Kafé

Autorska prava – plagijat ili inspiracija

23. travnja 2022.

Ina Randić Đorđević

Svjetski dan knjige i autorskih prava dobra je prilika da se prisjetimo priče o kuni na kovanici od jednog eura, ali i drugih bisera povrede autorskih prava.

Sjećate li se još uvijek neuspješnog prijedloga kune za kovanicu od jednog eura? Svojedobno je nastala velika strka zbog čega je autor prijedloga povukao svoje rješenje koje je, uzgred rečeno, odabrano kao najbolje, te vratio novčanu nagradu.

Problem je bio u tome što je autor prijedloga preuzeo fotografiju s interneta i uredio ju, prilagodio i redizajnirao za potrebe kovanice, ali bez navođenja autora fotografije i bez njegova znanja. Pogledajte fotografiju i predloženo rješenje:

Preuzeto s dnevnik.hr – usporedba originalne fotografije i odabranog prijedloga kovanice

Koncept autorstva

Riječ je o generacijskom jazu: mi – stariji reći ćemo da autor prijedloga nije poštovao autorska prava fotografa te sam autorski prijedlog podrazumijeva i vlastito autorstvo crteža i fotografije. Mlađi čitatelji najvjerojatnije ne vide u čemu je problem i ne vide kršenje autorskog prava: fotografija jest preuzeta, ali sve je dalje od toga autorsko djelo.

Pitanje je je li remiks, redizajn, retuširanje i koji god drugi re u potpunosti novo autorsko djelo ili je riječ o plagijatu. Copy-paste generacija evoluirala je te pitanja odgovornosti i morala prepustila slijepim ulicama internetskih bespuća.

Kad je cvjetala frka s kunom, novinar Novog lista g. Davor Mandić, podsjetio je javnost da je ne tako davno bila slična zavrzlama u Njemačkoj. Šesnaestogodišnja Helene Hegemann objavila je roman kojim je oduševila literarnu scenu, ali uskoro se pokazalo da je dijelove romana prepisala iz romana blogera Ariena. Suočena s optužbama da je plagirala, mlada autorica ispričala se, ali objasnila da i dalje odgovorno stoji iza svojeg romana. Smatra da je bilo pogrešno ne imenovati ljude koji su ju inspirirali, ali ionako ne postoji originalnost, nego samo autentičnost. Metaforički je navela da je ona tek podstanar u svojem umu te da se posluži svime što ju inspirira.

Autorska prava – plagijat ili inspiracija

Licemjerno društvo

Mladi dizajner eurokune nakon pritiska javnosti povukao je svoj prijedlog iznoseći kako nije imao namjeru povrijediti ičije osjećaje. Priča se polako povukla s prvih linija medijskog interesa, a na nama je da dobro promislimo o svojim vlastitim plagijatima i posudbama. Tko je među nama uvijek imao originalne Windowse ili Office paket? Svi koji ste kupovali DivX filmove za dvadesetak kuna (ako i toliko) znate o čemu govorim, a za mlađe dovoljno je da se prisjete svojih omiljenih glazbenih ljestvica skinutih s raznoraznih stranica.

Osnivač Zagrebačke zvjezdarnice Oton Kučera početkom 20. stoljeća prozvan je da je plagirao njemačkog profesora na predavanju tijekom skupštine Hrvatskog prirodoslovnog društva. Naposljetku je Kučera svoje predavanje preveo na njemački jezik te poslao dotičnom profesoru, a ovaj mu je odgovorio da uočava uporabu njegova rada, ali da ga zato ne bi nazvao plagijatorom jer je riječ o stvarima poznatim cijeloj stručnoj javnosti i koje svatko može upotrijebiti, a Kučera je, uostalom, dodao svoje vlastite misli i zapažanja.

Lov na krivotvorene diplome još je u punom zamahu, ali čini se da smo skloni brzom zaboravljanju. Primjerice, tko pamti da je tadašnji predsjednik HSP-a Anto Đapić od 176 stranica svojeg magisterija prepisao njih 116 nakon čega mu je i oduzeta titula magistra znanosti? Moralna odgovornost nije ga spriječila da poslije toga u dva navrata bude gradonačelnik Osijeka i zastupnik Hrvatskoga sabora.

Tu je i slučaj nekadašnjeg glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića koji je 60 % svojeg diplomskog rada prepisao iz tuđeg i nekoliko godina ranije obranjenog diplomskog rada. Posebna je ironija hrvatske pravde u tome što je zbog proceduralne pogreške ukinuta odluka o poništenju diplome. Ako se pitate što je proceduralna pogreška, to su razne dovitljive stvari poput nestalih dokumenata i pogrešno numeriranih stranica ili, u ovom slučaju, pogrešno nadležno tijelo koje je, eto, odlučilo poništiti diplomu. U čuvenoj aferi Indeks, koja je započela 2008., a posljednje su osude izrečene 2019. godine, između ostalih osuđeno je i nekoliko profesora Pravnog fakulteta u Osijeku – samo još jedan dokaz da su pravo i pravda svjetlosnim godinama udaljena naličja organiziranih sustava.

