KulturaScena

Jesen u Kostreni – Posljednja Freudova seansa

U okviru manifestacije „Jesen u Kostreni“ u Narodnoj čitaonici u Kostreni Svetoj Luciji prikazana je predstava kazališta Planet art „Posljednja Freudova seansa“.

Predstava nas vraća u 1939. i vrijeme kada je cijela Europa u panici pred početkom Drugog svjetskog rata, a u suštini se bavi vječnim pitanjem o postojanju Boga, odnosno ikakve više sile, te samim time i smisla života. Radnja se odvija u jednoj prostoriji i svodi se na dijalog dvaju likova, što se može pretpostaviti i iz samog naslova, a u glavnim ulogama briljiraju Marko Torjanac kao Sigmund Freud i Franjo Dijak kao poznati britanski književnik C. S. Lewis. Obojica imaju izvrsne argumente za svoju stranu rasprave koje glumci itekako uvjerljivo prezentiraju, a dojam je da u dramskom tekstu nema favoriziranja, odnosno da su obojica na svoj način „u pravu“, koliko je to moguće biti kad se radi o ovako kompleksnim pitanjima.

Dinamična radnja i detaljno osmišljene replike

Prosječan neupućeni gledatelj mogao bi pomisliti da su ograničenja po pitanju mjesta radnje i broja likova boljka jednog ovakvog djela te da će ono ostaviti suhoparan i nezanimljiv okus, no stvarnost je upravo suprotna – poput kultnih filmskih naslova s kojima se predstava može sadržajno usporediti („Njuškalo“, „12 gnjevnih ljudi“, „Velika riba“) i „Posljednja Freudova seansa“ spomenuta ograničenja pretvara u svoju prednost. Scenografija je vrlo sadržajna i bogata te će se gledatelji lako izgubiti u uređenosti Freudova londonskog ureda, a poneki detalji vjerojatno će promaknuti i najpozornijem oku. Nadalje, sama je radnja izrazito dinamična te ova drama održava napetost do samog kraja, čemu najviše pridonose kvalitetno napisani dijalozi.

Debata koju vode Freud i Lewis postaje sve impresivnija kako se radnja bliži kraju. Kroz raspravu se postupno otkrivaju zanimljive osobne crtice iz njihova života, koje i nemaju nužno veze s pojmovima religije i smisla života.

Uz sve to, predstava je prožeta i savršenom dozom inteligentnog humora koji joj dodatno daje na snazi.

Marko Torjanac zaslužio je sve lovorike kojima je obasipan u kritikama ovog djela te vrijedi spomenuti da, osim što glumi glavnu ulogu, zaslužan je i za prijevod dramskog teksta na hrvatski jezik te scenografiju i režiju. Originalan dramski tekst napisao je Mark St. Germain, poznat po vrsnim djelima povijesne fikcije. U konačnici najveća pohvala „Seansi“ ide na račun toga što je već toliko puta prožvakana tema predstavljena vrlo osvježavajuće, na jedan zanimljiv, zabavan, duhovit i životan način, a o kvaliteti predstave dovoljno govori činjenica da je praizvedena još koncem 2015. te se i danas redovito izvodi.