Prošlo je 80 godina od talijanske okupacije Kostrene
Da zastraše Kostrenjane, fašisti su mnoga zlostavljanja i strijeljanja izvodili u samim naseljima, a za izgovorenu hrvatski riječ u školi, učenici su bili fizički kažnjavani.
Prije 80 godina talijanski su fašisti, u skladu s dogovorom s Antom Pavelićem okupirali Kostrenu kao i veliku većinu naše obale i otoka (osim Paga) te zapadni dio Gorskog kotara. Preostali dio naše obale, zaleđa i Gorskog kotara, Dalmacije te južnih dijelova Bosne i Hercegovine podijelili su u okupacione zone A i B, gdje su postavili svoje garnizone na naš trošak, a ustašama su dozvolili samo ograničenu lokalnu vlast i slabo naoružane vojne jedinice za borbu protiv partizana i srpskog stanovništva. Istovremeno su podupirali četnike za zločine protiv hrvatskog stanovništva.
Politika terora i zvjerstva
Talijanski fašisti provodili su svoju zločinačku politiku na anektiranim područjima: trećinu pobiti, trećinu raseliti i poslati u logore, a trećinu talijanizirati i ostaviti kao jeftinu radnu snagu. Za jednog ubijenog Talijana strijeljali su 50 Hrvata; kao u Podhumu: strijeljali su sve muško stanovništvo, a djecu, žene i starce otjerali u logore te mjesto opljačkali i zapalili. Po kapitulaciji Italije u Rijeku, Kostrenu i cijeli naš primorsko-goranski kraj, došli su njemački nacisti koji su sa sobom dovukli ustaše i četnike; zvjerstva i stradanja su se tada i povećala.
U Kostreni su izvršena također mnoga zlodjela, strijeljanja, odvođenja u logore, pljačke, palež kuća. Da zastraše Kostrenjane, fašisti su mnoga zlostavljanja i strijeljanja izvodili u samim naseljima. Na javnim mjestima i u školi smjelo se govoriti samo talijanskim jezikom, otpušteni su hrvatski učitelji i dovedeni talijanski. Promijenjena su imena ljudi s dresa i mjesta. Za izgovorenu hrvatsku riječ učenici su bili fizički kažnjavani.
Aktivan otpor Kostrenjana
Ali ništa nije moglo uplašiti nepokolebljiv duh Kostrenjana. Kostrena je cijelo vrijeme tijekom NOB-a aktivno pružala otpor i pomagala partizane.
Kostrenjani su već najesen 1941. imali spremnu grupu od tridesetak boraca za odlazak u partizane, ali je zbog pada partizanskog logora na Tuhobiću taj odlazak odgođen za početak 1942. kada je 46 Kostrenjana otišlo u partizane.
Sveukupno je Kostrena dala 265 boraca od 1700 stanovnika, a treba uzeti u obzir i da je skoro 300 Kostrenjana bilo na moru. Većina ih je učestvovala u savezničkim konvojima te pristupala ratnim mornaricama saveznika. Prvi brodovi bivših jugoslavenskih kompanija koji su na zastave stavljali crvenu petokraku, upravo su brodovi pod zapovjedništvom Kostrenjana: Ante Matešića, Slavka Pezelja i dr.
Kostrena je postala punkt za prebacivanje, zbrinjavanje i liječenje
Kostrenski borci započeli su i s diverzantskim akcijama, ali je uskoro došla naredba da se u Kostreni aktivnosti moraju primiriti jer je Kostrena bila punkt za prebacivanje ljudstva, oružja, sanitetskog materijala, hrane i propagandnog materijala u partizane i Gorski kotar, a također i mjesto za liječenje i zbrinjavanje ranjenih partizana te skrivanje aktivista. Tako je prvi sastanak – konferencija mjesnih odbora KPH za Sušak i okolicu održana u Kostreni 10. listopada 1941., a još u rujnu je započela s radom partizanska tiskara.
U sve četiri godine rata nijedna grupa koja je polazila iz Kostrene ili prolazila kroz Kostrenu; nijedan liječeni partizan, aktivist; nijedna pošiljka raznog materijala nije provaljena.
Kostrena je listom bila u antifašističkom pokretu, brinula se o svojim borcima, a spasila je 250 židova koje su kostrenski aktivisti noću barkama prebacili iz Kraljevice u Kostrenu. Nakon nekoliko mjeseci zbrinjavanja u Kostreni pomogli su da se preko Sušaka i Italije sklone u Švicarsku. 126 Kostrenjana dalo je svoje živote u borbi protiv fašizma i nacizma i za oslobođenje svoje rodne grude. Neka im je vječno hvala i slava!
Dan oslobođenja Kostrene
Na današnji dan, 19. 04. 1945. godine, jedinice 12. brigade 26. Dalmatinske udarne divizije uz jedinice 19. Dalmatinske udarne divizije oslobodile su Kostrenu u kojoj su bile brojne njemačke snage i oko 1300 ustaških vojnika s brojnom artiljerijom u Kostreni, iz Rijeke i s Vežice. Zbog snažne artiljerijske nadmoći nacista našim je borcima u pomoć došla saveznička avijacija.
Prilika je to da se zahvalimo još živućim borcima NOB-a i učesnicima NOP-a na nemjerljivom doprinosu za konačnu pobjedu nad nacizmom i fašizmom te povratku naših krajeva matici zemlji. Žalosno je da se danas prekraja ta teška ali slavna povijest naše zemlje. Mladi danas ne znaju za strašne patnje i stradanja našeg naroda, izdajničku i zločinačku politiku Ante Pavelića i njegovih ustaša, pa tako ni za talijanske i ustaške logore u našem kraju u kojima je preko deset tisuća ljudi izgubilo svoje živote.
Članovi naše udruge, zajedno s općinskim načelnikom, položili su vijence na spomenike NOB-a i zapalili svijeće. Zbog koronavirusa nismo u mogućnosti organizirati svečanu komemoraciju i akademiju, ali smo u suradnji s OŠ Kostrena organizirali online nastavu na temu: „Kostrena u NOB-u“.
Sada nam predstoji da se pridržavamo mjera koje nam preporučuju epidemiolozi i liječnici kako bismo zdravi, kada ova pošast prođe, u većem broju mogli učestvovati te ponovo se družiti u aktivnostima i njegovanju tradicija NOB-a i antifašizma.
