Jurkova, Žurkova, Žurkovo

Uvala Žurkova ili Žurkovo, u kojoj su danas komunalni vezovi, u prošlosti je imala neke druge namjene. U njoj je bilo brodogradilište, rezalište, kamenolom, sletište za hidroavione (koji su do 1936. slijetali su u Martinšćici), za koje je bio izgrađen hangar u kojem je danas sjedište Jedriličarskog kluba Galeb, a pored hangara bila je i biljetarnica Jadranske plovidbe i postaja Financijske straže. O značaju Žurkova govori i podatak da su na Veloj rivi pristajali brodovi Jadranske plovidbe d.d.

U Žurkovu je rođen i Erazmo Bernard Tićac konstruktor prvog trgovačkog broda na nuklearni pogon “Savannah”.

Kostrenski i riječki brodograditelji

U Rijeci su 1844. godine bila četiri brodogradilišta: Pescaria-Peškarija, Pecchine- Pećine, Martinschizza-Martinšćica i Pino-Podpinjol. Dvanaest godina kasnije bilo ih je devet: Mlaka, Podpinjol, Ponsal, Pul Fortice, Peškarija, Sušak, Pećine (Sablićevo i Kozulićevo) te Martinšćica.

Škver u Martinščici, na zapadnoj obali uvale, najprije je pripadao Antonu Kataliniću, pa Andriji Zanonu, a od 1850. Kazimiru Jakovčiću. Tom popisu se mogu dodati brodograditelji Ilario Jurcotich (sedam brodova), Mattio Materljan (39 brodova), Ignazio Orchianin/Vatroslav Arčanin (pet brodova) te braća John i Thomas Pritchard (15 brodova), ali oni su gradili brodove u Kraljevici, Bakru i Kostreni.

Otvaranje kamenoloma

U Žurkovu su se najprije gradile samo manje ribarske brodice, a tek otvaranjem kamenoloma iz kojeg se vadio kamen za izgradnju riječke i sušačke luke, javila se potreba za manjim brodogradilištem za popravak brodova koji su prevozili kamen. U razdoblju od 1889. do 1894. godine otvoreni su i novi kamenolomi: na Pećinama (Jeletićevo), Martinšćici (Frnažarova kava, danas Grčevo), na obroncima brda Solin (kod parkirališta V. Lenca u Martinšćici) i Žurkovu (Vela i Mala kava).

Kamenolom u Žurkovu otvoren je 12. kolovoza 1874. godine, a do 1879. izvađeno je više od 15,5 milijuna kvintala kamena. Novo brodogradilište (poznato kao Škver pod Jovanon), izgrađeno je u sredini Vele kave na mjestu gdje se danas nalazi betonska obala i offshore pogon brodogradilišta Viktor Lenac.

U početku je prijevoz kamena iz Žurkova obavljalo društvo Zurkova Stonequarry Company (od 1897.) koje je imalo parne lučke tegljače: Fiumano (izgrađen u Strathfordu pod nepoznatim imenom 1878. godine; Fiumano postaje 1883. godine kada ga kupuje tvrtka Ferenc Sterk & Co. iz Rijeke (Fiume), 1891. godine je u floti G. Tencicha iz Rijeke, a 1902. ulazi u flotu Zurkova Stonequarry Company, nestankom tog društva 1916. godine ulazi u flotu G. Gregersena i A. Schwarza iz Rijeke, sudbina tegljača je nepoznata); Cittadino (izgrađen pod nepoznatim imenom i u nepoznatom brodogradilištu 1872. godine, 1884. postaje Cittadino u floti Ferenca Sterka & Co., 1894. je u floti G. Tencicha, a od 1902. je pod Zurkova Stonequarry Co., 1905. mijenja ime u Kantrida, 1909. ponovno postaje Cittadino, 1914. izrezan na nepoznatom mjestu); Antal (izgrađen 1891. godine u brodogradilištu M.U, Martinolicha u Malom Lošinju pod nepoznatim imenom, 1897. postaje Antal u floti Zurkova Stonequarry Co, a 1904. godine je izrezan na nepoznatom mjestu).

