Koja je funkcija liječničkog recepta ili „Ja ću to vama platit’!“
Ljekarnici se nalaze u izuzetno nezahvalnoj poziciji – imaju pristup i kontrolu nad lijekovima do kojih se pojedinci žele dokopati, a za to će se poslužiti svim mogućim načinima.
U opis posla ljekarnika ulazi izdavanje pravoga lijeka pravom pacijentu. S druge strane, ljudi često misle kako su upravo oni pravi pacijenti za određeni lijek iako nemaju potvrdu za to. Tada slijedi natezanje, natjeravanje, moljakanje, čak i prijetnja kako bi došli do lijeka (a u nekim slučajevima to su čak i sredstva o kojima su postali ovisni) za koji su samoprocijenili da im je nužan. I onda se izgovara ona poznata mantra: „Al’ ja ću to vama platit’!“
Ne, problem nije u novcu. Problem je u nerazumijevanju funkcije liječničkog recepta.
Katkad bi bilo najjednostavnije da nam ljekarnik omogući lijek bez recepta, ali to ne ide tako
Što je recept?
Recept je pisani propis (javna isprava) liječnika, stomatologa ili veterinara koji imaju pravo samostalno obavljati svoju stručnu djelatnost. Ova definicija danas je malčice modificirana s obzirom na to što je uveden e-recept, tako da se on može definirati i kao elektronički propis liječnika i stomatologa.
No, poanta je ista – recept izdaje liječnik, stomatolog ili veterinar s važećom licencom. I nitko drugi.
Prema načinu izdavanja razlikuju se četiri tipa recepta. Neponovljivi recept znači da se lijek može izdati samo jedanput. Ponovljivi recept znači da se lijek može izdavati više puta. Na ograničeni recept pišu se lijekovi namijenjeni uporabi u specijaliziranim područjima, bolnicama, lječilištima, kliničkim ustanovama i zdravstvenim zavodima. Poseban recept oblik je recepta kojim se propisuju lijekovi koji sadrže opojne droge i psihotropne tvari.
Čemu služi recept?
Recept služi da pravi lijek dođe u prave ruke. Iako dobar dio ljudi proceduru da za većinu lijekova treba imati valjan recept vidi kao maltretiranje, takav način funkcioniranja uveden je za njihovo dobro. Neki bi postali ovisni, drugi bi se predozirali, treći uopće ne bi trošili lijek koji im treba i tako dalje, i tako dalje.
Temeljem postavljene dijagnoze liječnik određuje kako je određeni lijek potreban određenoj osobi kojoj je postavljena dijagnoza. I nikome drugome.
Dakle, da bi liječnik odredio kome ide koji lijek, on prvo mora pregledati pacijenta i temeljem vlastita stručnog znanja i iskustva odrediti što toj osobi treba. Google, Bing, forumi i ostali internetski servisi ne mogu poslužiti kao priručni liječnik pa osoba, savjetujući se prema navedenim servisima, ne može znati što joj od lijekova treba. Razlog je vrlo jednostavan – nije educirana za to.
Da povučem paralelu, ne znam previše o autima. Pojma nemam kako funkcionira motor, koji su dijelovi automobila i čemu koji dio služi. Moje znanje o autima započinje i završava vožnjom i tankanjem benzina. Znači li to da ću ići sam popravljati auto kad mi nešto ode kvragu? Pa naravno da ne, nemam pojma o tome. Ići ću automehaničaru.
„Al’ ja ću to vama platit’!“
Natjeravanje za dobivanje lijeka bez recepta, koje se doživljava na dnevnoj razini, ide ovako. Prvo dolazi pacijent i lijepo moli jedan XY lijek. Zatim ljekarnik ljubazno upita recept. Pacijent se čudi: „Što je za to potreban recept, od kada?“, bez obzira na to što je za taj lijek recept potreban od trenutka kada je stavljen na tržište i nikada nije išao bez recepta. Ljekarnik potom ljubazno objašnjava da oduvijek i uvijek za njega treba recept. I zatim, ako je osoba pristojnija i ne urla na ljekarnika ili ga šalje u rodno mjesto, slijedi ona mantra: „Al’ ja ću to vama platit’!“
Ne, problem nije u parama ni u cijeni lijeka. Štoviše, ti su lijekovi vrlo često i dosta jeftini. Problem je u nerazumijevanju recepta. Recept nema funkciju da lijek „manje košta ili ne košta ništa“. Funkcija recepta jest da dokazuje kako određeni lijek treba određenom pacijentu. To što hrvatski zdravstveni sustav funkcionira na način da recept HZZO-a pokriva cijeli iznos ili dobar dio cijene lijeka, ne znači da recept ima isključio financijski aspekt.
Prodavanje magle
U situacijama žicanja lijekova pacijenti se koriste kreativnim metodama. Tako uvijek u drugoj ljekarni daju taj lijek na lijepe oči (ali pacijent uporno dolazi k meni koji mu ne dam iako drugi daju). Liječnik nikada ne radi u terminu u kojem pacijent dolazi u ljekarnu pa ga ne može kontaktirati. Uvijek se recept „slučajno“ zaboravi doma (iako lijekovi koji se traže uglavnom idu na neponavljajući recept i trebaju ostati u ljekarni nakon izdavanja lijeka), ali će se donijeti sutra.
Neki idu toliko daleko da čak i falsificiraju recepte, što je krivično djelo. Kako se otkrije i što je pogrešno napisano, neću odati – to će biti mala ljekarnička tajna.
Dakle, poanta ovog pasusa jest: ljekarnici takve fore i isprike čuju na dnevnoj razini i točno znaju o čemu je riječ. Stoga bih ovim putem htio apelirati da se izbjegavaju takvi pristupi.
Muljanjem, agresijom i natjeravanjem samo se stvara neugodna situacija, i za pacijenta koji „žica“, i za ljekarnika koji stoji s druge strane recepture. Nemojte to prakticirati i posjetite liječnika da Vam napiše recept za odgovarajući lijek. Nije baš uvijek situacija da radi u „suprotnoj smjeni“.