Prema ili od?

Slušao sam podcast jednog mladog momka koji je opisivao svoje nošenje s prekidom veze od kojeg se oporavljao više od šest mjeseci, djelomično i putujući po cijeloj Europi. Rekao je kako je super to što je upoznao sve te zemlje, ali nije u tome uživao jer je znao da putovanjima pokušava pobjeći od loših osjećaja koje je nosio taj prekid, a s kojima se nije znao nositi.

Slabost ili vrijednost

S druge strane, jedna mlada žena rekla mi je kako smatra da bi trebala poraditi na tome da bude kao menadžer prodornija i da zna grublje svoje ljude staviti na red. Smatrala je kako su razlog izbjegavanju konflikta neki događaji iz njezine mladosti. Zanimljivo mi je bilo primijetiti da i ovako ima odlične rezultate i napreduje tako da mi nije bilo jasno zašto to smatra problemom. Ispostavilo se da su joj na to ukazali kolege koji vjeruju da menadžer ne može i ne treba uvijek biti ljubazan i dobar sa svima. Kroz razgovor smo zaključili kako ona vjeruje da se sve može riješiti na lijep način te da se najbolje osjeća upravo kada pomaže ljudima. S druge strane, kada je gruba i „stavlja ih na red“ gubi njihovo povjerenje pa oni počinju skrivati stvari od nje. Zbog svega toga pate i njihov odnos, ali na kraju i posao.

Isto to ponašanje koje je prije doživljavala kao znak svoje slabosti i pokušaj izbjegavanja konflikta i loših emocija, sada je počela doživljavati kao nešto što čini da bi išla prema svojim vrijednostima, prema tome kakva vjeruje da bi ona trebala biti kao osoba i kao menadžer i prema tome kakvi bi njezini odnosi trebali biti. I osjećaj je sada bio sasvim drugačiji iako čini potpuno istu stvar.

Ovu vrlo zanimljivu pojavu pronašao sam prvi put proučavajući pristup psihoterapiji koji se zove ACT ili terapija prihvaćanjem ili posvećenošću. Upravo jedan od autora te terapije primijetio je kako sve radimo zbog četiri razloga:

• kako bismo se približili nečemu što može biti izvan nas (kao što je neka materijalna nagrada ili bilo što što doživljavamo svojim osjetilima) ili unutar nas (kao što je na primjer osjećaj ponosa ili ispunjenosti ili negativna slika budućnosti koju zamišljamo)
• kako bismo izbjegli neugodne stvari koje također mogu biti unutar nas ili izvan nas (prijetnja otkazom je izvan nas, a strah da bismo mogli izgubiti posao ako ne napravimo sve što se od nas traži, jest unutar nas).

Postupati u skladu s našim vrijednostima

Vrlo često nešto činimo da bismo izbjegli neke neugodne osjećaje, misli, sjećanja koje nam neka situacija može uzrokovati. Možda kao studenti učimo puno da bismo izbjegli ideju da se možemo osramotiti na ispitu ako nešto ne znamo. Ili odlučimo slagati da nas boli glava kako ne bismo išli na neko događanje gdje će biti puno nepoznatih ljudi koji bi nas možda mogli loše prihvatiti, a to bi kod nas moglo stvoriti osjećaj odbačenosti i neadekvatnosti.

Ako nešto učinimo iz tih razloga, osjetimo kratkoročno olakšanje jer smo izbjegli neugodu, ali nakon toga osjećamo se slabo, jadno; osjećamo krivnju ili sram zbog toga što smo učinili. Zadovoljno i ispunjeno osjećamo se kada umjesto toga učinimo ono što je u skladu s našim vrijednostima, kada, recimo, unatoč strahu od odbacivanja, odemo na to događanje jer je to nešto što je važno nekoj nama bitnoj osobi s kojom želimo graditi kvalitetan odnos. Iako će nam biti teže učiniti to nego ostati kući, a možda ćemo zaista i biti loše prihvaćeni, ipak ćemo se osjećati dobro jer smo napravili nešto što je nama važno, što je u skladu s nečim u što vjerujemo. Kao kada odradimo naporan trening svjesni da ćemo tako podići svoju vještinu ili kondiciju, a to je nešto što nam je važno. I tada se osjećamo umorno, ponekad i iscrpljeno, ali ponosno i ispunjeno, često puni elana i energije unatoč naporu koji smo uložili.

Nakon što sam ovo naučio, razvio sam naviku da svaki put kada imam impuls da nešto učinim ili da nešto izbjegnem, kada trebam napraviti neki izbor ili donijeti odluku, pitam se radim li to prema nečemu (što je meni važno, u što vjerujem da je ispravno ili dugoročno dobro za mene) ili to radim od nečega (što mi je neugodno, brine me ili plaši).

Već sam taj trenutak pauze i odmak od odluke pomaže mi da vidim što je ispravna stvar za učiniti. To ne znači da uvijek činim samo stvari prema, povremeno svjesno učinim stvari od jer sam umoran, iscrpljen ili nervozan (ali onda su i to zapravo stvari prema odmoru, oporavku, poštivanju sebe i svog zdravlja). Isprobajte i vi, kad vam dođe da nešto učinite, zapitajte se – činim li to prema ili od? Odgovor vas možda iznenadi.