Juraj iz brodogradilišta u Žurkovu

Naručitelji su bili Jure Klarić i drugovi iz Rijeke. No, u tim vremenima privatno vlasništvo nije bilo viđeno dobrim pa je brod 1948. nacionaliziran i dodijeljen Jadranskoj linijskoj plovidbi (Jadrolinija) iz Rijeke i preuređen za prijevoz 166 putnika.

Brod je bio dug 27,26 širok 7,05 i visok 3,3 metra (BRT 116. NRT 71, DWT 210), pokretao ga je dizelski stroj MAN, izgrađen u Maschinenbau Augsburg Nurnberg A.G. u Augsburgu, od 143 kW brzinom od skromnih sedam čvorova.

Od Jurja do Marije Magdalene

Šest godina kasnije, 1954., opet postaje brod za prijevoz općeg tereta u floti Obalne plovidbe Rijeka iz Rijeke pod imenom Plavnik. Prošle su četiri godine i brod ulazi u flotu Lošinjske plovidbe, a tek 1961. mijenja ime u Kurila. Prolaze godine i 1966. pod novim imenom Vinogradar u vlasništvu je Poljoprivrednog poduzeća Vinogradar iz Visa. Motor je na izdisaju pa 1973. brod dobiva novi pogon: SKL 224 (Schwermaschinenbau Karl Liebknecht, Magdeburg) koji mu daje brzinu od devet čvorova. I to je bio posljednji „društveni“ vlasnik: 1997. kupuje ga Josip Kolanović iz Privlake, a 1999. Frane Tomaš iz Krilo Jesenice.

I slijedi treća preinaka: 2001. godine započinje  u brodogradilištu u Betini modifikacija u putnički brod. Radovi su okončani u proljeće 2003. godine u Krilu: nova tonaža BT 161, NT 78, kapacitet 46 putnika, novi pogon Caterpillar Co. izgrađen u američkom gradu Peonia u Illinoisu snage 257 kW koji mu omogućuje brzinu od osam čvorova. Naravno, brod dobiva i novo ime: Marija Magdalena i u vlasništvu je Maje Tomaš iz Krila. Otada sretno brodi Jadranom.