Intervju s Anom Jović: Kickboxing prvakinja koja djeci prenosi disciplinu i samopouzdanje

U ovom razgovoru Ana otkriva kako izgleda njezin dan prepun treninga, što ju ispunjava u radu s djecom i zašto vjeruje da kickboxing može oblikovati ne samo tijelo nego i karakter.

Ana, i ove si godine primila priznanje za najbolju sportašicu do 18 godina – koliko ovakva priznanja znače za mlade sportaše?

Iskreno, baš mi je drago zbog priznanja – takve stvari stvarno puno znače. Nije da treniraš zbog nagrada, ali kad te prepoznaju i nagrade za sav trud, to ti stvarno da dodatni vjetar u leđa. Puno je tu treninga, bolnih mišića i svega onoga što ljudi možda i ne vide… pa kad dođe takvo priznanje, osjetiš da sve to ima smisla. I da netko vidi koliko ti je stalo. Meni osobno, ovakve stvari daju motivaciju da idem još jače i dalje. Volim to što radim i želim biti primjer mlađima, da vide da se trud isplati i da mogu uspjeti ako vjeruju u sebe.

Odnedavno si postala i trenerica u klubu Bura – kakav je osjećaj naći se u toj ulozi?

Osjećaj je stvarno poseban! Na početku mi je bilo malo čudno jer sam donedavno i sama bila ‘mali borac’ koji gleda trenere kao superjunake. A sad sam ja ta koja vodi treninge i klinci mene slušaju (ili barem pokušavaju). Stvarno uživam u toj ulozi – vidjeti njihov napredak, tu iskru u očima kad nauče nešto novo ili prvi put uspiju nešto što im je bilo teško… to je neprocjenjivo. I nekako te vrati na početke, podsjeti te zašto si se i ti zaljubila u ovaj sport.

Trudi se da njezini treninzi ne budu samo vježba, nego i lekcija o povjerenju, poštovanju i timskom duhu

Trudim se s njima graditi odnos koji se ne temelji samo na autoritetu, nego i na prijateljstvu i međusobnom poštovanju. Kad vidiš da te cijene, ali i da se ne boje pitati, nasmijati se ili podijeliti nešto svoje, znaš da radiš dobru stvar.

Kako usklađuješ treniranje drugih i svoje treninge?

Nije uvijek lako, ali uspijevam naći balans. Moj dan zna biti pun – fakultet, moji treninzi, pa treninzi koje vodim, ali kad nešto voliš, nađeš i vrijeme i energiju.

Treniranje drugih mi zapravo pomaže i u mom vlastitom napretku – dok objašnjavam tehniku drugima, i sama je bolje razumijem. Učim kako bolje komunicirati, kako prepoznati kad netko treba podršku ili dodatnu motivaciju… sve su to stvari koje mi pomažu i kad sam ja u ulozi natjecateljice. Naravno, ima dana kad sam skroz iscrpljena, ali onda se podsjetim zašto sve to radim. Bitno mi je ostati organizirana i slušati svoje tijelo – nekad treba usporiti, uzeti dan za odmor, i to je isto okej.

Treninzi kickboxinga s Anom – snaga, poštovanje i zabava

Kad govori o svojim treninzima, Ana odmah naglašava – važnije od udaraca su osmijeh, disciplina i međusobno poštovanje. U njezinoj dvorani nema straha ni pritiska, nego poticaj, igra i osjećaj zajedništva.

Koga sve treniraš odnosno tko se sve može upisati na tvoje treninge?

Za sada treniram mlađe uzraste – osnovnoškolce, i to mi je baš posebno drago jer s njima sve ide od temelja i vidiš svaki korak napretka. Fokus nam je na učenju osnovnih tehnika, razvijanju koordinacije, kondicije, ali i samopouzdanja, discipline i poštovanja.

