Da se ne pozabiKostrena

Nomen est Omen

Ime je znamen. Stara izreka često mi se zna provući po mislima. Uistinu nisu rijetke situacije u kojima, što slučajno a što namjerno, riječi i djela vrlo jasno označavaju onog koji ih koristi.

Koje je to znamenje koje krasi Kostrenu ili koji bi bio izvor naziva našeg malog mjesta ?

Godine 2011. u Zborniku Katedre Čakavskoga sabora Kostrena odnosno u četvrtoj inačici našeg Zbornika tom su se temom pozabavila daleko stručnija i ozbiljnija imena od mene osvrćući se pritom na najstarije pisane tragove u kojima se spominje Kostrena.

Među prvim spomenima navode se imena Martinšćica, Žuknica, Žurkova, Urinj. Nekim imenima nije teško ući u trag.

Zgrada Općine u Svetoj Luciji

Martinšćica

Pouzdano možemo tvrditi da uvala Martinšćica svoje ime nasljeđuje od crkvice sv. Martina koja se nalazila na tom prostoru još u 15. stoljeću. Ta je mala crkva ujedno i temelj zanimljive priče koja nas i danas veže s Rijekom i trinaest kipova izloženih u lapidariju Muzeja grada Rijeke, ali te sam se priče već ranije dotaknuo. Sama uvala uvijek je bila relativno živahna te nije čudno da se upravo Martinšćica pojavljuje među najranijim zapisima vezanim uz Kostrenu.

Ovdje ću napraviti malu digresiju jer se kroz vrijeme samo ime Martinšćica pojavljuje u više sličnih formi pa je zabilježeno i korištenje drugih sličnih naziva. S obzirom na to da i sam živim u naselju Vrh Martinšćice ovaj detalj mi je više puta bio kamen spoticanja. Naime, nebrojeni su formulari i poštanske pošiljke završavale na Martišnici, Martinšici i sličnim adresama jer je, unatoč mom trudu i nastojanju da slovkanjem dođemo do pravog naziva, pošiljka nekako uvijek bila upućena na neku izvedenicu ispravnog imena. Blagoslovljeni poštari, ti se vjerojatno svega načitaju.

Žuknica

Naziv Žuknica vjerojatno svoje korijenje vuče iz naziva Župnica. Ime je to za zemljišnu oznaku na kojoj se nalazi današnja Žuknica a koja se u svojoj starijoj formi spominje također krajem 15. stoljeća.

Žurkova se u svojoj ženskoj formi u zapisima javlja prije današnjeg naziva Žurkovo. Naziv vjerojatno potječe od Jurkovo po imenu Jurko koje se spominje u drugoj polovici 16. stoljeća. U zapisima iz 18. stoljeća spominje se izvjesni Zurco koji je ovdje na svom posjedu izgradio vilu pa postoji mogućnost da je uvala dobila ime po svom vlasniku Žurku – Žurkova uvala.

Za naziv Urinj nema potvrđenih izvora iako se u zapisima pojavljuju Urrin i Urin.

Pučka šterna u Randićima

A Kostrena?

U raznim su zapisima iznesene brojne teorije nastanka ovog imena. Naziv Kostrena ne spominje se u zapisima prije kraja 15. stoljeća. Teorije nastanka ovog imena uključuju sljedeće:

  • castra – od latinskog castra – utvrđeno vojno naselje, tabor ili logor. Iako je ova teorija rano odbačena, naknadnim su istraživanjem pronađeni ostaci kasnoantičkih utvrda na Solinu pa ova teorija ipak može imati neku određenu težinu.
  • costiera – obala, primorje
  • costa arena – grubim prijevodom pješčana morska obala. S obzirom na to da Kostrena nikad nije obilovala pješčanim obalama i plažama, i ova je teorija upitna.

U tekstovima se spominju i drugi manje vjerojatni korijeni naziva Kostrene. Ipak, vjerojatno najtočniji izvor veže nas uz šterne. Uzevši u obzir da područje današnje Kostrene nije bilo gusto naseljeno, za razliku od susjednih Bakra i Rijeke, te da su čitavo područje obilježavale blage strmine i zemljišta pogodna za poljoprivredu i stočarstvo, lako je zamisliti da je čitavo područje bilo prošarano brojnim šternama koje su služile za navodnjavanje zemljišta kao i za izvor pitke vode ljudima i životinjama koje su uzgajali.

Šterna pored stare škole u Sv. Barbari, danas Kuće kostrenskih pomoraca

U svojim različitim formama spominju se lat. cisterna (kisterna), gustirna, šterna. Svjedoci ovoj tezi uistinu mogu biti i brojne šterne i danas prisutne diljem Kostrene iako šterne u svojim raznim formama i oblicima nalazimo i u brojnim drugim krajevima.

Bilo kako bilo, neka svatko od nas ponaosob zaključi koji mu je izvor najdraži jer se službeni izvor ionako nigdje ne navodi.

Naša rimska imena

Teorija da potječemo još od starih Rimljana, meni je nekako najdraža iako sam svjestan da je malo vjerojatna. Tko zna? Ako se vratim na naslov ove priče „Nomen est Omen“, pitam se koje bi danas bilo moje rimsko ime. Flora u mom imenu sugerirala bi nešto tipa Pinije ili Pinius dok fauna u mom imenu vuče prema Lynx-u. Prisjetimo se i čuvenih stripova o Rimljanima, Asteriksu i Obeliksu i njihovim divljim svinjama. S obzirom na to da su upravo divlje svinje danas praktično kućni ljubimci i u našim krajevima, možda ova teorija i nije za odbaciti 😊.

A Vi? Jeste li pobornici teorije o šternama ili vučete prema Kostrimljanima?

Srdačno Vaš, Pinius Linksus!