“Bakaračka toponimija” Josipa Luzera
“Bakaračka toponimija” zamišljena je kao nastavak autorova ranijeg djela “Bakarska toponimija” i njome je zaokružena toponomatička cjelina Bakarskog zaljeva.
Josip Luzer, umirovljeni profesor Pomorskoga fakulteta, dobro poznat i kostrenskoj publici rado viđen gost, dvije godine nakon izlaska “Bakarske toponimije” novom knjigom “Bakaračka toponimija” usustavljuje bakaračko imenoslovno bogatstvo.
Josip Luzer rođen je u Bakru 1947. godine. Četiri godine radi u Pomorskoj školi u Bakru, nakon čega prelazi u Višu pomorsku (kasnije Pomorski fakultet) u Rijeci gdje ostaje sve do odlaska u mirovinu 2011. godine. Predavao je tehnički i pomorski engleski jezik brodostrojarima i elektroničarima. Autor je i koautor osam udžbenika, priručnika i rječnika za hrvatske pomorce te brojnih znanstvenih i stručnih radova objavljenih u Hrvatskoj i inozemstvu.
Važan doprinos primorskoj kulturi i identitetu
Na 317 stranica obrađen je 201 toponim te popraćen sa stotinjak fotografija, a rezultat je to dvogodišnjeg rada, hodanja Bakarcom, razgovara s 31 kazivačem, bilježenja i provjeravanja imena, unosa toponima na karte i zapisivanja njihova izgovora.
Otkrivajući povijesne slojeve ovoga kraja i govoreći o prolaznim vladarima, davnim vlasnicima i korisnicima zemljišta, starim zanatima, djelatnostima, zemlji, hrustama, vodama i putovima te biljnom i životinjskom svijetu, prof. Luzer znanstvenom metodologijom prikupljanja i obrade objedinjuje bakarački dio samobitnosti i kulture našega primorskoga identiteta. Više informacija o knjizi može se dobiti na e-mail adresi izdavača: info@nakladakvarner.hr.
Knjiga “Onput kad smo se igrali” (2014.) Luzerov je prvijenac u beletristici, a nastavlja ju “Cukar i kafe: pozabljene igri” (2017.). U obje knjige na čakavskom narječju prof. Luzer opisuje dane djetinjstva pedesetih i šezdesetih godina u Bakru te opisuje velik broj zaboravljenih igara poput Kauboji i Indijanci, Bulini, Palica va jamicu, Cukerikafe i dr.
Recenzent knjige prof. dr. sc. Vladimir Skračić o knjizi između ostaloga piše: U trenutku kada tradicionalne vrijednosti nestaju naočigled i kada je sve manje onih kojima je do njih stalo, postavlja se logično pitanje: čemu se baviti tako „nepotrebnim“ stvarima kao što je toponimija? Čemu se uopće baviti jezičnim i kulturnim pitanjima? K tome, baviti se njima zdušno, pedantno i znanstveno utemeljeno? Odgovor nije ni lak ni jednostavan. No, unatoč tomu postoji. Postoje ljudi koji smatraju da takav rad ima smisla i da je posvećenost ovim pitanjima dobra, kako za njih samih (jer drugačije ne znaju), tako i za širu zajednicu. Jedan od takvih ljudi je i Josip Luzer, autor ove monografije, monografije koja je osim svega što je o njoj ovdje rečeno, i veliki iskaz domoljublja.