Čudaci koji vole godišnjice i obljetnice
Nova godina, baš kao i godišnjice ili rođendani, dobra je prilika za usporedbu: gdje smo sada u odnosu na prošli doček, koliko smo sretniji, vještiji, mirniji – ili nismo?
Ja, za razliku od mnogih, zapravo volim raznorazne obljetnice, rođendane, praznike, godišnjice pa čak i proslave Nove godine. Puno njih kaže: Što se tu ima slaviti – godinu smo stariji, okrenula Zemlja još jedan krug oko Sunca, pa što…
A mislio sam da sve znam
Meni su te obljetnice razlog da zastanem i vidim gdje sam stigao. Kad imam rođendan, volim se osvrnuti i vidjeti gdje sam sada u odnosu na lani, za početak. Tu možda i nema puno promjena. Pa onda malo više pogledam unatrag, u odnosu na prije deset godina. I tu već vidim da sam puno napravio i postigao. I budem zadovoljan i ponosan.
Rođendan je izvrsna prilika za svođenje računa: što sam učinio u proteklih godinu, dvije, deset?
Ako sam raspoložen, vratim se i još više unazad, u svoje dvadesete, pa budem zadovoljan koliko sam naučio i napredovao u svojem razumijevanju svijeta, kontroli nad svojim nagonima i reakcijama. Pa se sjetim kako sam onda mislio da sve znam, a sada vidim da zapravo nisam imao pojma. Usporedim što mi je tada bilo bitno, a što mi je sada. Tko zna kako ću gledati na ovo što sada mislim da znam i razumijem za deset, dvadeset godina?
Ovakvo me sagledavanje često ispuni jer nekad imam osjećaj da samo gulim dan za danom, budim se, idem spavati pa opet ispočetka i ne mičem se nikamo. Ali kad ovako stavim stvari u perspektivu, osjećam da sam ipak nešto postigao, da učim i razvijam se u bolju i jaču osobu nego što sam bio.
Potrebne retrospekcije
Istu stvar radimo zajednički i s godišnjicom braka, a i na Valentinovo. Osvrnemo se na sve zajedničke godine. Prisjetimo se početaka, dogodovština, putovanja i ludosti koje smo radili dok smo bili mlađi i bez djece. Pa primijetimo kako je ovo što sada imamo nešto drugačije, a ipak lijepo i vrijedno. Prisjetimo se koliko smo sreće imali što smo se pronašli jer neki nikad ne pronađu nekoga, a podsjetimo se i koliko je truda uloženo u to da možemo ovako dobro funkcionirati u paru.
Iskoristimo te trenutke i da si kažemo što nam nedostaje u našoj vezi i što bismo voljeli da je drugačije jer u svakodnevnoj jurnjavi često to ne stignemo, nego se samo nadurimo kad nam nešto nije po volji i otresemo u prolazu polako narušavajući odnos. Ove pauze jednom godišnje znače nam puno da napravimo malu inventuru svoje veze i podsjetimo se kako je vrijedno to što se imamo.
Tuđi rođendani odlična su prilika da drugima pokažem koliko mi znače. Teško mi je odvojiti vrijeme za pažljivu potragu i razmišljanje o pravom poklonu kao nekad, ali već i sam dolazak na proslavu uz srdačno čestitanje i zagrljaj, odličan su način da pokažem da mi je do nekog stalo. I često sam umoran i najradije bih ostao doma i znam da će tamo biti onaj dosadni rođak koji će me udaviti, ali znam da to radim da onome kome je rođendan, pokažem da mi je bitan i potrudim se taj mu dan učiniti što ljepšim.
Nova godina – što nam je zaista važno?
A novogodišnje proslave? Ima li to smisla osim isprike za prekomjernim žderanjem i opijanjem? Sada kada sam stariji, pomisao na sutrašnji mamurluk zaustavi me dosta rano pa mi to sve manje znači. Ali pronašao sam druge vrijednosti. Pogledam prošlu godinu i prisjetim se svih teških i ružnih stvari koje su se dogodile i koje sam uspješno savladao i prebrodio.
Lako je odraditi dobru godinu, tu nema posebnog razloga za ponos, ali izgurati gadnu godinu – e, to je već razlog za nazdravljanje samom sebi! Ne stanem tu, nego se prisjetim i lijepih stvari koje su se dogodile, puno njih sretnim spletom okolnosti. Često smo usmjereni na loše što nam se dogodilo, o tome pričamo jedni drugima i žalimo se, a svake godine dogodi nam se i hrpa stvari na kojima bismo mogli biti zahvalni – ugodnih susreta i poznanstava, neočekivanih pohvala i priznanja, ljudi koji su se pokazali daleko bolji nego što smo to možda od njih očekivali, lijepih trenutaka, smijeha i zadovoljstava. Ovo mi je dobra prilika da ih se prisjetim i osjetim zahvalnost.
I na kraju slušam sebe kada sebi i meni bitnima poželim nešto u novoj godini. I prema tome prepoznajem što mi je zapravo bitno u životu. Nekad je to zdravlje, nekad je to da se češće viđamo i više smijemo. U tim smo trenucima, ako malo zastanemo, rijetko površni i materijalistički kao ostalih dana u godini pa se možemo podsjetiti što je zaista važno i pokušati to zapamtiti što duže uspijemo u novoj godini kada gužva opet krene.
Zato ja volim godišnjice, praznike, rođendane pa čak i Nove godine. Koristim ih kao priliku da zastanem i posvetim posebnu pažnju nekim dijelovima života kroz koje ostale dane projurim ne primjećujući koliko su mi važni, koliko u njima napredujem ili što mi u njima nedostaje.
Sretna nam nova godina!