Autohtone vrste voćaka u Kostreni – trešnja

U našem voćnjaku uzgajamo dvije autohtone vrste trešanja, ranu, koja nas podari svojim sočnim plodovima u prvom tjednu svibnja, i glavanku, čijim se krupnim i ukusnim plodovima sladimo krajem svibnja i početkom lipnja.

Od šedrka (rašeljke) do trešnje

Vrste održavamo cijepljenjem na divlju trešnju – rašeljku odnosno po kostrenski na šedrk. Jedino se tako mogu održati stare autohtone vrste, ali šedrk nije dobro presađivati, već ga treba ostaviti tamo gdje je niknuo jer to znači da mu odgovara tlo i da se može dobro ukorijeniti pa će i trešnja dobro roditi i imati dug život.

Voćke u cvatu

Problem je u tome što na taj način ne možemo isplanirati izgled voćnjaka, a ako ipak presadimo šedrk na željeno mjesto, svakako ga moramo pustiti da „prihvati“ novo mjesto i mora proći period ukorjenjivanja i prvog ploda pa tek onda možemo cijepiti.

Trešnja ne voli orezivanje

Ovakav način održavanja vrste definitivno nije lak ni brz, ali ako smo vješti i ustrajni, rezultati neće izostati. Ono što nikako ne smijemo zanemariti jest činjenica da trešnja ne voli orezivanje, a ako baš moramo, onda to činimo tijekom ili odmah nakon berbe plodova. U suprotnom vrlo je velika mogućnost da ju izgubimo zauvijek.

Pravi izbor za sve

Trešnja je mnogostruko ljekovito niskokalorično voće, preporuča se u mnogim dijetama, kod srčanih bolesti, oboljenja zglobova, gihta i reumatizma. Šećerni bolesnici mogu ju konzumirati jer sadrži vrstu šećera koji ne šteti, dakle, trešnja je pravi izbor za djecu, odrasle i starije osobe, odnosno za sve.

Djelotvorna je i u čišćenju organizma od svih štetnih tvari, naročito toksina. Trešnja je najzdravija ako se konzumira svježa, no može i kuhana, a kolači od trešnje prava su poslastica.