Međunarodni dan žena u pomorstvu
Međunarodna pomorska organizacija IMO proglasila je 2021. godine 18. svibnja Međunarodnim danom žena u pomorstvu.
Žene čine 1,2% globalne radne snage u pomorstvu, odnosno 24.059 žena su pomorkinje što predstavlja pozitivan trend u ravnopravnosti spolova i sve je više kompanija koje imaju obvezu zaposliti određeni postotak žena. U odnosu na izviješće iz 2015. godine to povećanje iznosi 45,8 posto. Nepoznat je podatak zaposlenih žena u industriji kružnih putovanja, ali pretpostavlja se kako je riječ o velikom broju žena u uslužnim djelatnostima na radnim mjestima poput sobarica, kuharica, konobarica, što dodatno povećava broj žena u pomorstvu.
Međunarodna pomorska organizacija (IMO), specijalizirana agencija UN-a koju danas čini 175 članica, osnovana je 17. ožujka 1948. godine sa sjedištem u Londonu. IMO je tek 2010. godine proglasio 25. lipnja Međunarodnim danom pomoraca kako bi se zahvalilo pomorcima na trudu koji ulažu u razvoj međunarodne pomorske tradicije, a posebno u prijevoz hrane i dobara potrebnih svim ljudima svijeta. Prijašnjih godina na taj datum usvojene su STCW konvencija, temeljni dokument koji se primjenjuje u obrazovanju i izobrazbi pomoraca te pridruženi zakoni na Diplomatskoj konferenciji u Manili.
Prve žene u pomorstvu Jugoslavije
U Sloveniji je 2022. godine objavljena knjiga Sava i Jolanda autorice Nadje Terčon, koja donosi priču o dvije mlade žene koje su nakon Drugog svjetskog rata prve zaplovile u zvanju časnika. Sava Kaluže i Jolande Gruden, nakon što su postale prve žene u pomorstvu Jugoslavije, zaposlile su se u Jugoliniji u Rijeci.
I u Hrvatskoj smo imali i imamo žene na čiji rad i upornost trebamo biti ponosni, ali ih često ne ističemo. Po našim saznanjima Slovenke su bile prve koje su završile pomorsku školu te plovile kao kadetkinje i časnice, ali prve žene na brodu bile su Mladenka Sisarić – Todorović i Lucija Selan ukrcane kao pomoćno osoblje. Lucija Selan bila je žena koja je imala najdulji pomorački staž, a trajao je od 30. prosinca 1948. do 20. veljače 1978. godine kada je otišla u mirovinu.
Trenutno raste trend zapošljavanja žena u pomorstvu, ali nije uvijek bilo tako i trebamo se prisjetiti svih hrabrih žena. Nažalost, nema pisanih podataka, a većina naših brodarskih kompanija je nestala. Stoga smo svjesni da nemamo potpune podatke, ali ostavljamo mogućnost da nam se jave oni koji znaju ženu pomorkinju koju nismo spomenuli.
Upravo o ženama koje su radile kao pomoćno osoblje najmanje je podataka. Osim Mladenke i Lucije spominju se Milojka Miculinić, Erika Savelj i Danijela Seke. Zna se da one nisu jedine jer su parobrodi Partizanka i Radnik bili putnički brodovi koji su nakon Drugog svjetskog rata prevozili iseljenike te se ticali američkih, novozelandskih i australskih luka.
Jadrolinija je na brodovima za kružna putovanja zapošljavala frizerke i pralje da bi osamdesetih počeo masovniji ukrcaj servirki i domaćica. Prva žena ukrcana kao sobarica navodi se Iris Dešković 1965. godine na m/b Istra te se na Istri i Dalmaciji zadržala do sredine sedamdesetih godina.
Bilo je pokušaja i da se žena ukrca kao kadet i časnica. To je uspjelo Katiji Husar.
Od sedamdesetih godina sve je veći broj žena u pomorstvu
Sedamdesetih godina u našim krajevima vladala je kriza u pomorstvu. U to vrijeme poznat je bio hit „Nitko neće u mornare“. To je bila šansa da se u škole upišu i maturiraju djevojke. Iz tog perioda kao kadetkinje i časnice plovile su Katica Zelen, Dada Lepeša, Ksenija Ševerdija, Đana Fio i Marica Njegovan. Osamdesetih i devedesetih započele su plovidbu Cvijeta Kulušić, Silvana Franković, Vlatka Bilafer, Vera Zec, Antonia Poklepović i Dolores Brenko.
Među brodarima Jadrolinija prednjači po broju ukrcanih kadetkinja i časnica. Tako su u novije vrijeme zaplovile: Natalija Tatalović (25.5.2006. – 30.11.2006.), Josipa Tomas (13.6.2007. – 2.7.2012.), Tea Mavrić (11.6.2008.- 30.4.2010.), Tihana Brlić (21.6.2010. – 31.7.2017). Još uvijek plove: Ivana Jeličić (28.3.2018.), Antonela Kardum (9.1.2019.), Marta Petrinović ( 28.12.2020.), Anđela Čumbelić (27.4.2021.) i Marina Konjić (12.5.2021.).
