Međunarodni dan sadnje drveća – stabla u Kostreni

Prošećemo li našim zavičajem neće nam biti teško zamijetiti kako se nemilice ruše stabla, prekomjernom nekontroliranom sječom uništavaju šume, a istovremeno su površine pod stablima u potpunosti zapuštene jer se ne odstranjuju bolesna i osušena stabla kako bi se mladim stabalcima dalo „zraka“ da prežive i razviju svoje raskošne krošnje koje će pomoći u očuvanju ekosustava našega planeta.

Ali, ovaj članak nisam zamislila kao lekciju iz ekologije niti ću pisati o stablima sa znanstvene strane jer jednostavno za to nisam stručna. Osvrnut ću se na samoniklo drveće koje nalazimo u Kostreni, u umejkima, na rubovima livada, voćnjacima i ukrasnim vrtovima – i to je ono naše pravo bogatstvo.

Ne mogu zaobići mali povratak u djetinjstvo, jer tko se nije najeo zelenih škorica, probao fine, slatke, male, crne plodove gangulića ili pak istima gađao iz štukalnice. Propeleri od šeštila su također bili dio igre ili pak hrastovi žiri, a tu je bila i drenjula za slučaj određenih zdravstvenih tegoba. Ono što me posebno vraća u te dane, jedan od najljepših mirisa kojeg možete osjetiti u zadnjim danima travnja i početkom svibnja, je miris cvjeta jasena, a mi u Kostreni tada kažemo da „cvate maj“.

No, krenimo redom.

U umejkima prevladavaju bijeli i crni grab, hrast, jasen i šeštil. Sve nabrojeno je izuzetno vrijedno ogrjevno drvo, a to jako dobro znaju oni koji kuhaju i griju se „na drva“. Najkaloričniji od spomenutih je bijeli grab, koji će zagrijati prostor bolje od bilo kojeg sustava grijanja, hrast i jasen u kombinaciji dobro održavaju temperaturu, a šeštil će dobro doći ako je nešto potrebno brzo zakuhati. Sva ova stabla mogu jako lijepo izgledati u našoj okućnici, jer se krošnje šeštila, hrasta i jasena daju lijepo oblikovati, dok grab može poslužiti kao živica.

Koprivić ili gangulić  također daje lijepu krošnju i naraste izuzetno visoko. Svaka bi okućnica trebala imati i jasen, jer posebna nota mirisa jednostavno će vas očarati i poželjet ćete da vas taj miris neprestano okružuje.

Što se tiče crnogorice odnosno vazdazelenih stabala u Kostreni tu valja spomenuti naš šmrek koji može rasti kao stablo ili grm, a nekad smo ga koristili za Božićno ukrašavanje. Alepski bor može činiti lijepi drvored, lovoriku možemo oblikovati i u ukrasni grm po želji, a uz naš obalni put  nalazimo jako puno hrasta crnike, tzv „mačrnika“, vrlo ukrasne krošnje. Ovu vrstu hrasta može se oblikovati i kao grm. Lempriku (viburnumtinus) nalazimo ponajviše u obalnom pojasu, ali i u ostalim dijelovima Kostrene, cvate u zimskom periodu, a također može biti oblikovana kao grm.

Ponegdje ćemo naići i na čemprese, a njih je posebno lijepo vidjeti uz rubove okućnica.

Čempres

Pisati o stablima u Kostreni, a ne spomenuti ptice koje ih nastanjuju bio bi pravi propust. Ako imate šeštil moguće je da će u njemu gnijezdo sviti slavuj čiji se zanosni pjev u Kostreni rijetko čuje. Čempres će privući češljugara, odnosno grdelca, a kos voli gnijezdo sviti u lovoriki, no najviše voli pjevati na vrhu čempresa, pa ćete u proljeće i rano ljeto umjesto budilice, od rana jutra uživati u njegovom solističkom koncertu.

Što se tiče ukrasnog vrta, osim lemprike, svaki, ali baš svaki kostrenski vrt je nekad imao palme, a one su davale poseban izgled okućnice.

Voćnjak u Kostreni bez oraha, mendule (badema), autohtone trešnje (cijepljene na samoniklu rašeljku tj. šedrk), višnje, škorice, breskve vinogradarke, murve i to crne, masline i smokve je gotovo nemoguće zamisliti, a na rubnom području okućnice gdje se livada stapa s umejkom caruje njezino veličanstvo – drenjula. Njeni se plodovi zbog svoje izuzetne kvalitete nazivaju supervoćem pa otud i jedna od najpoznatijih izreka – zdrav k’o dren.

Ono što karakterizira sve navedene biljke je to da su samonikle, a to znači da su u „stanju“ izvući sve ono što im treba iz vapnenastog tla, siromašne zemlje i izrazito sušnog područja i podariti nam najbolje od sebe.