Putoholičari

Mistično jezero Sorapis

Jezero Sorapis nalazi se u sjevernoj Italiji u blizini Cortine d´Ampezzo u Dolomitima. Jezero je zapanjujuće, predivne tirkizne boje. Svoj pomalo mistični izgled duguje česticama prašine s planine i ledenjaka koja pada u jezero i doprinosi njegovoj nestvarno lijepoj boji.

Jezero je okruženo planinama i do njega možete doći samo pješice, a već mi je neko vrijeme na listi želja za posjetiti. Imala sam rezerviran ljetni termin, no kako je ovo ljeto bilo promjenjivo naš je datum pomaknut na početak listopada. Ovog puta smo na put krenuli odmah iza ponoći što se pokazalo kao jako dobra odluka. Jezero je toliko popularno da smo na povratku sreli toliko ljudi koji su tek krenuli prema jezeru. Ranijim polaskom vjerojatno smo izbjegli gužvu nastalu kasnije u danu.

Naš put prema jezeru krenuo je iz Passo Tre Croci gdje smo još po mraku pili kavu i čekali da se razdani kako bismo krenuli na otprilike 6 km dugu stazu označenu brojem 215 do jezera Sorapis, za koju vam treba neka dva sata, dva i pol ako ćete zastati i gledati izlazak sunca.

Staza do jezera je dinamična, atraktivna planinarska staza za koju se treba dobro opremiti čvrstom obućom. Na mjestima se nalaze sajle i metalne stepenice kako bi čovjek bio sigurniji. Kako smo na povratku često sretali ljude koji idu prema jezeru, a put je na mjestima zaista uzak, treba biti dosta oprezan. Mi smo srećom prema jezeru išli normalnim tempom, a tek na povratku smo morali zastajkivati i propuštati druge da prođu. Pravilo u planinama je da se propuste ljudi koji se vraćaju s planine, makar se mnogi tog pravila ne drže.

Sunce još nije dopiralo do jezera kad smo stigli do njega i prvo smo ga cijelog obišli. Prizor nije nikoga ostavio ravnodušnim jer takvu boju jezera ne viđamo svaki dan. Iznad jezera se nalazi planina Sorapis na 3205 metara nadmorske visine, dok je jezero na 1925 mnv. Zrake sunca koje su počele prodirati iznad vrhova planine izgledale su kao početak nekakvog filma, a tek kad su obasjale ljude koji su pozirali po stijeni koja se uzdizala iz jezera… Bio je to čaroban trenutak, odjednom je bilo dosta toplije, jezero je promijenilo boju.

Uz jezero smo imali dužu pauzu, dovoljno za snimiti još koju fotografiju za uspomenu. Budući je sunce dobro ugrijalo na povratku, bili smo sretni što se vraćamo, a ne tek krećemo uzbrdo. U daljini smo vidjeli i Tre Cime di Lavaredo, koje su i dalje na listi želja, no posjet Dolomitima nije mogao biti ljepši.

Jezero Sorapis je ispunilo sva moja očekivanja, a nakon jezera imali smo još nešto vremena za posjetiti Cortinu d´Ampezzo, popiti kavu, ručati, jedino što je nedostajalo je samo malo vremena za pravi talijanski sladoled.