Iz maminog rukava u rujnu
Pitam ja njega:
– Ste imali tjelesni danas?
– Što je to?
– Pa tjelesni.
– Je to ono di se uči od Boga? – pali mu se lampica.
– Ha?
– Ono di se uči od Boga?
– Misliš vjeronauk? – pali se moja lampica. – Ne, tjelesni je tamo gdje se vježba.
– A, to, to smo bili, fora je. Ali nisi mi stavila majicu.
– Kako nisam, u ormariću ti je u školi.
– Nisam znao. Ali ionako mi nije trebala. To s majicom, da se obučemo, je učiteljica rekla da ćemo vježbati drugi tjedan.
Kaže moj prvašić:
– Moramo skupiti jesenske plodove za školu.
– To za petak? – pitam ja.
– Do petka, do petka – nervozno će on.
– U redu, hoćemo.
– Dobro, jer za sad ih imamo točno nula – naglasi on i zaključi razgovor pokazivanjem nule palcem i kažiprstom.