Plitvička jezera: zimska idila

Davne 1996. godine završavala sam četvrti razred osnovne škole i za dječji maturalac putovalo se na Plitvička jezera.  Bilo mi je jako žao što nisam mogla ići na to putovanje s vršnjacima i upravo zbog toga godinama sam željela posjetiti Plitvička jezera. Želja mi se prvi put ispunila 2007. godine i otada sam ih posjetila više puta, u sva godišnja doba i uvijek su posebna i lijepa. Meni su najposebnija zimi kad dobiju svoj bijeli prekrivač, kad nastane prava zimska čarolija.

Svjetski, a naše

Ove godine posrećilo nam se kad je snijeg počeo padati već na Božić i dva dana kasnije ga je napadalo sasvim dovoljno da je izbor bio prelagan: idemo na Plitvice. Svaki me posjet tim jezerima uvijek veselio, svaki put ostala bih očarana ljepotom koja tamo obiluje.

Čime smo zaslužili da nam je takvo bogatstvo prirode tako blizu? Na UNESCO-ovom Popisu svjetske baštine Plitvička su jezera od 1979. godine; rekli bismo svjetski, a naše…

Smirujući ugođaj

Brodić prevozi rijetke putnike

Umorni već od silnog božićnog prejedanja, bilo je napokon vrijeme za jednu poštenu šetnju. Dolaskom na Plitvice ispred ulaza 1, bila su svega četiri auta na parkiralištu, koji je trenutno besplatan, a sjećam se nekih vremena kad se teško pronašlo ma i jedno slobodno mjesto. Ulaznica za odrasle u zimskom periodu iznosi 80 kn, a blagajnica na ulazu objasnila nam je da su gornja jezera zatvorena, ali da redovito voze vlakić i brodić.

Bjelinom prekrivena priroda

Bez gužve

Posljednjih smo godina mogli gledati stalne gužve na Plitvicama, ponajviše u ljetnim mjesecima, i zbog toga je zimski ugođaj izniman. Koračali smo uz jezero Kozjak prateći u snijegu par stopa, koje su prije nas tuda prošle: bez gužve Plitvice su još posebnije. Nekoliko puta smo sreli manje grupice ljudi, uglavnom mlađe generacije, ali ne bih rekla da nas je sve skupa bilo više od stotinu u cijelom danu.

Zimi sam posljednji put bila 2009. godine i tada su slapovi bili zaleđeni i inje mi se uhvatilo po kosi, no sada nije bilo tako hladno i bolje da nije jer smo mogli normalno prošetati i guštati, a da nam zubi ne cvokoću.

Plitvička jezera najstariji su nacionalni park u Hrvatskoj

Veliki slap je obilovao vodom, prštao je na sve strane, na momente je još uvijek i snijeg padao, može li biti ljepše nego što jest? Vjerojatno može, zamišljam ono vrijeme kad napada dovoljno snijega, a još sunce izađe, nebo poplavi, jezero poprimi ljepšu tirkiznu boju, ali i ovo je toliko lijepo da naprosto ne mogu tražiti ljepše.

Šumi, klokoće, pršti – vodena snaga prirode

Cijeli obilazak je trajao nešto malo više od pet sati. Počastili smo se vrućom kavom dok smo čekali zadnji brodić u 15 sati. Zbog trenutne situacije kavu smo morali platiti karticom, nikakav problem – već smo se navikli na takve mjere. Dapače,  prije povratka popili smo i vrući čaj, koji sam spremila u termosicu – novo normalno. Cesta je bila očišćena, sve je prohodno, pomalo se već spušta mrak i vraćamo se puni slika plitvičke zimske idile.