Intervju: Katarina Bevandić, ravnateljica Dječjeg vrtića “Zlatna ribica”

Na prijedlog Upravnog vijeća općinski načelnik Dražen Vranić krajem godine imenovao je Katarinu Bevandić mag. paed. ravnateljicom Dječjeg vrtića ˝Zlatna ribica”, na mandat u trajanju od pet godina.

Katarina Bevandić, rođena je u Kostreni u kojoj živi čitav svoj život. Udata je i majka dvoje djece. Zvanje odgojitelja stekla je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, a potom na Filozofskom fakultet u Rijeci zvanje magistre pedagogije i edukacije informatike. Za sebe će reći da je društvena, vesela i otvorena osoba. Vjeruje da su to važne predispozicije za rad s djecom, koji je više poziv nego zanimanje, za koje je pokazivala interes još od najranije dobi. Pobornica je cjeloživotnog formalnog i neformalnog obrazovanja. Ne bježi od izazova kroz koje uči, nadograđuje se i stječe nova iskustva.

Tijekom radnog staža dugog 35 godina od kojih 14 u vrtiću, a ostalo u državnoj službi, stekla je bogato iskustvo i znanja potrebna za upravljanje ustanovom kakva je vrtić jer poznaje sve vrste poslova, od administrativnih do rukovodećih.

Koliko se Vaš sadašnji posao ravnateljice razlikuje od odgojiteljskog?

Posao ravnatelja znatno se razlikuje od odgojiteljskog. Dinamičan je, zahtjeva brzo i promišljeno odlučivanje kao i dobro poznavanje i provođenje zakona, propisa i legislative. Svako rukovođenje predstavlja izazov, posebno u ustanovi kakva je vrtić. Kreiranje i donošenje odluka donosi veliku odgovornost, ali ostavlja i prostor za kreativnost. Svakako je jedan novi izazov, osobito zbog činjenice da ćemo uz postojeći dobiti i novi, područni vrtić u kojem sam dobila priliku sudjelovati doslovno od postavljanja kamena temeljca. Unatoč svom poslu koji podrazumijeva pozicija ravnatelja i dalje rado boravim s djecom u skupinama i to ću činiti koliko god budem mogla. Neposredan kontakt s polaznicima i kolegicama odgojiteljicama, pomaže mi u boljem razumijevanju potreba zaposlenika kao i potreba naših malih polaznika kao i očekivanja njihovih roditelja.

Je li posao odgojitelja zahtjevniji?

Drugačiji je. Poseban, dinamičan, nepredvidiv, lijep, stresan, odgovoran i zahtjevan na mnogo načina. Ali ono što je posebno su rezultati rada i svog uloženog angažmana. Kada vidite te male ljude kako rastu, svu ljubav koju od njih primate, to je ono što je neprocjenjivo i što se s ničime ne da mjeriti niti se može usporediti.

Što Vas je motiviralo da se prijavite na mjesto ravnateljice vrtića?

Izazov. Vjerujem da ustanovi u kojoj sam zaposlena posljednjih deset godina mogu puno toga ponuditi jer imam bogato profesionalno i životno iskustvo. Razumijem probleme struke, rad sa djecom, organizaciju rada ustanove, poznajem zaposlenike kao i procese odlučivanja i upravljana kroz trogodišnje članstvo u Upravnom vijeću i to po izboru odgojitelja i stručnih suradnika kao i obnašanju funkcije vršiteljice dužnosti.

Kako su vas u novoj ulozi prihvatile dosadašnje kolegice i kolege?

Imam dojam da su zadovoljni mojim izborom, poznaju me i znaju da na mene uvijek mogu računati i da su im moja vrata uvijek otvorena. Volim da se o svemu otvoreno razgovara, potičem i zagovaram timski rad, a naročito se zalažem za dobre odnose i ugodnu atmosferu u radnom okruženju.

U kojem smjeru planirate razvijati vrtić i u kojim segmentima procjenjujete da je najveći potencijal za razvoj?

Vjerujem da je motiv svakog ravnatelja unijeti poboljšanja i istražiti nove mogućnosti. Drago mi je da se moja vizija rada ne razlikuje od vizije osnivača Općine Kostrena, a to je da predškolski odgoj u Kostreni podignemo na novu razinu. Dječji vrtić „ Zlatna ribica“ ima velik strateški i ljudski potencijal za implementaciju najviših pedagoških standarda. Svemu tome preduvjet su zadovoljni djelatnici jer oni stvaraju ugodno okruženje za rad i boravak naših malih polaznika. Puno toga dobrog je u našem vrtiću. Vrijednih projekata koje moramo nastaviti i ako možemo dodatno razvijati. Vrtić je i aktivni član lokalne zajednice i to ćemo također nastaviti njegovati.

Dugogodišnja ste aktivna članica likovne udruge „ Veli pinel“. S obzirom na novu zahtjevnu funkciju ostaje li vam vremena za opuštanje i slobodno vrijeme?

Slobodno vrijeme volim iskoristiti za šetnje u prirodi, druženje, pročitati zanimljivu knjigu, pogledati dobru seriju i film. Dugi niz godina rekreativno se bavim brzim hodanjem kao i slikanjem. Od 2006. godine sam članica likovne udruge „Veli pinel“, malog čarobnog svijeta umjetnosti, lijepih druženja, izložbi i pozitivne atmosfere. Trenutno nemam onoliko vremena koliko bi željela za hobije. Imat ću ga više kad privedem kraju poslovnu karijeru, onda ču se moći puno više posvetiti svim ovim stvarima koje volim.