Mogu SveR – Svako dijete za sebe novi je izazov u našem radu

Obrt za edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost Mogu SveR, smješten u Kostreni, posljednjih nekoliko godina predano pruža podršku djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima. Ova inicijativa nastala je s ciljem stvaranja okruženja u kojem djeca mogu dobiti potrebnu pomoć kroz raznolike terapije na jednom mjestu. Kroz individualizirani pristup i stručni tim, Mogu SveR omogućava djeci da razvijaju svoje potencijale, osnažujući ih za svakodnevne izazove i napredak.

Uz voditelja i osnivača Vojka Rožmanića, prof. edukacijske rehabilitacije i fizioterapeuta specijaliziranog za rad s djecom, Mogu SveR tim čine  Željana Marić, mag. kineziologije, Lara Janković, mag. ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, Laura Dessardo, mag. fizioterapije i certificirani neurorazvojni Bobath terapeut, Maja Dragoslavić, mag. def. logoped i diplomirana učiteljica razredne nastave te Edin Crnovršanin, mag. defektologije i bacc. fizioterapije.

Iako je spomenuta ekipa poprilično zatrpana poslom, uspjeli su izdvojiti malo vremena i odgovoriti na nekoliko naših pitanja. Njihova posvećenost i stručnost ne jenjavaju ni u najgušćem rasporedu, a spremnost da pomognu i podijele svoje znanje još jednom potvrđuje zašto su najbolji u onome što rade. U ovom tekstu donosimo razgovor s Vojkom Rožmanićem i Željanom Marić.

Mogu SveR pruža neurorazvojnu rehabilitaciju za djecu od prvog mjeseca do 18. godine, kao i edukacijsku rehabilitaciju za djecu s intelektualnim teškoćama i poremećajem iz spektra autizma. Posebna pažnja posvećena je djeci mlađoj od 7 godina. Programi se provode kroz grupne radionice i individualne terapije, pri čemu se pristup prilagođava specifičnim potrebama svakog djeteta.

U grubo bi naše terapije mogli podijeliti na neurorazvojnu i edukacijsku rehabilitaciju. Neurorazvojnom rehabilitacijom se bave fizioterapeuti specijalizirani za rad sa malom djecom od samog rođenja. Tu spadaju vježbe kojima potičemo razvoj motorike te stvaranje pravilnih obrazaca kretanja kod djece dojenačke dobi, a kako djeca te dobi većinu stvari uče kroz motoriku utječemo na cjelokupan razvoj djeteta. Edukacijska rehabilitacija se bavi nešto većom djecom (od 2. godine života) i tu radimo na područjima funkcioniranja djeteta koje su slabije od prosjeka. To su najčešće fina motorika, grafomotorika, koncentracija, pažnja, komunikacijske i socijalizacijske vještine. Iako imamo i grupne terapije vrlo je važno individualizirati pristup svakom djetetu. Također je vrlo važna dobra suradnja sa roditeljima i edukacija za rad kod kuće, objasnio nam je g. Rožmanić o kakvim je terapijama pobliže riječ.

Stječe se dojam da je u današnje vrijeme sve više raznih neurorazvojnih poteškoća kod djece –  slažete li se s tim ili je možda stvar dostupnosti informacija o tome?

I jedno i drugo. Danas su informacije vrlo dostupne. Neki roditelji imaju potrebu probleme sa kojima se nose kroz odrastanje djeteta sa teškoćama u razvoju podijeliti kroz medije i društvene mreže pa često naiđemo na članke vezano uz tu tematiku. Teškoća ima više jer razvojem medicine danas djeca rođena već od 23. tjedna trudnoće preživljavaju, ali neke posljedice zbog nerazvijenog živčanog sustava ostaju pa je potrebna rana rehabilitacija. Također, moderno vrijeme nosi i neke zamke pa tako roditelji koji si žele olakšati odgoj svoje djece, ili misle da je to ispravno hrane, uspavljuju djecu i daju im nekontrolirano uređaje poput mobitela, tableta, a djeca koja su pretjerano pred ekranima s vremenom počinju pokazivati ponašanje slično djeci sa poremećajem iz spektra autizma i zahtijevaju također dugotrajnu terapiju.

Kao edukacijski rehabilitator i fizioterapeut – što od tog dvoje smatrate većim izazovom ili zahtjevnijim poslom kada je riječ o radu s djecom?

Svako dijete za sebe je novi izazov u našem radu i nitko od nas ne zna sve pa se konzultiramo i sa stručnjacima drugih profila npr. kliničkim psiholozima, dječjim psihijatrima, neuropedijatrima kako bi lakše postavili ostvarive ciljeve u našem radu. Kako sam već naglasio tu je vrlo bitna i suradnja sa roditeljima i iskrena i objektivna komunikacija u svrhu napretka djeteta. Ipak bih rekao da je nešto „lakše“ raditi neurorazvojnu rehabilitaciju jer su rezultati kod većine djece brže vidljivi.

Vjerujemo da je svima dobro poznato što je posao fizioterapeuta, ali isto tako postoje brojne nedoumice oko edukacijskog rehabilitatora. Možete li nam objasniti što je tu fokus?