Kasnije su kamenje prijevozili brodovi društva G. Gregersen& A. Schwarz – Fiume, čiju su flotu činili brodovi:  Csikos, (izgrađen 1884. u Rijeci, dimenzije 15,0×3,0x1,7 m, 18 brt),  Fiume, (izgrađen 1880. u Genovi, dimenzije 18,0×3,0x1,9 m, 25 brt), Munkas, (izgrađen 1880. u Trstu, dimenzije 20,0×3,0x2,0 m, 29 brt),  Pescatore, (izgrađen 1907. u Malom Lošinju, dimenzije 20,0×5,0x2,0 m, 50 brt),  Fiumano, (izgrađen u Strathfordu, dimenzije 16,0×3,0x1,0 m, 13 brt), Ponsal, (izgrađen 1880. u Trstu, dimenzije 20,0×3,0x2,1 m, 29 brt); od 1914. u floti K.u.K Kriegsmarine, nakon Prvog svjetskog rata sudbina nepoznata).

Rampe za ukrcaj kamena u Žurkovu

U Veloj kavi bila su tri navoza s tračnicama, saonicama i pripadajućim vitlima za izvlačenje maona. Pred Prvi svjetski rat, maone su poslane na mrtvi vez u Mrtvi kanal. Oprema i materijal su odnešeni i uništeni pa je tako prvo brodogradilište u Žurkovu netragom nestalo. Nakon toga počelo se razmišljati o novom brodogradilištu za popravak i eventualnu gradnju novih ribarskih brodova, a osnovano je 1908. godine i Ribarsko društvo Nekton. Još i danas stoje tada izgrađene crtaonica i trasirnica te kovačnica. Postoji i navoz od mora do stotinjak metara uzbrdo između rodne kuće konstruktora nuklarnog američkog broda Savannah Erazma Bena Tićac i bivše pizzerie Olivarella. Danas je tu zimovalište za brodice. Osim popravaka vlastitih ribarica (Danica, Zora i Valerija) te talijanskih ribarskih bragoca koji su lovili ribu u Kvarneru, pregovaralo se i o gradnji pomoćnih brodova i brodica za austrougarsku ratnu mornaricu te lučke službe u Rijeci i Puli. Uskoro se pristupilo projektiranju motornog broda Kondor koji je biti istraživački brod za unapređenje ribarstva. Porinuće je obavljeno 1913. godine, ali je već slijedeće godine izgorio i potonuo kod Velih vrata.

K.u.K. Kriegsmarine je naručila izgradnju osam velikih čamaca za spašavanje za svoje bojne brodove. Čamce je iz Žurkova u Pulu odjednom oteglio veći ratni brod. Krajem Prvog svjetskog rata brodogradilište je prestalo s radom.

U Sušaku je 1922. godine utemeljeno dioničko društvo Jugoslavensko brodogradilište d.d. u čiji su sastav ušla brodogradilišta u Kraljevici i Žurkovu. No, posla nije bilo pa je 1927. brodogradilište u Žurkovu ponovno prestalo s radom. Do ponovnog obnavljanja dolazi tek pred Drugi svjetski rat, 1938. godine, kada su Josip Bonifačić i drugovi (iz Krka) unajmili škver od dva kostrenska upravitelja stroja koji su kupili škver nakon zatvaranja 1927. godine. Posla u škveru nije bilo dovoljno, u Sušaku više nije bilo brodogradilišta za drvene brodove, osim Remontnog zavoda Lazarus, u Martinšćici su se gradili drveni brodovi, brzi motorni čamci i sportske jedrilice, u Bakru je bio mali škver, u Kraljevici su se gradili željezni brodovi, a na Krku su bili mali škverovi u Klimnu, Malinskoj, Puntu, Krku i Baški te tri škvera na Rabu.

Nacionalizacija, zatvaranje – otvaranje

Prvu narudžbu su dobili od braće Antonia i Petra Škarpe iz Malinske, a brod je porinut pod imenom Due fratelli. Odmah po porinuću na navoz su postavljene kobilice za dva nova broda: Remo koji je naručio Ettore Paoletti iz Rijeke od 300 brt i Majka Marija koji su naručila braća Bezić, ali je došao Drugi svjetski rat. Nakon kapitulacije Italije, brod Remo kupio je Mate Jurković te je brod pod imenom Juraj završen tek nakon rata, kao i drugi brod. Od rujna 1943. škver prestaje s radom, a vlasnici se pridružuju NOB-u. Ujesen 1943. oba spomenuta broda bombardirao je njemački zrakoplov.

Nakon Drugog svjetskog rata škver je nacionaliziran i opet prestaje s radom, a ponovno se pokreće osnutkom Udruženja sjevernojadranskih malih brodogradilišta u koje ulaze škverovi u Žurkovu, Martinšćici, Puntu, Krku, Malom Lošinju i Puli. Škveru u Žurkovu dobio je namjenu za remont drvenih brodova i gradnju ribarskih brodova.

