Maro Miknić: Reprezentativac iz Kostrene koji pliva među najboljima

Maro je član hrvatske plivačke reprezentacije, višestruki državni prvak i osvajač brojnih međunarodnih medalja, a od kolovoza i student prestižnog Sveučilišta Harvard te prvi hrvatski plivač koji će plivati za “Harvard Swimming Team”. Pročitajte o čemu smo razgovarali s ovim vrhunskim i predanim sportašem.

Maro i ove si godine dobio priznanje Općine Kostrena za najboljeg sportaša do 18 godina – koliko su ti važna ovo i ostala slična priznanja?

Priznanja koja sam dobio dokaz su truda, zalaganja, ali i brojnih odricanja tijekom godina. Svako od njih mi puno znači jer pokazuje da se sav uloženi rad isplatio. Daju mi dodatnu motivaciju i potvrdu da sam na dobrom putu, ali me i podsjećaju da uvijek ima prostora za napredak. 

 Većina ljudi upućena u sport, kao i većina u Kostreni već te poznaju – no svejedno te molim da nam u kratkim crtama ispričaš svoj plivački put?

Plivanjem sam se počeo baviti sa šest godina, a kako su godine prolazile, treninzi su postajali sve ozbiljniji i zahtjevniji. Najveći napredak ostvario sam uz mog sadašnjeg trenera Andreja Belaića, uz kojeg sam do sad postigao najbolje rezultate. S 15 godina postao sam član Hrvatske plivačke reprezentacije i s ponosom je predstavljam i danas. Dosadašnjom karijerom skupio sam puno iskustava sportskih i životnih, koja su me oblikovala i sigurno će mi pomoći u svemu što me čeka. 

Vrlo bi zahtjevno bilo nabrojati sve tvoje osvojene medalje i priznanja.  Ima li možda neka medalja koja ti je posebno draga i zašto?

Najdraža mi je medalja s Europskog juniorskog prvenstva u Vilniusu. Za to natjecanje smo se pripremali cijelu sezonu te smo sve podredili formi i mentalnoj spremi. Bio je to trenutak kada sam zaista osjetio da mogu parirati najboljima u Europi, što mi je dalo dodatno samopouzdanje i poticaj za dalje. 

Nedavno si bio na pripremama na Tenerifima – kako je bilo, kakvi su dojmovi?

Pripreme na Tenerifima bile su stvarno odlične. Tamošnji uvjeti su gotovo savršeni. Trenirali smo na otvorenom bazenu uz idealno vrijeme, organizacija je bila vrhunska, a atmosfera na bazenu sjajna. Po prvi put sam isprobao plivati u hidrodinamičkom bazenu, što je bilo novo i korisno iskustvo. Takve pripreme puno znače jer osim fizičke spreme, dobijem i mentalni odmor. Posjetili smo razne turističke destinacije te se lijepo proveli. 

Kroz plivanje ti se pružaju prilike da često putuješ – uživaš li u tome? 

Putovanja s reprezentacijom najčešće su vezana isključivo uz natjecanja. Raspored je gust, a fokus je isključivo na utrkama. Ponekad otplivam i do dvanaest utrka na jednom natjecanju, pa je svaka minuta između važna za oporavak i pripremu za sljedeću. Ipak, drago mi je što imam priliku vidjeti nova mjesta i upoznati različite kulture, čak i ako to bude u kratkim trenucima između obaveza. 

Student Sveučilišta Harvard

Nedavno smo saznali i da svoj akademski i plivački put nastavljaš na jednom od najprestižnijih sveučilišta svijeta – Harvardu. Kako se pripremaš za taj veliki korak u životu?

Mentalno se pripremam na veliku životnu promjenu. Studij na Sveučilištu Harvard sigurno neće biti lagan, ali vjerujem da će mi sve što sam dosad prošao: radne navike, disciplina i iskustvo, pomoći da uspješno balansiram akademske i sportske obaveze. 

Ponudu si dobio i sa drugih sveučilišta? 

Ponudu sam dobio od još dvadesetak američkih sveučilišta, a posebno bih izdvojio Yale. Ipak, Harvard je oduvijek bio prvi izbor. Imati priliku učiti od profesora čije radove već godinama čitam i istovremeno trenirati u vrhunskim uvjetima – za mene je to idealna kombinacija koju jednostavno nisam mogao odbiti. 

Sigurna sam da je tvoj put do sadašnjih uspjeha bio pun odricanja. Koliko je i na koji način to ustvari teško mladoj osobi kao što si ti?

Jako sam zahvalan Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji, svim profesorima, ravnateljici Dini Linić Učur i posebno razrednici Marijani Varašanec. Njihova podrška, razumijevanje i spremnost da mi omoguće izostanke zbog treninga i natjecanja za mene su jako bitni. Bez toga ne bih mogao trenirati u kontinuitetu, a samim time ni biti spreman za natjecanja.
U rijetkim slobodnim trenucima volim se opustiti s prijateljima i na trenutak „isključiti“ iz svakodnevnog ritma.

I za kraj jedno klasično pitanje – gdje se vidiš u budućnosti, recimo onoj bližoj nakon završetka Harvarda?

Volio bih se plivanjem baviti i nakon završetka fakulteta. Sport me naučio disciplini, upornosti i dobroj organizaciji. Te vještine koje su mi već sada dragocjene, a sigurno će mi koristiti i tijekom studija, ali i kasnije u životu. Nadam se da ću i dalje imati priliku natjecati se za hrvatsku reprezentaciju i predstavljati svoju zemlju na velikim prvenstvima.  
Gdje se vidim nakon faksa? Iskreno, još ne razmišljam toliko unaprijed. Vjerujem da će vrijeme pokazati pravi put. 

Maro je dokaz da se predanost, radne navike i ljubav prema sportu isplate – ne samo kroz medalje i priznanja, već i kroz prilike koje se otvaraju onima koji ne odustaju. Pred njim su veliki izazovi, ali i velike prilike, a sigurni smo da će i dalje s ponosom nositi boje Hrvatske i Kostrene, gdje god ga put odveo. Želimo mu puno uspjeha na Harvardu, u bazenu i izvan njega – jer ovakvi mladi ljudi najbolji su ambasadori svoga kraja.