Dragana Vučinić, ravnateljica Knjižnice Kostrena – Knjižnice su vrelo znanja i zabave, centar knjiga, informacija i pisane riječi

S Draganom Vučinić, ravnateljicom Knjižnice Kostrena, pričala sam o samoj knjižnici, njezinu radu, ali i novitetu koji je nedavno uveden, a koji će sigurno privući novi broj korisnika: posuđivanje didaktičkih igračaka za djecu nova je usluga naše Knjižnice. Ova novina posebno će biti korisna svima onima koji iz bilo kojeg razloga ne žele ili ne mogu nabaviti takve igračke na drugim mjestima.

Za početak ovog intervjua, recite nam nešto više o samoj knjižnici, kada je otvorena i kako je do toga došlo.

– Knjižnica kao profesionalna ustanova djeluje od 1999. godine premda je neslužbeno započela sa svojim radom 1982. na inicijativu Miljenka Matešića. On je prikupio fond knjiga, koji je većinom bio iz donacija i poklona. A zatim, kada je propisan zakon o oformljavanju knjižnica kao samostalnih ustanova, općina Kostrena jedna je od prvih općina koja je osnovala svoju samostalnu knjižnicu.

Osim klasičnog fonda knjiga, ono što nam je jako bitno jest i naša zavičajna zbirka koju posebno njegujemo, a bavimo se i izdavačkom djelatnosti. U toj sferi 2015. godine izdali smo prvu zvučnu knjigu čakavske poezije pjesnikinje Branke Kržik Longin Kad dojdeš da najdeš. Prošle smo godine izdali i knjigu Igora Stipanovića Zapisi iz povijesti Kostrene Sv. Barbare te nam je cilj i dalje njegovati zavičajnost kroz izdavaštvo.

Koliko ste dugo na poziciji ravnateljice Knjižnice?

– Počela sam raditi 2000. godine kao v.d. ravnatelja, a iste godine upisala sam diplomski studij knjižničarstva. Nakon dobivanje svoje diplome, zadovoljila sam sve uvjete koji su bili na snazi. Moje je prvo zvanje profesor hrvatskog jezika i književnosti, no kao diplomirani knjižničar moja struka ostala je usko vezana za knjige i one su moja ljubav. Dakle, kada sam saznala za ovaj natječaj, to mi je bio izazov koji sam htjela prihvatiti te sam ušla u jednu sasvim novu priču.

Kakav značaj za vas ima knjižnica i ovaj posao?

– Kao što sam spomenula, knjiga je moja ljubav, te iako je moja struka s time povezana, čovjek ne može odmah sve znati na novom mjestu te sam uživala u otkrivanju svih čari rada u knjižnici. Već na početku mi se sve jako svidjelo, jednostavno se nađeš u centru svih informacija, knjiga i pisane riječi što je neprocjenjivo. Knjižnica je ne samo zdenac znanja, već i zabave i edukacije, što mi je bitno da prenesem mlađim generacijama i onima koji to još nisu iskusili.

Što se tiče korisnika knjižnice, koliko često oni dolaze i što biste rekli kakve su njihove čitalačke i posuđivačke navike?

– Knjižnica je već od svojih samih početaka stvorila bazu čitatelja i ljudi koji to vole te je glatko išlo od starta. Svake godine broj korisnika raste iako se u zadnjih nekoliko godina primjećuje pad djece i mladih koji dolaze u knjižnicu, što nije problem samo kod nas već općenito u cijeloj Hrvatskoj. Međutim, trudimo se kroz razne programe to popraviti i ukazivati na potrebu čitanja.

Trenutni nam svježi podatci pokazuju da imamo 630 aktivnih članova, dakle naši korisnici koji su aktivni i stalno prisutni. Tako da moram reći da lijepo radimo i imamo korisnike koji kontinuirano dolaze, no svakako bi trebalo potaknuti djecu i mlade da više čitaju. Nisam baš zadovoljna što se toga tiče, pogotovo jer se najviše bazira na čitanje lektire, a ne za zabavu i u slobodno vrijeme.

Kakve se knjige najviše posuđuju?

– U narodnim knjižnicama, a tako i u našoj, najviše se čita beletristika. Stvarno se možemo pohvaliti vrlo bogatim fondom knjiga, čiji broj prelazi 35 000 naslova, redovito nabavljamo knjige te su noviteti vrlo brzo prisutni na policama naše Knjižnice. To je najviše literatura za zabavu i opuštanje, što je dobro jer je bitno da knjižnica bude oaza zadovoljstva i mira. Također imamo solidnu zbirku naslova na stranim jezicima te nam je drago da možemo zadovoljiti potrebe korisnika koji čitaju i takve knjige.

Nemam nikakav otpor prema novim stvarima i modernoj tehnologiji, međutim ne može mi ništa zamijeniti knjigu u fizičkom obliku uz dodir i miris papira. Tako da ću uvijek prije posegnuti za klasičnom knjigom, no mogu je pročitati i na nekom drugom mediju. – Dragana Vučinić

Mogu li se donirati knjige?

– Često imamo takve upite, a kako naš fond raste do 1500 knjiga godišnje, stvarno smo zatrpani te jednostavno zbog prostora ne možemo primiti više gotovo ništa. Ono za što ima prostora bile bi nekakve zavičajne knjige, nešto što se tiče Kostrene i čakavštine te lektirni naslovi kojih nikada dosta, no osim toga trenutno nemamo potrebu za donacijama. Međutim, korisnici koji žele pokloniti knjige, uvijek su dobrodošli institucijama poput bolnica, domova  za umirovljenike ili raznih internetskih grupa – tako će ujedno zbrinuti knjige i napraviti dobro djelo.

Povod ovog intervjua jest i uvođenje posuđivanja didaktičkih igračaka. Kako je došlo do te ideje i postoji li već interes za njima?

– Iako su nam standardi struke smjernica i vodilja u poslovanju, tako su i osobne zamisli te smo razmišljali i ranije o didaktičkim igračkama. Posljednje dvije godine krenuli smo u nabavu, a ove smo godine osmislili kutak gdje smo krenuli s didaktičkim igračkama. Ideja je zapravo bila da kroz igru djecu uvedemo u knjižnicu i pokažemo da je ona zanimljivo mjesto i za sam boravak. Osim toga, to predstavlja mogućnost da roditelji posude igračku kao što bi i slikovnicu, a da nisu opterećeni kupovanjem dodatnih igračaka. Tako da to nije samo igra, već i jedna stepenica prema svijetu knjiga.

Didaktičke igre za igru u Knjižnici i posuđivanje

Postoji li još nešto novo što ste dodali knjižnici ili biste voljeli?

– Knjižnice su davno prerasle svoju prvotnu zadaću te smo osim zbirke knjiga širili i zbirku filmova. No, kako vrijeme ide i kako dolaze razne nove tehnologije, čiji razvoj i mi pratimo, u vrijeme pandemije proširili smo se i na e–knjigu, što je opet jedan način privlačenja djece i mladih. Dakle, kako se sve razvija, tako i mi pokušavamo pratiti nove stvari i inovacije. A tu su još i književni susreti, promocije knjiga, izložbe, koncerti, predstave i slično. Nastojimo biti kulturno, obrazovno i zabavno središte.

Što biste poručili onima koji žele postati knjižničari?

– Htjela bih im poručiti da je zabluda da je ovo dosadan posao, da se samo sjedi za stolom ili da ima jako puno vremena za čitanje. Posao je strahovito zanimljiv, dinamičan, kreativan, a sve je stvar samo želje i ljubavi prema poslu. Zadire u sve moguće sfere i ja bih svima koji to žele, definitivno preporučila!