NonoINonaLand
Baka, deda, djed… Ja ipak volim naše primorsko nono i nona! Okruglo i mekano, kakvi none i nonoti i jesu. Naravno, nisu svi takvi, ali oni pravi jesu.
Za većinu se u čudu pitate kad ih vidite sa svojom djecom: „Dobro, tko ste vi i što ste napravili s onim ljudima koji su mene odgajali?!“ Nekad strogi i oštri roditelji sada su postali popustljivi, nježni i topli nonoti i none koji se tope kad vide unuke i sve im puštaju. Čokolada? Ma moraju malo… Visi s lustera? Ma pusti, igra se… Nije ni čudo da je Djed Mraz, a ne Tata Mraz!
Kažu da je posao none i nonota da razmaze djecu, a roditelja da ih odgajaju. I vjerojatno tako treba biti. NonoINonaLand, zemlja u kojoj se sve smije i sve može!
„Mogu ić’ kod bake?“ najčešće je pitanje moje djece. „Ah, kad bi barem mogli stalno biti u toj zemlji…“, poželjela bi mnoga. Ali, kao i sve čarobne zemlje i ova bi nestala kada bi postala previše stvarna.
Što je najljepše kod toga da si nono ili nona? To što na kraju možeš unuke vratiti njihovim roditeljima. Na kraju dana, tjedna, vikenda. Da nema toga ipak se ne bi baš sve moglo… Djeca koja žive u dosadnoj zemlji pravila, moranja, nesmijenja, ali mogu posjetiti NonoINonaLand su zaista sretna i mogu malo odahnuti. Nema tog vrtića, igraonice koja to može zamijeniti!
I zato nonoti i none, bake i djedovi zaista zaslužuju svoj dan! Nama su roditeljima sigurno mjesto u kojemu znamo da će našoj djeci biti možda i malo bolje nego s nama. Našoj djeci je to bijeg od strogih pravila u mjesto gdje se sve ponovno, bar na kratko, vrti oko njih i gdje dobivaju nježnost i ljubav koja nam svima toliko treba.
A bakama i dedama, nonama i nonotima unuci donose veselje, život, svrhu i ljubav koja u starosti tako često fali. Prazne kuće nakon odlaska djece opet su pune smijeha, vike, života i ljubavi, imaju čemu se veseliti u danima koji slijede.
Dakle, jedna od rijetkih situacija u životu gdje svi pobjeđuju! Sretan dan svim djedovima, bakama, dedama, nanama, nonotima, nonama i svima koji se tako osjećaju! Živjeli vi nama još 100 let!