Evolucija kalendara kroz povijest
Zemlja je još jednom napravila puni krug oko Sunca, a mi smo zaključili još jednu kalendarsku godinu. Od samih početaka civilizacije ljudi su tražili način kako kategorizirati vrijeme.
Ljudska povijest obilježena je brojnim prekretnicama koje su oblikovale civilizacije i njihovo poimanje vremena. Kalendar, što doslovno znači “knjiga rokova”, oduvijek je služio kao alat za mjerenje protoka vremena.
Njegova prvotna svrha bila je dvostruka: praćenje meteoroloških ciklusa zbog poljoprivrednih aktivnosti i određivanje rokova za plaćanje poreza. Naziv “Kalendae” označavao je prvi dan u mjesecu kada su se plaćali porezi.
Osnovni elementi kalendara
Kalendari su temeljeni na kretanju nebeskih tijela, a osnovni vremenski intervali – dan, tjedan, mjesec i godina – povezani su s ritmičkim pojavama u prirodi. Dan predstavlja rotaciju Zemlje oko svoje osi, tjedan obuhvaća interval između mjesečevih mijena, mjesec označava rotaciju Mjeseca oko Zemlje, a godina trajanje Zemljine orbite oko Sunca.
Astronomija nasuprot astrologiji
Osnovne vrste kalendara su solarni i lunarni, oba u skladu s prirodnim kretanjima nebeskih tijela. Solarni kalendar temelji se na Zemljinoj orbiti oko Sunca, s trajanjem od 365 dana ili 366 dana u prijestupnoj godini. Lunarni kalendar prati kretanje Mjeseca i ima 354 ili 355 dana godišnje. Razlike među kulturama u označavanju početka nove godine rezultat su njihovih specifičnih povijesnih i astronomskih uvjeta.
Povijesni kalendari: Simboli civilizacija
Najstariji kalendar pronađen je u Göbekli Tepeu, u današnjoj Turskoj, gdje su prije 13.000 godina civilizacije zabilježile 12 lunarnih mjeseci i dodatnih 11 dana za usklađivanje sa solarnom godinom.
U Bizantskom kalendaru, “nulta godina” bila je 5509. pr. Kr., a danas bi prema njemu bila 7534. godina.Različiti kalendari diljem svijeta odražavaju jedinstvene kulturne tradicije. Kineski lunisolarni kalendar započinje razdobljem cara Huang Dija (2697. pr. Kr.), dok berberski solarni kalendar računa vrijeme od ustoličenja faraona Šošenka I. (950. pr. Kr.). Židovski kalendar, trenutno u 5785. godini, temelji se na lunarnom ciklusu s povremenim dodavanjem trinaestog mjeseca kako bi se uskladio sa solarnom godinom.
Reforma kalendara
Suvremena kultura ponajviše se veže uz doček Nove godine prema solarnom kalendaru. Etiopski kalendar, koji prati položaj zvijezde Sirius, obilježava Novu godinu 30. kolovoza i po njima bismo sad ušli u 2017. godinu. Prvi Babilonci slavili du dolazak Nove godine prije otprilike 4000 godina, dok je za Rimljane ona počinjala s početkom trećeg mjeseca.
Tek je Gaj Julije Cezar svojom reformom i uvođenjem prijestupnih godina ustanovio 1. siječnja kao početak novog puta Zemlje oko Sunca. “Nova era” se računa od razdoblja Isusa Krista, a vrijeme koje joj je prethodilo naziva se “prije nove ere”.
Krajem 16. stoljeća papa Grgur XIII. reformirao je kalendar. Kada se uvidjelo da neki meteorološki elementi ne odgovaraju datumima, početkom 4. stoljeća “dodana” su tri dana. Papa Grgur je 1582. dodao još deset dana, tako da je ukupna razlika između starog julijanskog i reformiranog gregorijanskog kalendara trinaest dana. 1. siječnja 2025. počinje gregorijanska nova godina, ali to će se dogoditi tek 14. siječnja po julijanskom kalendaru. Neke pravoslavne crkve vrijeme računaju po starom kalendaru. Upravo zato postoje različiti “brojevi godina” kao i različiti počeci “Novih godina”.
Znanstveni aspekt kalendara
S aspekta znanosti, možda bi periodi ekvinocija, solsticija ili perihela (4 siječnja kada je Zemlja najbliže Suncu) bili najbolji za označavanje početka nove godine. Bez obzira na kulturne razlike u načinu i vremenu proslave početka nove godine, Zemlja će se i dalje nastaviti kretati oko Sunca.