Škola – autorstvo domaćih zadaća

Koliko pomažemo svojoj djeci pri pisanju zadaća? Sasvim je u redu kad roditelji sjede pored učenika 1. razreda i potiču ustrajnost u prvim koracima čitanja, pisanja i računanja, ali roditeljska revnost, pa i kontrola, treba se na vrijeme zaustaviti. Roditelji moraju omogućiti svojim školarcima razvijanje vještina i odgovornosti za iste.

Međutim, nema tog učitelja koji se nije susreo sa zadaćom koju dijete nije napisalo. Nekoć se brzinom munje stvorila jedinica u dnevniku, a učenici nisu smjeli ni zucnuti o eventualnoj nepravdi. Roditeljima tada na pamet nije padalo dovesti u pitanje učiteljsku procjenu. Naravno da sve to nije bilo dobro, ali nije zdrava ni današnja situacija kad roditelj proziva učitelje jer tko je vidio da dijete mora doma pisati sastavak, pjesmu ili riješiti radnu bilježnicu kad to može (i treba!) u školi?! Naravno da se dijete snašlo (i to je vještina, zar ne?), internet je pun pjesama o, recimo, proljeću. A tu je i dobra susjeda, sestra, pa čak i nonić. Umjesto jasne poruke, a da ne bude previše vike ni za što, vrlo se rijetko ocjenjuju domaće zadaće, odnosno one su tek temelj na kojem se bazira provjeravanje usvojenosti znanja.

Varanje na ispitima često se ne percipira kao nešto loše jer ne učimo za znanje, nego za ocjenu

Poučavanje o autorskim pravima započinje vrlo rano u osnovnoj školi. Pri prvim preuzimanjima fotografija i ilustracija s interneta, na satovima Informatike djeca uče o tome što je autorsko pravo. „Autorskim pravom ne štiti se ideja nego autorsko djelo koje predstavlja izražaj te ideje, bez obzira na vrstu ili kvalitetu takvog izražaja.“ – navodi Državni zavod za intelektualno vlasništvo na svojim stranicama. Za potrebe obrazovanja situacija je često vrlo jednostavna i sitnim slovima napisana stranica s koje je fotografija preuzeta, kao i ime autora, mahom će biti dovoljno.

CC licence za pošteno dijeljenje

Sve su poznatije Creative Commons (CC) licence koje omogućuju stvaranje bazena zajedničkih digitalnih sadržaja koji se mogu slobodno umnažati, distribuirati, remiksirati i prerađivati, a sve to unutar granica autorskog i srodnih prava.

Licence se lako rabe i međunarodno su prepoznate, a stupanj ograničavanja usložnjava se od CC BY, koja dopušta da se sadržaj dijeli i mijenja pod uvjetom da se napomene originalni autor pa sve do CC BY-NC-ND licence, koja dopušta samo dijeljenje originalnog sadržaja uz imenovanje autora i isključivo u nekomercijalne svrhe.

Slika CC licenci preuzeta je s https://creativecommons.org/licenses – CC ili copyright, pitanje je izbora i pravnih te moralnih posljedica

Zaključak – potičimo kreativnost

Kad dijete dođe kući uplakano jer je prijateljica s kojom sjedi preuzela ideju za likovni crtež, reći ćete djetetu da se to događa, da se ne uzrujava te da je važna njegova kreativnost i mašta. Napomenut ćete da to nije bilo lijepo, ali da se nastavi i dalje truditi jer će tako razvijati svoje talente. Otprilike bi tako trebalo usmjeriti i nastojanje da ne potičemo plagiranje: umjesto na kazne (koje u Lijepoj Našoj nisu efikasne, vidjeli smo na mnogim primjerima), valja se usredotočiti na to da u svim sferama potičemo stvaralaštvo: svaki kreativni čovjek teži tome da slijedi svoje ideje, da izrazi svoja zapažanja, svoje misli i osjećaje.

U školi će se i dalje poučavati o autorskim pravima, u životu će uvijek biti plagijatora, dostupnih sadržaja i dalje će biti sve više i više, a pravo će i dalje nastojati osmišljavati koncizne upute o tome što jest autorstvo, a što nije. Promjena uvijek dolazi od nas samih pa njegujmo maštovitost, kreativnost i originalnost u svojoj okolici!

Literatura: