Korčulanski brodograditelji u Kostreni
Značajan doprinos brodogradnji u Kostreni dali su majstori iz Korčule. Tako 1825. godine u Bakru, zatim u Sušaku i Martinšćici, ima svoja brodogradilišta Korčulanin Ivan Foretić (pok. Đure), koji je prije toga neko vrijeme posjedovao brodogradilište na Malti.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata u brodogradilištu u Žurkovu rade korčulanski brodograditelji Antun Filipi (pok. Ivana), Stipe Bonvardo (pok. Jakova), Vicko Sessa (pok. Nikole) i drugi. Uglavnom su gradili i popravljali ribarske brodove Ribarskog dioničkog društva Nekton iz Rijeke čiji je vlasnik bio Ivan Skomerža iz Crikvenice. To je dioničko društvo u svojoj floti imalo 22 ribarska broda i svi su bili izgrađeni u brodogradilištu u Žurkovu.
Zanimljivo je da je kod Stipa (ili Stjepa) Bonvarda naukovao mali Erazmo Tićac kasniji konstruktor trgovačkog broda na nuklearni pogon Savannah. Mali Erazmo, čija je rodna kuća bila tik do brodogradilišta, najčešće je boravio u crtaoni i trasirnici sam izrađujući crteže za koje je Bonvardo znao kazati da su to crteži budućnosti.
Između dva rata u brodogradilištu inž. Turine u Martinšćici radio je Korčulanin Jakov Sambrailo (pok. Nikole), koji će kasnije u Veloj Luci imati i svoje brodogradilište.