Kafé

Nelson Mandela: odgovor na rasizam i nepravdu

Danas je Dan Nelsona Mandele, glavna skupština UN-a na taj način obilježava doprinos nekadašnjeg revolucionara, političkog zatvorenika, dobitnika Nobelove nagrade za mir, prvog crnog predsjednika Južnoafričke Republike te humanitarca.

Impresivan životni put Nelsona Mandele započeo je na današnji dan, 18. srpnja 1918. i snažna volja kojom se borio za prava crnačkog stanovništva neupitna je konstanta svih Mandelinih nastojanja.

Rođen je u obitelji plemenskih poglavica u pokrajini Capeu i, iako nepismeni, roditelji su ga uputili na školovanje u metodističku misionarsku školu, a 1940. u Johannesburgu završava koledž i započinje studij prava. Istovremeno upoznaje aktiviste ANC-a, Afričkog nacionalnog kongresa te se druži s njihovim čelnicima te borcima protiv rasne segregacije. 1950. godine postao je nacionalni predsjednik ANC-ove mladeži i član nacionalnoga vodstva pokreta. Sudjelovao je u organiziranju mirovnih povorki i bojkota, postao je javni govornik i nakon govora pred deset tisuća ljudi u Durbanu uhićen je te osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu, uz izrečenu mjeru zabrane javnog istupanja.

Zajedno sa suborcem iz ANC-a Oliverom Tambom otvorio je 1953. odvjetničku tvrtku u Johannesburgu, jedinu pod crnačkim vodstvom u cijeloj zemlji.

Devet metara visok brončani Mandelin kip postavljen je ispred Union Bulidingsa u Pretoriji, kompleksa u kojem je sjedište južnoafričkog predsjedništva i vlade

ANC je postupno prigrlio nasilne metode političke borbe, a Mandela je više puta uhićivan i zatvaran. Pohađao je tečajeve za gerilsku borbu i organizirao bombaške napade. Na suđenju Rivonia Trial 1963. godine uz veliki publicitet Mandela je osuđen na doživotni zatvor, a prvih 18 godina izdržavao je kaznu u zloglasnom zatvoru na otoku Robbenu. Nelson Mandela u zatvoru je proveo ukupno 27 godina, a odmah po oslobađanju 1990. godine nastavio je s radom na ostvarivanju cilja: omogućiti pomirbu između Južnoafrikanaca različite rasne i etničke pripadnosti. Simboličkim je gestama jasno pokazao svoje namjere: posjetio je udovicu tvorca aparthejda Hendrika Verwoerda, kao i Percyja Yutara, državnog odvjetnika u procesu u kojemu je osuđen na doživotnu robiju. Djelovao je na okončanju aparthejda i mirnom prijelazu na nerasnu demokraciju. Nikada rasizmom nije odgovorio na rasizam i njegov je život postao inspiracija za sve potlačene i građane drugog reda kako u Južnoj Africi, tako i u cijelome svijetu.

Plakat Nelsona Mandele na ulicama Johannesburga, foto: Gregory Fullard

Zbog borbe za ljudska prava i nastojanja na mirnom suživotu različitih rasa godine 1993. Nelson Mandela dobio je Nobelovu nagradu za mir, a 1994. godine nakon prvih općih izbora u Južnoj Africi postao je predsjednikom Južne Afrike.

Godine 1999. godine povlači se iz aktivnog političkog života, ali jasno iskazuje potporu svojim političkim nasljednicima. Pritom njegova slava raste i postaje ikona čiji je utjecaj i dalje velik, unatoč tomu što više nije aktivno bavio politikom. Nelson Mandela umire okružen obitelji 5. prosinca 2013. u 95. godini, a na posljednjem ispraćaju okupilo se mnogo državnika iz cijeloga svijeta.