Treninzi su prilagođeni njihovom uzrastu – kombinacija ozbiljnog rada i zabave, tako da im nije naporno nego motivirajuće. Tko želi, može se s vremenom pripremiti i za natjecanja, ali to nije obavezno. Mnogi dolaze samo zbog rekreacije, druženja i dobre energije. Bitno je da svatko pronađe ono što njemu odgovara.

U planu je uskoro pokrenuti i rekreativnu grupu za odrasle, pa ako netko želi doći trenirati, oznojiti se, ispuhati i naučiti nešto novo – bit će više nego dobrodošao! Bit će to super prilika za sve koji žele raditi na sebi, ali bez pritiska natjecanja.

Kako koncipiraš treninge koje vodiš – što je u tome svemu važna informacija za roditelje? 

Treninzi su prilagođeni djeci i njihovom uzrastu – sve se radi postepeno, sigurno i kroz igru. Na početku svakog treninga imamo zagrijavanje da pripremimo tijelo, zatim učimo osnovne pokrete i tehnike kickboxinga – ali na način da djeci bude zanimljivo i zabavno. Na kraju se istežemo, ponekad se igramo ili odradimo mali izazov. Ono što je jako važno – na treningu nema agresije, udaranja u lice ili bilo čega što bi bilo opasno. Učim ih kontroli, poštovanju prema drugima i kako koristiti snagu na pravi način. Sve se radi pod nadzorom i s puno pažnje, a svaki napredak se pohvali i potakne. Meni osobno je važno da se djeca osjećaju sigurno, dobrodošlo i motivirano. Želim da iz dvorane izađu s osmijehom, boljim samopouzdanjem i osjećajem da su napravili nešto super za sebe – fizički i mentalno. Roditelji često kažu da im se djeca nakon treninga smire, bolje spavaju i s više samopouzdanja rješavaju stvari u školi – i to mi je najljepša potvrda da radim dobru stvar.

Zašto je, po tvom mišljenju, kickboxing dobar odabir za treniranje? 

Kickboxing je stvarno odličan izbor za treniranje jer nudi jako puno – i fizički i mentalno. Prije svega, djeca kroz treninge jako dobro razvijaju motoriku – koordinaciju, ravnotežu, brzinu, snagu i izdržljivost. Kroz različite vježbe uvode se i elementi iz drugih sportova, tako da djeca dobivaju stvarno široku bazu.

Ali osim toga, kickboxing puno radi i na karakteru. Djeca (i odrasli!) kroz treninge uče strpljenje, koncentraciju, brzo razmišljanje i reakciju, snalažljivost, ali i ono jako važno – poštovanje prema trenerima, protivnicima i samima sebi. Za razliku od nekih drugih individualnih sportova, kickboxing ima tu posebnu kombinaciju discipline i dinamike – ne postaje dosadan, stalno se nešto novo uči i tijelo je stalno u pokretu. Osim što izbacuje višak energije, djeca se osjećaju jače, sigurnije u sebe, ali bez agresije – jer se kroz sport uči kontrola, a ne nasilje.

I ono što meni osobno najviše znači – to je sport koji gradi samopouzdanje na zdrav način. Kroz male pobjede na treningu i međusobnu podršku u grupi, dijete raste i kao sportaš i kao osoba.

I za kraj, kako teku tvoje pripreme, što sve možemo očekivati od tebe do kraja ove godine i početkom iduće? 

Program s trenerom sam definirala još na početku godine i do sada je sve išlo prema planu – medalje na svjetskim i europskim kupovima, državnim prvenstvima. U devetom mjesecu sam postala i europska juniorska prvakinja u pointfightingu i viceprvakinja u light contactu. U 11. mjesecu idem u Abu Dabi na Svjetsko seniorsko prvenstvo u pointfightingu. Nakon toga se planiram dobro odmorit budući da je ova godina baš intenzivna.

Ani želimo puno sreće – kako u predstojećim natjecanjima, tako i u radu s djecom, gdje svojom strašću i znanjem nastavlja inspirirati mlade borce.