dijalekti hrvatskih narječja i svaki mjesni govor blago je koje treba čuvati.
Naša dva kostrenska govora njeguju se kroz aktivnosti Katedre Čakavskog sabora Kostrena te potiču u vrtiću i školi, ali temelj očuvanja govora jest obitelj. Dok se u obitelji bude rabila barbaranska i lucijanska čakavština, ona će i postojati.
Naši susjedi s Grobnika dobro znaju vrijednost čakavskog narječja (a možemo reći i jezika) pa je grobnička čakavština uvrštena u registar zaštićene nematerijalne kulturne baštine. Međutim, donedavno najpoznatija Grobnišćica Kolinda Grabar Kitarović u javnosti nije govorila po domaći jer to ne bi bilo primjereno. Naime, u Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik, ovaj standardni, književni, koji se uči u školi. Uz himnu, zastavu i grb, jezik i pismo simboli su naše domovine. Mnogi vole hrvatski jezik samo deklarativno, primjerice, dok se busaju o hrvatska prsa dokazujući svoju nacionalnost i krvna zrnca, a ispod praznoga iskaza krije se neznanje.
Voljeti u sebi podrazumijeva i vrijeme i trud, a zasigurno je lakše (i nepotrebno) staviti ruku na srce falširajući himnu te bojiti kvadratiće bijelom i crvenom bojom, nego učiti i pravilno rabiti jezik.
Političari, koliko ste vi imali iz Hrvatskog jezika u školi?
Budući da je jezik poput živoga bića, organizma koji se mijenja ovisno o vremenu i potrebama govornika, važno je pratiti jezične mijene. To bi u praksi značilo da se trebaju rabiti priručnici: pravopis, gramatika, rječnik i jezični savjetnik.
Da naši vrli ministri i predstavnici u Hrvatskom saboru to baš i ne znaju, svjedoče i njihovi statusi na društvenim mrežama.
Ima takvih jezičnih sramota, a to jesu ili bi barem trebale biti sramote, na pretek u Lijepoj Našoj. Bez obzira na to jesu li sami političari autori ili to umjesto njih čine osobe zadužene za odnose s javnošću, ipak je potrebno pokazati malo više ljubavi (pažnje, truda, vremena, osjećaja) prema našem hrvatskom jeziku.
Fotografije su preuzete s Facebook stranica.