Prodrmajte uspavanog čitatelja – važnost čitalačke kulture kod djece i tinejdžera

Kao netko tko je puno vremena provodio sam, prirodno mi je bilo tražiti druge izvore zanimacije i kreativnosti. Budući da sam introvert po naravi, moji izvori zanimacije bile su knjige i čitanje. Puuuno čitanja. Naizgled jako dosadna aktivnost, ali jedna koja obogaćuje na više načina nego što sam ikada mogla zamisliti.

Uzmi knjigu u ruke

Kada ste jako mladi, imate vremena na raspolaganju. Jako puno vremena. Knjige su bile glavno igralište i scena na kojima su se odigravale sve moguće i nemoguće stvari. Mjesto gdje su likovi poprimali svoj puni 4D oblik, a scenariji i događaji postajali dio čitateljevog pamćenja. Međutim, čini se da isto mišljenje ne prati današnju mladež, a tome u dokaz stoje i statistike koje je predstavila agencija Kvaka[1] analizirajući čitalačke tendencije u 2021. godini u odnosu na 2020.

U doba digitalnih sadržaja, fizička knjiga i sama aktivnost čitanja pomalo gube na svojoj popularnosti. Premda i sam Internet obiluje raznim izvorima čitanja poput članaka, objava, statusa te opisa radnji ili tutoriala, to ne ulazi u isti kalup kao i „tradicionalno“ čitanje. Pod time mislim na „uzmi knjigu u ruke i čitaj u svom miru i tišini“.

Biti sam sa sobom

Živimo u dobu kada smo doslovce bombardirani raznim i često nepotrebnim informacijama, koje nam povrh svega zagušuju intelekt i oslabljuju kritičku moć razmišljanja jer nam je sve pruženo na pladnju; ili je neprovjereno ili pak manjkave provjere. Sam aspekt tradicionalnog čitanja uključuje i moć bivanja sa samim sobom, a današnjoj djeci i mladeži to je iznimno teško.

Na mjestima gdje traže vanjsku validaciju (poput interneta i društvenih mreža) i gdje je ona neprekidna, vrlo je teško „ostati samim“ ili barem naizgled sam. Gotovo sve diktira interakciju: među istomišljenicima, vršnjacima, pa čak i „hejterima“. No, što je sa samo-interakcijom?

Čitanje kao takvo naizgled je suhoparno. Sjediti sam, po nekoliko desetaka minuta ili čak sati, čini se neizglednim. Tko bi to uopće i htio raditi?! No, ono je daleko više od toga.

Pet ljepota čitanja

Ljepota čitanja prvotno se nalazi u činjenici da čitatelj uživa u tome. Dakle, bez toga kao osnovne premise – nema ništa. Kako krenuti u to, a da ti se svidi? Od interesa. Što je to što voliš? Koji žanr? Koji autori? Nalaženjem interesa čitanje postaje zabavno. Čini da vrijeme brže prođe.

Druga je ljepota čitanja u tome da ohrabruje neke nove misli te razvija neke nove poglede na stvari. Pomaže u sabiranju misli i emocija koje su već tu, a vrlo često i služi kao alat samoanalize i samorefleksije. Prilikom čitanja neke od situacija koje susrećemo ili likovi koje upoznajemo, postaju ogranci nas samih i samim time čini se da nam daju odgovore na razna pitanja ili nedoumice koje imamo (ili bismo mogli imati). Često se odgovor pokaže sam od sebe u nekoj izgovorenoj rečenici.

Treća ljepota jest u činjenici da čitanjem razvijamo samoempatičnost kroz shvaćanje onog kroz što likovi prolaze, a time nam se olakšava shvaćanje svijeta i tuđih stajališta. Upravo time krećemo i u neke nove sfere upoznavanja samih sebe. Toga nema na internetu.

Četvrta ljepota čitanja jest u smirenosti koju čitalačka aktivnost pruža. Usporeno disanje, opuštenost tijela, uronjenost u radnju, miris stranica i sama težina fizičke knjige su nešto što nećemo naći na internetu. Gotovo da bi se moglo okarakterizirati i kao mindfulness vježba (eng. mindfulness – stanje u kojem smo svjesni sebe i svijeta oko sebe). Vrijeme provedeno „zadubljenima“ u knjigu je vrijeme koje smo utrošili da bismo upoznali sami sebe.

Čini mi se da je sve više ljudi strah ostati samima sa sobom, upoznati sebe, svoje misli i osjećaje te dopustiti si spoznati mnoge stvari o sebi i svijetu oko sebe, kroz knjigu.

Peta ljepota jest da čitanjem osnažujemo sposobnosti kritičkog razmišljanja, kreiranja i mijenjanja stavova i stajališta, formiramo vlastitu osobnost i bolje shvaćamo tuđu. Budući da se knjigu ne može povrijediti, svejedno je kako ćete na nju reagirati. Možete se na nju rasplakati, izderati, baciti ju u zid iz afekta (bilo je i tih trenutaka u mom slučaju, kada je radnja otišla van kontrole!)… Nije isto napraviti to drugom ljudskom biću. Puno je lakše suočiti se s nekim situacijama, pričama i trenucima kroz stranice, negoli uživo. Ako ništa, barem smo malo više pripremljeni na nju kada nam se slična ili ista stvar dogodi u stvarnosti.

Zaključak

Čitanjem dobivamo prijatelja u nama samima. Svako novo prijateljstvo treba vremena i truda pa tako i ovo. Ono je konstantno istraživanje samog sebe, istraživanje koje zapravo nema svoj kraj. Nađite način da pobudite čitalačku znatiželju u sebi. Prodrmajte tog uspavanog čitatelja i promatrajte kako se mijenja svijet oko vas. Još važnije od toga – kako se mijenja svijet unutar vas.

[1] Za više, vidi https://nocknjige.hr/tekstx.php?id=67&k=1 i https://comfyliving.net/reading-statistics/ .