Kostrena

Biti obiteljski liječnik je posao i poziv – intervju s Vedranom Sablić-Brazzoduro i Milenom Bačkov-Kolonić

Svjetski dan obiteljskih liječnika obilježava se 19. svibnja, a tim smo povodom razgovarali s liječnicama obiteljske medicine Doma zdravlja Općine Kostrena – Vedranom Sablić-Brazzoduro dr. med. i Milenom Bačkov-Kolonić, dr. med.

S našim smo liječnicama popričali o njihovom obrazovanju i radu, ali i težini koju njihov posao nosi kao i motivaciji koja ih pokreće kako bi bile uspješne toliki niz godina.

Više od 20 godina staža u kostrenskoj ambulanti

Koliko dugo radite u Kostreni i kakvo vam je iskustvo rada u našoj općini?

Dr. Bačkov-Kolonić: Za nekoliko dana bit će punih 27 godina da sam u ovoj ambulanti. To je moj posao i poziv, iskustva su lijepa, naravno da ima dana kada je teže i zahtjevno, ali svejedno ovo volim i ne mogu zamisliti drugačije. Sva sreća manje je tih zahtjevnih dana.

Dr. Sablić-Brazzoduro: Ovdje radim 20 godina, a prije toga sam radila godinu i sedam mjeseci u ambulanti u Omišlju kao dežurni liječnik, najčešće na hitnoćama. Također bih rekla da mi se čini da ništa drugo ne bih mogla raditi. Pomaže i to što je više tih ljudi koje vam napune baterije i sjetite se zašto to radite.

Jeste li oduvijek znali da ćete se baviti medicinom?

Dr. Bačkov-Kolonić: U srednjoj školi sam ušla u zdravstveni sustav i to je bilo to, znala sam što želim i čime ću se baviti. Koliko god su u moje doba neki predmeti bili skromniji, toliko je bilo uvoda u ovo što danas radim da se ne mogu žaliti.

Dr. Sablić-Brazzoduro: U prvom razredu osnovne škole svojoj sam profesorici rekla da ću biti doktorica. Iako nisam išla u srednju medicinsku školu, ipak sam od najranijih dana znala što će biti moj posao.

Kako je tekao vaš karijerni put i jeste li zadovoljni kako se sve odigralo? Biste li nešto promijenili da možete?

Dr. Sablić-Brazzoduro: Mislim da je u naše vrijeme jako teško bilo naći posao i vidim da je danas mladima puno lakše doći do posla. Prvi posao koji sam ja radila mislim da danas nitko ne bi prihvatio – to je bio posao bez sestre, 24-25 sati dežurstva, tako da mislim da je mladima sada lakše u tom pogledu.

Dr. Bačkov-Kolonić: Slažem se da je sada neopisivo lakše mladim ljudima zaposliti se. Ja sam još par godina starija od kolegice te je tada bilo još i teže naći posao. Najčešće smo ga dobivali preko ljeta, u hitnoj ili u turističkim ambulantama. Moj prvi posao je bio u turističkoj ambulanti u Malinskoj, a nakon toga hitna služba i dežurna služba. Iako je bilo stvarno naporno, i to je bilo jedno lijepo iskustvo.

Motivacija moraju biti ljudi

Što biste vođeni svojim iskustvom poručili studentima koji sanjaju o liječničkoj profesiji?

Dr. Sablić-Brazzoduro: Mora biti motivacije, a danas je medicina i bolje plaćena što je još jedan poticaj. Osim toga, jako je velika razlika u plaći danas i u mojim početcima. Međutim, najveća motivacija moraju biti ljudi, empatija i pomoć koju želite pružati. Mi ovdje nismo samo liječnici, nego i rame na koje se ljudi mogu osloniti.

Dr. Bačkov-Kolonić: Slažem se, u obiteljskoj medicini morate voljeti ljude. Iako su se generacije i pogledi na svijet promijenili, ono što mora ostati jest ta potreba da se ljudima pomogne čak i ako tu nemate nešto što će vam se vratiti, barem ne u financijskom smislu.

Doktorica Vedrana Sablić-Brazzoduro

 

Dosta se govori o tome da nedostaje obiteljskih liječnika. Kakvo je vaše iskustvo s tim problemom, kako bi se to moglo riješiti?

Dr. Sablić-Brazzoduro: To je zapravo nešto što je zakašnjelo i o čemu se moralo puno ranije razmišljati, dosta je sada teško. Nedostaje mjesta za specijalizaciju, a posebno je nedostaje za obiteljske liječnike. Problem je što se nije dobro kadroviralo. Mladi liječnici trebaju biti spremni naslijediti one koji odu u mirovinu, što nažalost nije dobro provedeno.

Dr. Bačkov-Kolonić: Događa nam se da idemo u mirovinu i ambulanta se nažalost zatvara. Nema tko doći i ta ambulanta nema kontinuiranog liječnika koji vodi brigu o ljudima, svojim pacijentima. Međutim, Primorsko-goranska županija je srećom među boljima što se tiče tog pitanja.

50% zdravlja u vašim je rukama, iskoristite što vam Kostrena nudi

Ima li kostrenski Dom Zdravlja sve što mu treba ili ima mjesta za daljnji rast i napredak? 

Dr. Sablić-Brazzoduro: Što se tiče opremljenosti, trudimo se imati sve što nam treba, no evo, nešto što bih voljela da se promijeni jest unutrašnjost zgrade. Iako je vani obnovljena i prekrasna, mali detalji iznutra bi prostore doveli na jednu intimniju i topliju razinu.

Dr. Bačkov-Kolonić: Godine nose svoje i ima nešto što bi se trebalo unaprijediti, no sve u svemu, trudimo se napraviti sve što možemo na jednom mjestu. Super nam je, ali naravno da uvijek može bolje, rast i napredak je uvijek lijepa stvar.

I za kraj, želite li nešto poručiti našim čitateljima i sugrađanima?

Dr. Sablić-Brazzoduro: Želim im poručiti da je 50% zdravlja u njihovim rukama. Što više hodajte po našoj predivnoj šetnici, koristite razne programe koji se nude, kao što su nordijsko hodanje i grupa vježbanja za osteoporozu. Najvažnije je vježbanje i zdrav stil života, a osim toga najljepše je brinuti se o sebi.

Dr. Bačkov-Kolonić: Imamo odličnu podlogu i podršku za zdravlje, samo je naravno bitno krenuti, paziti na prehranu, družiti se, jednostavno svaki dan biti aktivan. Osim toga, mi smo liječnici koji volimo imati direktan kontakt s pacijentima što je također jako važno. Budite što više s ljudima i u društvu, a manje s ekranima i u zatvorenim prostorima.