Tako su izgrađena dva tunolovca (dužine 20 metara), jedna ribarica-plivarica (16 metara), ribarsko-naučni istraživački brod Istraživač za Ribarski institut u Rovinju te veći broj manjih ribarskih brodova, brodica i čamaca. No, 1955. škver je ponovno zatvoren da bi se 1956. opet pokrenule aktivnosti na tom prostoru kada je osnovana Brodograđevno-mehanička radionica Žurkovo za remont brodova Obalne plovidbe Rijeka, izradu žitnih pregrada za Jugoliniju, gradnju čamaca za spašavanje, bokaporte i vesla.

U brodogradilištu u Žurkovu izgrađeni su i porinuti brodovi:

• 3. svibnja 1942. godine obavljeno je porinuće broda Due fratelli za Antona i Petra Škarpa iz Malinske od 280 brt, dimenzije 35,0×7,6 m; 4. travnja 1944. potopljen ispred Šibenika, 1945. izvađen samo motor
• 1946. izgrađen je drveni motorni putnički brod male obalne plovidbe Ivan za Ivana Žica iz Rijeke (56 brt, dimenzije 20,0×5,5×2,1 m; pogon MAN od 81 kW, brzina 7,0 čv); 1948. godine je nacionaliziran i dodijeljen Jadroliniji; 1954. godine prepušten je Obalnoj plovidbi Rijeka, preinačen je u teretni brod, novo ime Dolin; 1956. Lošinjska plovidba, Mali Lošinj; 1963. Zanatsko-uslužno poduzeće Tiha, Šilo; 1965. ugrađen motor Torpedo (103 kW, brzina 7,0 čv); 1981. Brodarska zadruga Labud, Mrljane; 1998. Bogdan i Ivica Benić, Neviđane, ugrađen novi motor SAAB-SCANIA (185 kW, brzina 7,0 čv). I dalje u plovidbi.
• 1946. izgrađen drveni motorni putnički brod male obalne plovidbe Juraj za Juru Klarića i drugove iz Rijeke ( 116 brt, 27,26×7,05×3,3 m, MAN, 143 kW, 7,0 čv);  1948. nacionaliziran i dodijeljen Jadroliniji; 1954. prepušten Obalnoj plovidbi Rijeka, preinačen za prijevoz tereta, novo ime Plavnik; 1958. Lošinjska plovidba; 1961. Kurila; 1966. Vinogradar ( Poljoprivredno poduzeće Vinogradar, Vis); 1973. novi motor SKL ( 224 kW, 9,0 čv); 1997. Josip Kolanović, Privlaka; 1999. Frane Tomaš, Krilo Jesenice; 2001-2003. preinaka u Betini i Krilu Jesenice u putnički brod (161 bt), novi motor Caterpillar ( 257 kW, 8,0 čv), novo ime Marija Magdalena (Maja Tomaš, krilo Jesenice). I dalje u plovidbi.
• 1949. izgrađen drveni ribarski brod Tuljan (100 gt, 30 nt, 25,79×6,45×3,31 m); prema oskudnim podacima pogonili su ga motori MAK od 240 KS i Caterpillar od 465 kW, a sigurno je neko vrijeme bio u floti Poduzeća za ulov i promet ribom Jadran iz Splita. Još se uvijek vodi u Hrvatskom upisniku brodova uz napomenu da je od 2021. godine u raspremi u uvali Lamjana (najavljeno je njegovo rezanje u sklopu direktive EU o smanjenju broja ribarskih brodova).
• 1954. izgrađen drveni teretni jedrenjak Urinj (113 brt, 77 nrt, 128 dwt, motor Torpedo, 275 KS), nema podataka o vlasniku; ? Dalmatinska plovidba, Vela Luka; 1985. Dalmatia ( Ivan Vuković, Krilo Jesenice), vjerojatno je te godine preuređen u putnički brod; 1998. Toma (Tomislav obrt za turizam, vl. Tomislav Rakuljić-Zelov, Krilo Jesenice), motor Cummins (242 kW, 8,0 čv).
• Obnovljen je u Žurkovu i jedrenjak nepoznatog imena, nepoznatog podrijetla, mjesta i godine gradnje, najvjerojatnije zatečen napušten nakon Drugog svjetskog rata. Pod imenom Betina predan je 1950. godine Brodarskom poduzeću Rijeka, a slijedeće godine nalazimo ga u floti Obalne plovidbe Rijeka. Spajanjem malih brodara završava 1958. godine u flotu Lošinjske plovidbe, a 1962. odlazi u flotu Obalne plovidbe Vela Luka. Tek 1967. godine je rashodovan i namjerno potopljen u uvali Gradina Vela Luka.

