“Parazit” – Oscar za najbolji film

Redatelj i koscenarist Bong Joon-ho, koji se proslavio još 2003. godine izrazito hvaljenim trilerom „Sjećanja na ubojstvo“, itekako ima zašto biti ponosan na svoje djelo.

Prilikom preuzimanja nagrade Zlatni globus za najbolji strani film, Bong Joon-ho počeo je govor na humorističan način obrativši se prosječnom gledatelju: „Jednom kada prijeđete preko te barijere od 2,54 centimetra, otkrit ćete mnogo više čudesnih filmova“, pri tome se referirajući na titlove koji su nekada dovoljni argument da ljude odvrate od stranih filmova. Ukoliko pogledate „Parazita“, a niste do sada toga već bili svjesni, bit će Vam savršeno jasno koliko je bio u pravu.

Publika i kritika slažu se oko toga da je „Parazit“ izrazio originalan i kreativan film, potpuno drukčiji od većine pitkih i plitkih naslova kakve Hollywood godišnje „naštanca“ u nevjerojatnim brojkama. „Parazit“ je po mnogim stvarima očiti produkt svoga vremena te će ga vjerojatno biti najzanimljivije proučavati sada i unutar narednih nekoliko godina, no to ga ne mora spriječiti da jednoga dana postane i bezvremenski klasik. Unatoč nekim manjim zamjerkama (na trenutke preočit simbolizam) ovdje se definitivno radi o jednom od najboljih filmova 21. stoljeća.

Crni humor i groteska

„Parazitu“ je dovoljno svega nekoliko uvodnih minuta da vas u potpunosti uvuče u svoj svijet. Već u prvoj sceni savršeno su prezentirani neki od najboljih elemenata filma; crni humor i značenje napretka moderne tehnologije u današnjem životu. Neke stvari koje su do jučer smatrane čistim luksuzom danas su nužnost, a „borba“ za besplatni Wi-fi signal pod svaku cijenu (dakle krađa istoga od najbližeg susjeda koji nema lozinku), odnosno neposjedovanje vlastitog internetskog priključka, postalo je moderno mjerilo siromaštva. Sreća koju vidimo na licima obitelji koja konačno dolazi do besplatnog i funkcionalnog signala, slavi to kao veliki događaj te zahvaljuju Bogu na „svemoćnom Wi-fi signalu“, unatoč tomu što jedva spajaju kraj s krajem; savršen je trenutak ironije koja graniči s groteskom.

Ovi likovi i nisu klasični pozitivci te itekako imaju putra na glavi, no upravo im to daje na zanimljivosti i dubini. Njihove će vas dogodovštine na trenutke zabaviti i nasmijati do suza, na trenutke šokirati, na trenutke zgroziti, ali u svakom slučaju neće Vam biti dosadno te do kraja filma neće imati vremena za predah.

Nikada ne znate kada će napetost biti razbijena smiješnim trenutkom, što daje dodatnu čar tonu filma, koji ne prelazi u potpunu satiru, ali nikada nije niti potpuno tmuran i beznadan, iako ima i takvih trenutaka.

Izbrušen scenarij

Što se tiče glavnih narativnih motiva i ideja, „Parazit“ savršeno balansira između uvijek aktualnih tema s jedne strane (klasne razlike, siromaštvo, glad za novcem, ljudska pohlepa) s jedne strane i modernih tema specifičnih za današnje društvo (već spomenuta nužnost novih tehnologija u današnjem životu i naš odnos prema njima). Scenarij je izrazito „izbrušen“ i priča nijednoga trenutka ne kreće s puta, nema praznog hoda, nema odugovlačenja niti naglih promjena tempa (postoji samo jedna scena koja je zasigurno mogla trajati i kraće, no nećemo otkrivati koja da novim gledateljima ne pokrivamo doživljaj). Činjenica da priča niti u jednom trenutku ne gubi fokus tim je impresivnija jer je isprepletena minijaturama, scenama koje i van konteksta ili krasi snažan emocionalni dojam ili savršeno obrađuju određeni motiv kojeg se redatelj samo u određenom trenutku odlučio uhvatiti. Primjer jedne takve scene svakako je dvominutna montaža otprilike pri sredini filma koja poprilično precizno određuje narativnu točku prijelaza sa zapleta na vrhunac radnje, odnosno uvodi nas na neki način u drugi čin filma. Osim o narativnom, radi se i o tehnološkom vrhuncu filma, gdje redatelj kao da se namjerno „razbacuje“ korištenim tehnikama i idejama, no ni u jednom trenutku ove scene nemate dojam da se radi o pretjerivanju. Ova je minijatura tako besprijekorno odrađena da ćete po završetku scene, ukoliko ste do tada pažljivo ispratili priču, dobiti neodoljivu potrebi ustati, zapljeskati i nakloniti se redatelju, kao da i niste negdje sami pred televizorom, već s društvom u nekom kazalištu pokušavate dozvati glumce na još jedan bis.

Kritika konzumerističkog društva

U suštini, „Parazit“ prvenstveno progovara o klasnim razlikama u korejskom (pa i općenito svjetskom) društvu 21. stoljeća, no mene su se najviše dojmile teme konformizma i konzumerizma.

Nadalje, u filmu je poprilično očito iscrtan i problem novca i pohlepe u današnjem društvu, koji kao da postaje sve veći problem kako naše društvo ide dalje. Bez otkrivanja previše detalja, na temelju likova u filmu i njihovog ponašanja, dobivamo slikovit dojam koliko nas novac i neprestana želja za istim može pokvariti i ako ga imamo previše i ako ga imamo premalo.

Believe the hype

Film je dojmljiv i s vizualnog aspekta, a posebno je zanimljiva činjenica da je cijeli drugi kat kuće u kojoj se odvija većina radnje konstruiran kompjuterskom grafikom, te se uopće ne radi o fizičkom setu (ovdje pričamo o kadrovima vanjštine kuće). Potrebno je spomenuti i glazbu, koja je savršeno pogođena te uvijek dodaje na atmoferi točno koliko je potrebno, niti u jednom trenutku nije prenaglašena niti promašen. Glumce je, kao i uvijek u filmovima gdje se radi o jeziku i kulturi koji su nam potpuno nepoznati, nešto teže komentirati, no niti u tom segmetnu nema upadljivih slabijih točaka.

Da zaključim, believe the hype (koliko god vam nahvale ovaj film, vjerujte im) – „Parazit(i)“ je s dobrim razlogom(razlozima) toliko hvaljen. Redatelj Bong Joon-ho, kao i cijela njegova ekipa, odradio je fantastičan posao i zasluženo „pokupio“ brojne nagrade, a njegove buduće radove svi pravi filmski sladokusci iščekuju s velikim veseljem i nestrpljenjem.

*fotografije preuzete s tportal.hr