Na drugim brodarima plovile su ili još plove Nikolina Pahljina, Andrea Brajković, Marina Ribić, Ivana Tabak, Nina Kostović i Renata Horvat.
Učenice trećeg i četvrtog razreda Pomorske škole Bakar 1975. godine
Crtice o hrabrim pomorkinjama
Godinama pratim žene u pomorstvu, a neke od njih imala sam čast upoznati. U nastavku slijedi nekoliko crtica o onima koje su sedamdesetih i osamdesetih postavile standard žena u pomorstvu.
Ksenij Ševerdija sedamdesetih je godina prošlog stoljeća plovila kao kadet i časnica na brodovima Jadroplova. Bila je na jednoj od težih linija Australija – Jezera (Kanada) – Afrika. Nakon iskrcaja kao II. časnica palube, jedno vrijeme je radila u upravi Jadroplova, a kasnije u Sindikatu pomoraca Hrvatske, u uredu u Splitu. Nažalost nakon duge i teške bolesti umrla je početkom 2023. godine.
Đeni Fio plovila je na brodovima Splošne plovidbe kao kadet i časnica, a kasnije je radila u Lučkoj kapetaniji u Hvaru.
Zahvaljujući Facebooku upoznala sam i susrela se sa Antonijom Poklepovićkoja je pohađala pomorsku školu i Pomorski fakultet u Splitu te zaplovila 1993. godine kao kadet na Brodospasovom brodu za opskrbu Iris. Kao III. časnica plovila je 1995. godine na ro-ro Sv. Josip na liniji Split – Rijeka, a iskrcala se u listopadu 1995. kao II. časnica palube. Danas radi u Brodospasu Split u kadrovskoj službi.
Nikolinu Pahljina upoznala sam u Udruzi kapetana Sjevernog Jadrana. Ona je od 2012. do 2019. godine plovila na stranim brodovima kao kadet i časnica, a trenutno radi u Northern marine management u Glasgowu.
U Udruzi kapetan sam upoznala i Veru Zec čije napredovanje u struci sam pratila još iz vremena kad je započela plovidbu na Jugoliniji Rijeka. Kasnije je plovila na ro-ro brodovima, a danas je zapovjednica najpoznatije jahte Kristina čiji je prvi vlasnik bio Onasis.
Nedavno sam doznala da je kao I. časnica palube na kruzeru Norwegia Prima zaplovila Andrea Brajković (28) iz Šipanske luke. Kao kadet je zaplovila 2016., a poručnički položila 2018. godine.
Titula prve zapovjednice (kapetanica) pripada Silvani Vranjković koja je kadeturu odradila 1987. godine na Istri i Dalmaciji, a kao časnica iz Jadrolinije otišla s brodom Poreč koji nakon Kvarner expresa preuzima brodogradilište Cres i održava liniju Rijeka – Mali Lošinj, Mali Lošinj – Zadar.
Osim kapetanice Vere Zec zapovjednica kruzera je Serena Malani, koja je pomorsko obrazovanje završila u rodnom Livornu, a u Hrvatsku se doselila kao nevjesta u Vela Luku.
Veza za cijeli život
Međunarodna organizacija transportnih radnika (ITF) osnovana je 1896. godine s ciljem zaštite prava pomoraca. Tek nakon sto godina osnovana je Sekcija žena, utvrdivši da postoje razne prepreke s kojima se žene susreću radeći poslove na brodovima. Uz Silvanu Vranjković bila sam predstavnica Sindikata pomoraca Hrvatske na Prvom kongresu žena ITF koji se održao 1995. godine u Ženevi. Osim što sam davnih sedamdesetih bila pomorac, kasnije sam bila aktivna (2 mandata predsjednica) u Ženskoj sekciji ITF/SPH i članica predsjedništva Ženske sekcije SSSH.
Možda u početku svog života nisam primjećivala da postoje muški i ženski poslovi. Nije bio poseban problem krenuti u srednju pomorsku školu jer je to izborila Jasenka Gotier, prva učenica Pomorske škole u Bakru, koja je maturirala 1973. godine. Svoj posao sam radila s guštom i uz more ostala vezana cijeli život. Tada, a i kasnije ustanovila sam da postoje ljudi i krugovi u društvu koji postavljaju razlike u muškim i ženskim poslovima, pravima i nagradama. Danas sam djelomično tužna jer imam osjećaj da se po pravima vraćamo unatrag, ali i nadalje aktivna u obrani prava žena.
Svim ženama ukrcanim na brodovima širom svijeta želimo mirno more i uspjeh u radu uz čestitku povodom Međunarodnog dana žena u pomorstvu.