Ubrzo Općina Sušak odlučuje da se škver treba baviti i popravcima i rezanjem željeznih brodova i antikorozivnom zaštitom pa je osnovano novo poduzeće Izomont pa je Žurkovu i izrezano nekoliko brodova:

• 1961. u Žurkovu je izrezan parobrod Lav koji je izgrađen 1912. godine u norveškom brodogradilištu Moss Vaerft A/S u Mossu kao kitolovac Doris (L.M. Christensen, Tonsberg),  u Prvom svjetsko ratu, 1916. godine, prodan je talijanskoj Regia Marina i pregrađen u stražarski brod s imenom Maestrale. Četiri godine kasnije prodan je u Anconu (Carlo Taffetani), a 1924. prodan je brodogradilištu S.A. Cantiere Navale Poli u Chioggia gdje je pregrađen u teretni brod. Iste godine, kao Lav, je u vlasništvu tvrtke Damić i Guina iz Metkovića, a od 1926. je u floti Jadranske plovidbe d.d., Sušak. Zajedno s drugim brodovima tog brodara 11. travnja 1941. potopljen je u zaljevu Klimno (Krk) da ne padne u ruke Talijanima, ali oni ga ubrzo vade i osposobljavaju za plovidbu pod imenom Curzola. Sedmog listopada 1943. potapaju ga njemački zrakoplovi u uvali Spasovac (Senj), a izvađen je po Odredu za spašavanje Komande Sjevernog Jadrana trećeg siječnja 1946. i kao Lav obnovljen u Kraljevici i dodijeljen Jadranskoj slobodnoj plovidbi koja je tada imala sjedište u Rijeci. Nalazimo ga 1955. godine u floti Obalne plovidbe Rijeka, a tri godine kasnije je u floti Lošinjske plovidbe.
• Po prvi puta se objavljuje da je u Žurkovu izrezan i putnički parobrod Cavtat, jer se u monografiji Jadrolinije navodi da su točan datum i mjesto rezanja nepoznati. Putnički parobrod male obalne plovidbe Cavtat je izgrađen 1900. godine, kao Siraly, u brodogradilištu Marco U. Martinolich S.A. u Lussinpiccolo (M. Lošinj) za Ugarsko-hrvatsko dioničko pomorsko parobrodarsko društvo iz Rijeke. Mijenja ime 1921. godine u Kraljevica (Hrvatsko dioničko pomorsko parobrodarsko društvo, Rijeka), od 1922. je u floti Jadranske plovidbe dioničkog parobrodarskog društva, a sljedeće godine ulazi u flotu Jadranske plovidbe d.d., Sušak. Cavtat postaje 1928. godine (Dubrovačka parobrodarska plovidba a.d.), a deset godina kasnije vlasnik je Dubrovačka plovidba a.d. Od okupacije 1941. godine plovi u talijanskoj službi, a 28. studenog 1943. potopljen je u Gružu u savezničkom zračnom napadu. Izvađen je u srpnju 1946. u organizaciji LK Dubrovnik i obnovljen u Splitu (Jadranska brodogradilišta a.d.). Osnutkom Jadrolinije, 1947. Godine, ulazi u njenu flotu gdje ostaje do 1962. godine kada je prodan za rezanje poduzeću Metaloplastika i 16. siječnja isplovljava iz Splita za Žurkovo.
• Prema napisima i sjećanjima izrezan je još jedan željezni brod nepoznata imena kao i njemački torpedni čamac koji je bio potopljen uz Malu rivu u Žurkovu.

Novopostavljeno rukovodstvo Izomonta zapravo je imalo zadatak likvidirati poduzeće, ali su se tome usprotivili. Nakon toga Izomont seli u Rijeku i škver se ponovno polako gasi. No 1962. godine brodogradilište Viktor Lenac, koje se priprema za preseljenje iz riječke luke u Martinšćicu, uz brodogradište u Martinšćici preuzima i ono u Žurkovu. Svu opremu iz Žurkova odvoze u Martinšćicu i to je definitivni kraj škvera! Na prostoru škvera potom djeluju Brodoservis (od 1978. Sportsko-brodarsko društvo Nautičar), a danas Društvo narodne tehnike Žurkovo (suha marina).