MARKO JUSUP: „Izvrsnost se ne postiže bez iznimnog napora!“
Kostrenski fizičar doc. dr. Marko Jusup već 12 godina živi u Japanu, a sve je počelo prijavom na stipendiju i bez plana o duljem izbivanju iz Hrvatske, no život piše drugačije priče, pa Marko danas s obitelji i dalje živi u Tokiju.
Nakon diplome na riječkom Odjelu za fiziku te četverogodišnjeg staža na Institutu „Ruđer Bošković“, Marka „zovu zemlje daleke“…
Spontana prijava za japansku stipendiju
Nas je zanimalo kako se dogodio odabir Japana i koliko je Marku trebalo da se navikne na sasvim drugačiji mentalitet.
– Na izvjestan način Japan je odabrao mene. Dok sam radio na Institutu „Ruđer Bošković“ u Zagrebu, jedan dan ugledao sam poster koji promovira japansku državnu stipendiju. Prijavio sam se i ostalo je, kako kažu, povijest. Glede mentaliteta, ljudi su ljudi, bez obzira gdje. Pokreću nas isti izvori motivacije, vesele nas iste sretne okolnosti, rastužuju nas iste nedaće. Jedina suštinska razlika jest što to iskazujemo drugačijim jezikom, a za naučiti novi jezik treba malo vremena i napora. – objašnjava doc. dr. Marko Jusup.
O povratku na Kvarner naš znanstvenik nerijetko razmišlja, najviše mu nedostaju dragi ljudi i Žurkovo. U Žurkovu je doma, ali na sličan način sad već doživljava i Japan. Zanimalo nas je i kako mu ide s japanskim jezikom, na što Marko spremno kaže: – Bez većih problema u govoru. Pisanje i čitanje japanskih znakova cjeloživotni su izazov.
Kako sam kaže, i prije pandemije je godišnji broj dolazaka bio neizvjestan, ali obično bi se našlo vremena i sredstava za doći barem jednom na godinu, a 2019. godine uspio je u svoj rodni kraj doći čak tri puta. No, od kako je pandemija službeno započela, nažalost nije uspio niti jednom doći iz Japana.
A kako se njegovoj obitelji sviđa Kostrena i ovaj naš kraj?
– Moja supruga je posjetila naše krajeve u približno desetak navrata. Kaže da je Kostrena mjesto u kojem završavaju sretne bajke, tj. one sa zadnjom rečenicom u stilu: “I od onda su još dugo živjeli u sreći i veselju.” Ponekad se pitamo hoće li naša “bajka” završiti upravo u Kostreni.
Klimatske promjene i društvene dileme
Marko Jusup svojedobno je preplavio brojne medije izjavom kako je Hrvatska najtoplije mjesto na 45 stupnjeva sjeverne geografske širine, a upravo se Rijeka najviše spominjala u toj priči. Pitali smo ga koliko je to ozbiljan problem. – Prilično ozbiljan. Možda je najbolje ilustrirati jednim neizravnim primjerom. Prije kojih pet godina bio sam na Međunarodnoj konferenciji o ekološkom modeliranju u Baltimoreu, u Sjedinjenim Američkim Državama. Na toj konferenciji kolegica iz Švedske predstavljala je rezultate projekta o zoniranju baltičkog priobalja zbog očekivanja da će kroz nekoliko desetljeća Baltik preuzeti veliki dio turističkog prometa od Mediterana. Što više reći nakon toga? – ističe docent Jusup.
Za sebe kaže da se bavi društvenim dilemama pa nas je zanimalo što time podrazumijeva i smatra li da su te teme ljudima dovoljno jasne i dovoljno „približene“.
– Svakodnevni život prožet je situacijama u kojima čovjek bira između sebičnih interesa i općeg dobra. Takve situacije nazivaju se društvenim dilemama. Uzmimo jedan relativno benigni primjer; kada čuvar u parku prirode mora izabrati hoće li prema propisima prijaviti pojedinca koji ugrožava prirodno bogatstvo ili će primiti mito da bi okrenuo glavu na drugu stranu, e to je društvena dilema. Moj posao jest analizirati okolnosti u kojima će opće dobro nadvladati nad sebičnim porivima. – docent Jusup objašnjava da bi bilo neumjesno da on sudi razumiju li ljudi što je njegov posao, ali ističe činjenicu da postoji raskorak između moderne znanosti i novih trendova u stavovima naspram znanstvenih spoznaja: – U svijetu raste broj ljudi koji vjeruju da je zemlja ravna, da je evolucija nemoguća te da ljudske aktivnosti nemaju utjecaja na klimu.
Talent i genijalnost pomažu, ali nisu čarobna formula
Fizika možda i nije učestali odabir studija, no ima onih kojima je fizika vrlo bliska pa nas je zanimalo što bi docent Jusup poručio takvim mladim ljudima, koji se možda premišljaju oko odabira studija, a obeshrabruju ih nerijetko komentarima kako je to „teško“.
– Fizičari su tražena roba u svijetu u kojem je svakodnevni život u velikoj mjeri baziran na znanstvenim rješenjima i tehnološkim dostignućima. Možda je pomalo banalni primjer, ali današnje kompjuterske igre zahtijevaju realistično modeliranje trodimenzionalnog prostora, za što recimo treba poznavati zakone elektromagnetizma i optike. Fizičari mogu pronaći zaposlenje svugdje, a to dakako uključuje i Hrvatsku. Ako je tko pak vrhunski mladi talent za fundamentalnu fiziku, onda su mu izgledi ipak bolji u SAD-u, nekim EU zemljama ili, u novije vrijeme, u Kini. Fizika je intelektualni izazov i prema tome, težak predmet za svladati. Ali teška je i medicina i arhitektura i računarstvo i bilo kakvo inženjerstvo. Teško je i dubinsko razumijevanje psihologije, sociologije ili filozofije. Jednostavno rečeno, izvrsnost se ne postiže bez iznimnog napora. Talent i genijalnost pomažu, ali nisu čarobna formula. – ističe kostrenski znanstvenik s japanskom adresom.