VREMEPLOV: Martinšćica

Martinšćica oko 1910. godine, razglednica dijela starog brodogradilišta – škvera (pošt. žig 5. kolovoza 1914.)

Pogled na škver s gornjeg dijela zapadne strane uvale. Na navozima su dva jedrenjaka, a u pozadinskim su se zgradama nalazile uprava, radionice i skladišta dok su na gornjim katovima bili obiteljski stanovi. Iza tih dviju većih zgrada nalaze se dvije stambene zgrade od kojih je lijeva bila u vlasništvu obitelji Paškvan, čiji je potomak i autor ovih zapisa. Iznad je dio makadamske ceste Dorothee izgrađene kada je 1833. otvoren lazaret. U gornjem dijelu nalazi se obronak brijega Podvežica s prezidima u kojima su se smjestili vinogradi. S desne se strane vidi lazaret, iza njega kamenolom – kava, gdje se kopao materijal za nasipavanje lukobrana riječke i sušačke luke, a odvozio se maunama – teglenicama koje su usidrene ispred lazareta. Brdo Solin smjestilo se iznad kamenoloma, a nasuprot je dio brda Sv. Križ. U pozadini između brda smjestilo se naselje Draga.

Kostrena, naselje Šodići – Susanići (Suzanići), 1931. godina

Razglednica potječe iz naklade Foto material Knauss i Griesbach iz Zagreba. Slijeva: ogradni zid kuće Zore Susanić (Suzanić), kuća Tončine Jakovčić, zidano počivalo i nova kuća povratnika sa Sueza Anzelma iz obitelji Sablić Gruja. (Uredništvo zahvaljuje gđi Jasni Suzanić Karninčić na dodatnom objašnjenju: Anzelmo se vratio u Kostrenu te sa suprugom Celestom kupuje kuću u Šodićima, gdje živi do smrti. I to je ta kuća. Anzelmo nije imao djece. Danas u toj kući živi unuk njegove sestre Marije Mime udate Ružić, Marijo Linčić. U pozadini se vide još kuće u nizu; kuća obitelji Krtica pa obitelji Vičević te obitelji Ružić, kamo se udala Anzelmova sesta Marija Mima.)

Martinšćica, razglednica s početka 30-ih godina 20. stoljeća

Panorama dijela lazareta i zapadne strane uvale. U prvom planu nalaze se zgrade nekadašnje Vilharove pilane  (koja je radila od 1926. do 1930.) i makadamska cesta Dorothea, koja uz visoki ogradni zid nastavlja svoj put iznad brodogradilišta i ispod nekadašnje talionice olova  (Plumbum) te vodi u Sušak. U zgradi unutar zida stanovala je obitelj lučkog peljara pilota Frana Francela Paškvana i supruge Svetoslave Sante. Imali su dvanaestoro djece, a autor ovih zapisa ujedno je i najmlađi član obitelji,  rođen 1934. godine. Lijevo uz more nalazi se plaža koja završava na ušću potoka Javor (Draškog potoka) u more. Veća i visoka zgrada uz cestu nekadašnja je dobro poznata gostiona obitelji Čabrijan, poznata kao „Čabrijanka“, a desno jednokatnica obitelji Vičić. Između je početak skalina – stuba  koje preko lokacije Bobovo vode na Podvežicu. Slijeva na kraju nekadašnji je kamenolom zvan Fra Nazarova kava na Grčevu i impozantna stijena – grota koja je bila i simbol nekadašnje kave.

Kostrena, razglednica s početka 30-ih godina 20. stoljeća

Pogled s gornjeg dijela naselja Sv. Lucija preko krovova kuća na crkvu, Žurkovo, istočni dio Vele kave i dio Riječkog zaljeva. Ovo je vrlo lijepa, idilična i pitoma panorama dijela Kostrene.

Martinšćica, škver oko 1932. godine

Panoramski snimak brodogradilišta inženjera Marijana Turine. Na navozima vidimo brodice koje su na popravku. Lijevo su dvije zgrade u kojima su bile uprava, radionice škvera i nekoliko stanova. Lijevo su bili projektni uredi, radionice i skladišta. Iza njih lijevo nalazi se kuća obitelji Paškvan čija je glava, Božo Nadal bio jedan od glavnih brodograditelja i koji je u škveru proveo cijeli životni i radni vijek. U desnoj, većoj zgradi unutar brodogradilišta stanovao je njegov nećak Frane Francele Paškvan koji je s obitelji 1923. preselio u lazaret. U kući odmah ispod ceste stanovala je obitelj financa Milana Crevara, koja je odselila početkom rata 1941. Na vrhu slike dio je lazareta, a iznad njega cesta i nekoliko kuća te početak naselja Vrh Martinšćice. Ispod ceste vide se stare zidine, ostaci „dormitorija“ – spavaonica radnika nekadašnjeg kamenoloma.

Kostrena, Žurkovo 1934. (naklada Knauss i Griesbach, Zagreb, izrađena po narudžbi kostrenskog trgovca Grabusina)

Lijevo je gostionica Gabrijele Paškvan, desno dio restorana „Žurkovo“ s drvenom bajtom – nadstrešnicom, koji je u to vrijeme bio zatvoren. Ispod gostionice drveni je mostić kojim se prelazilo preko naveza brodogradilišta. Pokraj njega uz mali gat privezan je izletnički brodić. Iza gostionice je barkadela – palada ili mol za ukrcaj kamenja iz drugog manjeg kamenoloma u Maloj kavi. Na njoj se ističe drvena konstrukcija na kojoj je bila manja dizalica za utovar kamenih blokova na maune – teglenice koje su ih odvozile na dogradnju sušačke luke (Baroša). U sredini je kamena Vela riva.

Kostrena, Žurkovo sredinom 30-ih godina 20. stoljeća

Panorama središnjeg dijela uvale, priobalja i zaselaka Šodići i Suzanići. U prvom su planu prilazni put i kamena Vela riva na lijevoj, a na desnoj strani restoran „Žurkovo“ Slovenca Šketa. Desno se nazire krov hale brodogradilišta – škvera. Na lijevoj strani su prezide, stepenasti nasadi vinograda Antona Suzanića Baće. U vrhu slike desno je brdo Solin.

Martinšćica, Lazaret 1938.

Kapelica sv. Franje izgrađena je kada i lazaret 1833. godine. Okrugla s kupolom i omeđena s osam monolitnih stupova i velikim staklenim prozorima, nalazila se u središtu lazareta. Služila je prvenstveno pomorcima čiji su se brodovi nalazili u karanteni po povratku iz dalekih luka. Prestankom rada lazareta, odnosno završetkom Prvog svjetskog rata, na ovom je prostoru uređeno Đačko odmaralište – ljetovalište đaka iz svih krajeva tadašnje Kraljevine Jugoslavije. Svake nedjelje i tijekom vjerskih blagdana održavala se misa, a na dan sv. Franje misu je služio trsatski  župnik dr. Andrija Rački. Krajem Drugog svjetskog rata njemački su okupatori u noći s 19. na 20. travnja 1945. godine s obje strane uvale minirali cestu. Tom je prilikom kapelica teško oštećena i njezine su ruševine kasnije raščišćene.