Edukacijski rehabilitator bavi se poticanjem cjelokupnog razvoja kroz posebne metode rada i kroz igru primjerenu dobi. Najčešće se potiče razvoj pažnje, a zatim i razvojno očekivanih znanja i vještina očekivanih za dob djeteta. Područja kojim se bave edukacijski rehabilitatori su motorički poremećaji i kroničke bolesti, oštećenja vida te intelektualne teškoće.

Vrlo važna komponenta Mogu SveR-a su sportske aktivnosti za djecu od najranije dobi. Željana Marić, magistra kineziologije, u Mogu SveR vodi sportske radionice s ciljem promicanja zdravog načina života i tjelesne aktivnosti. Sa stručnošću i entuzijazmom prilagođava vježbe različitim dobnim skupinama, potičući razvoj motoričkih sposobnosti i ljubav prema sportu.

Radite s vrlo malom djecom – kakva su Vaša iskustva vezano za problematiku motoričkog razvoja djece?

Budući da ja radim s djecom čiji roditelji iskazuju želju za pojačanim motoričkim razvojem svoga djeteta, što znači da su svjesni važnosti tjelesne aktivnosti, te ih dodatno i sami potiču u istom,  ne primjećujem u svojim grupama djecu s velikim odstupanjima od normalnog motoričkog razvoja za njihovu dob. Međutim, ako pogledamo predškolske ustanove, u kojima je najviše ukupne populacije djece predškolskog uzrasta situacija je drugačija. Gledajući generalno svaka nova generacija djece  malo motorički zaostaje za prethodnim generacijama, ali ako se to uspoređuje u dužim vremenskim razmacima ( 10,20 i više godina) onda su to velike razlike. Nažalost, današnji način života gdje su djeca u doticaju s mobitelima, tabletima i tv-a,   nosi ih se ili vozi, hrani ih se proizvodima loše nutritivne, a visoke kalorijske vrijednosti, dovodi do različitih poteškoća već u ranom djetinjstvu pa tako možemo govoriti o lošoj motorici i povišenoj tjelesnoj masi pa čak i pretilosti koje mogu kasnije razviti mnoge kronične bolesti.

U Mogu SveR radite s djecom s poteškoćama, ali programu se mogu priključiti i zdrava djeca. Kako je osmišljen sportski program koji provodite?

U Mogu SveR program sportskih igraonica koncipiran je tako da se planirani sadržaji prezentiraju djeci na njima svojstven način, a ona ih, sukladno svojim interesima, mogućnostima  i sposobnostima ponavljaju. Najčešće se u radu pristupa postavljanju različitih poligona prepreka kojima se želi potaknuti djecu na učenje ili usavršavanje određenih motoričkih znanja čime se ujedno i utječe na razvoj njihovih motoričkih sposobnosti. Budući da su grupe inkluzivne  mali je broj  djece u grupi kako bi se što više individualno pristupilo onoj koja imaju poteškoća u radu. Osim što igrom razvijaju motoriku djeca se u grupi druže,  razvijaju empatiju, pomažu, slušaju i uče jedni od drugih.

Prema Vašem mišljenju kada bi se djeca trebala početi bavit sportom?

Sport je, prema definiciji, aktivnost koju čovjek izvodi prema utvrđenim pravilima s ciljem nadmetanja s protivnikom i pobjeđivanja. Prema tome o sportu u ovom smislu ne možemo pričati u predškolskoj dobi jer djeca još nisu spremna za takav oblik aktivnosti. U njihovoj dobi treba se utjecati na cjelokupni razvoj organizma. U obzir dolaze različite aktivnosti u kojima djeca kroz igru razvijaju bazične motoričke sposobnosti (snagu, koordinaciju, brzinu, preciznost, gibljivost..), uče i usavršavaju biotička motorička te jednostavna kineziološka znanja. Također je bitno da ih tome uči kompetentna osoba, tj. kineziolog koji zna kako, koliko i na koji način planirati i realizirati aktivnosti sa djecom. Uključimo li dijete prerano u sustav natjecanja može se dogoditi da odustane od sporta kada bi trebalo biti na vrhuncu svojih sposobnosti i mogućnosti. Zato je bitno razgovarati o tim pitanjima sa stručnim osobama kako bismo bili sigurni da smo učinili najbolje za dijete.

Njihova predanost i stručnost čine Mogu SveR jedinstvenim mjestom gdje djeca s teškoćama, ali i njihovi roditelji, mogu pronaći podršku, razumijevanje i vrhunsku terapiju. Svaki član tima doprinosi svojim znanjem i iskustvom kako bi se djeci omogućio što kvalitetniji razvoj, a individualizirani pristup osigurava da svako dijete dobije potrebnu pažnju i prilagođene metode rada.

U idućem tekstu pobliže ćemo se upoznati s radom drugih stručnjaka iz tima Mogu SveR, otkrivajući njihove metode, izazove s kojima se susreću i uspješne priče koje potvrđuju važnost ranih intervencija i kvalitetnog rada s djecom.