KostrenaRoditeljski kutakVrtić

Priprema za kretanje u jaslice i vrtić – nema adaptacije koja jednog dana neće završiti

Polazak u jaslice ili vrtić za svako dijete i roditelja predstavlja veliku promjenu u životu, ali je istovremeno važan dio procesa odrastanja djeteta, njegovog osamostaljenja i razvoja ličnosti.

Polaskom djeteta u vrtić njegova svakidašnja ravnoteža je narušena što može dovesti do promjena u ponašanju. Dijete može plakati, protestirati, ponašati se bijesno, bezvoljno, razdražljivo, povučeno… Može doći do regresije u ponašanju – ne činiti ono što je moglo i što je prije samostalno i rado obavljalo. Svi ovi oblici ponašanja su prolazni i potrebno je određeno vrijeme tijekom kojeg se dijete prilagođava novoj okolini, upoznaje odgajatelje i nove prijatelje. S obzirom na značaj koji za dijete ima polazak u vrtić ili jaslice važno je pripremiti ga za tu promjenu i pomagati mu da povrati narušenu bazičnu sigurnost.

– Polazak u vrtić je stresna situacija kako za malene tako i za roditelje, ali i odgajatelje. Djeca u novom prostoru koji dijele s drugom djecom, materijale koje dijele, odrasla osoba koja je jedna ili dvije koje rade s njim i nju dijele… Ne poznaju prostor i gdje se što nalazi, ne poznaju pravila ponašanja, možda ne razumiju što se od njih traži. Do tada je bio uglavnom odnos djeteta s roditeljem ili bliskim članovima obitelji, ali uglavnom jedan na jedan. Tu se sada javljaju mnogobrojni problemi. Mi cijeli rujan smatramo mjesecom prilagodbe, premda se može ta prilagodba i produžiti. No, očekujemo da bi je u roku tri mjeseca svi trebali uspješno prebroditi i postati zadovoljni pri dolasku u vrtić, objašnjava pedagoginja Bruna Rubinić.

Pedagoginja Rubinić dodaje kako u ovom procesu postoje prilagodbe s tri strane  – vrtića odnosno odgajatelja, djeteta te roditelja. Potrebno je pritom graditi obostrano povjerenje kako se ni roditelji ne bi brinuli dok su na poslu s obzirom da svoje dijete ostavljaju osobi koju nisu stigli niti upoznati. S druge strane odgajatelj radi na dva fronta – u poziciji je da stekne povjerenje i osjećaj sigurnosti kod djeteta, ali i roditelja. Taj odnos stječe se kroz vrijeme i potrebno je imati strpljenja.

Pedagoginja navodi kako se nerijetko dogodi da roditelji zbog reakcije djeteta odustanu od vrtića već prve dane, iako je takvih slučajeva sve manje. Njen savjet bio bi da ne odustaju jer će vjerojatno takvu reakciju i ponašanje morati prolaziti i iduće godine (ako se odluče ponovno upisati). K tome treba voditi računa i o tome kakva se poruka time šalje djetetu.

– Sugeriram roditeljima da se strpe jer nema adaptacije u vrtiću koja jednog dana neće završiti. Treba jednostavno vremena kao i za sve drugo. Odgajatelji i ostatak tima koji radi s djecom imaju znanja i iskustva da djetetu olakšaju taj period i pritom nikada nećemo ići preko granice ako vidimo da se dijete ne osjeća dobro ili plače- tada zovemo roditelja da dođe.

Adaptacija ovisi i o drugim faktorima, a to je kakvo je dijete kao individua – je li društveno, koliko je samostalno kod kuće… No, treba imati na umu da čak i ako je vaše dijete inače izrazito društveno, promjene koje dolaze s polaskom u vrtić mogu utjecati na njega i iznenaditi vas. Time proces prilagodbe može potrajati duže nego ste očekivali. Svaka adaptacija je drugačija.

Kako pomoći djetetu da se lakše prilagodi

  • Upoznavanjem s promjenama koje ga očekuju, razgovorom o životu u vrtiću, tko će se o njemu brinuti dok roditelji rade, igri s drugom djecom. Pri tome treba bit konkretan, uvjerljiv i realan – u vrtiću nije sve super, tu se dijele pažnja, prostor i igračke.
  • Zajedničkim pripremama i kupovanjem stvari potrebnih za boravak u vrtiću.
  • Omogućite djetetu iskustvo da se za njega, osim vas, mogu dobro brinuti i druge odrasle osobe.
  • Skraćenim boravkom djeteta u skupini prvih dana (1-2 tjedna ako je moguće) uz postepeno produžavanje tog vremena u dogovoru s odgajateljima. Vrijeme odmora je kritično vrijeme te ga treba planirati za kasnije razdoblje.
  • Redovitim boravkom djeteta u skupini kako bi kontinuitet dolaska omogućio stjecanje osjećaja sigurnosti, povjerenja i emocionalne bliskosti s novim odraslim osobama.
  • Dopustite djetetu nošenje omiljenog predmeta ili igračke za koju je vezan (dudica, dekica, medo, lutkica i sl.) jer mu pruža osjećaj sigurnosti.
  • Vašim boravkom s djetetom u odgojnoj skupini u prvim danima, ako procijenite da bi to djetetu pomoglo. Tada je vaša uloga poticanje na samostalnosti istraživanja prostora i igračaka, ohrabrivanje na igru, duženje s djecom i odgajateljima.
  • Važan je trenutak rastanka s djetetom pri čemu roditelj treba biti smiren, ne odgađati rastanak u nedogled i ne se ponovno vraćati jer to dijete samo zbunjuje.
  • Osobito je važno s odgajateljima kontinuirano razmjenjivati važne informacije o djetetovom ponašanju i reagiranju i po potrebi se usklađivati i dogovarati nove pristupe i postupke.
  • Po povratku iz vrtića, dobro je provoditi što više vremena s djetetom. Šetati, igrati se, pričati priče, pružati nježnost, pokazati interes za njegove doživljaje iz vrtića.

Nova pedagoška godina kreće u petak 1. rujna. Ne ustručavajte se potražiti pomoć ili savjet od vaših odgajatelja, pedagoga i ostatka tima. Na taj način olakšate ćete ne samo djetetu nego i sebi jer prirodno je da se brinemo.

Svim novim polaznicima i roditeljima Dječjeg vrtića “Zlatna ribica” želimo uspješan početak ili nastavak vrtića te brzu adaptaciju!