Kako su nas Dora i Maja odvele do malog creskog naselja
Počinje “Dora”, hrvatski izbor za pjesmu Eurovizije. Nekako mi se čini da su pjesme bile bolje devedesetih godina ili su se barem više pratile nego sada.
Tih godina su naši pjevači bili među prvih 10 na Eurosongu. Narednih godina naše pjesme nisu ulazile ni u finale, a kamo li među prvih 10. Što se dogodilo? Ne znam, nisam stručnjak, no kao klinka sam pratila Doru i znala sam nabrojati sve pobjednike devedesetih po redu, ne znam je li to pohvalno baš, dok se sad ne sjećam ni tko je pobijedio prije dvije, tri godine, a nije ni to za pohvalu…
Devedesetih su pjesme bile bolje, barem po rezultatima po Euroviziji, videospotovi su se pravili na način da prezentiraju, ne samo pjevača nego i zemlju koju predstavljaju. Tako se sjećam pjesme “Sveta ljubav” od Maje Blagdan koja je osvojila 4. mjesto na Euroviziji 1996. godine održanoj u Oslu, a predstavljao ju je spot sniman na otoku Cresu u Lubenicama.
Dakle, Lubenice su malo naselje na otoku Cresu koje se nalazi na stijeni nad morem, na 378 metara nadmorske visine. Naselje je nekoć bilo opasano zidinama čiji se ostaci mogu vidjeti i danas. Ispod samog vidikovca nalazi se gotička crkvica sv. Antuna. Nažalost, danas u Lubenicama obitavaju samo dva stanovnika tijekom cijele godine, dok se ljeti taj broj povećava. Kuće su kamene i zbijene na malom prostoru kroz koji idu uske ulice. Lubenice su kao otvoreni muzej, svjedok nekog prošlog vremena gdje se živjelo skromno, bavilo se ovčarstvom pa se tu može posjetiti i muzej ovčarstva osnovan 2017. godine.
Meni posebno pamtljiv prizor iz spota “Sveta ljubav” je s plaže Sv. Ivan ili da se odmah ispravim s plaže Luka. Naime, u svijetu već poznata plaža sv. Ivan je zapravo plaža Luka. Kako nam je objasnila direktorica TZ grada Cresa Željka Stašić: “Pred puno godina je greškom nazvana sv. Ivan, ali lokalno stanovništvo je tu plažu uvijek zvalo Luka”.
Spot Maje Blagdan ostao mi je u sjećanju i otada mi je želja posjetiti Lubenice. Prvi put se to ostvarilo 2016. kada sam sjela u automobil i odvezla se na Cres, obišla Beli, Lubenice, Cres, sve koliko smo stigli u danu do povratka trajektom na Krk. No i dalje je ostala neispunjena želja vidjeti i plažu tj. kročiti na nju jer dosad sam ju samo vidjela s visokih litica. Tu želju sam si napokon ispunila, međutim taj pothvat nije ni tako lagan. Za doći do plaže, vidjeti i osjetiti tu ljepotu treba se ipak dobro potruditi.
Pogled s litica, ma koliko bio lijep, mamio je naprosto da se dođe do plaže i vidi ta ljepota uživo, izbliza, kristalno čisto more, sitni kamenčići, idemo doljeee….
Silazak do plaže trajao je manje od sat vremena, a za povratak nam je trebalo puno više i bilo je stvarno naporno jer smo natrag išli u podne, po najvećem suncu, što nikako ne preporučujem. Blago svima koji tamo dođu plovilom, okupaju se i barkom nazad ili još bolje prenoće, ako to more dopusti. Ipak, vrijedilo je sići i vidjeti sve to izbliza. Ljudi su silazili u natikačama i sandalama, što ne bih nikako preporučila, ali eto, može se očito i tako. Ipak, znak na početku upozorava da za silazak treba čvrsta obuća i podosta vode, koja se može natočiti na trgu u Lubenicama, kod zvonika.
Ispunila sam si tako želju vezanu za spot “Sveta ljubav”. Koje su još pjesme iz devedesetih obilježili spotovi s kadrovima lijepe naše? “Neka mi ne svane” Danijela Martinović, sniman na Plitvicama u zimskom vremenu? I to smo obavili. Sad nas čeka nova “Dora”. Možda nam neki novi spot otkrije još poneku skrivenu ljepotu naše zemlje, koju ćemo rado posjetiti.
