Psihološki eksperimenti: Milgramova studija poslušnosti
Činimo li svojim postupcima društvo poslušnika? Psihološkim eksperimentom dokazano je da se uz odgovarajuće uvjete čak dvije trećine ispitanika pokorava autoritetu.
Nakon Drugog svjetskog rata i otkrivenih nevjerojatnih zločina holokausta pojavila se pretpostavka (hipoteza) kako postoje tzv. fašistoidni narodi u kojima su pojedinci skloniji svoje mišljenje staviti po strani i povinovati se autoritetu. Time se objašnjavalo zašto su prosječni Nijemci kao čuvari u logoru bili spremni izvršiti naređenja te napraviti toliko neljudske zločine. To se prosječnom Amerikancu činilo nezamislivim.
Američki psiholog Stanley Milgram imao je drukčiju hipotezu i odlučio ju je potvrditi eksperimentom.
Utjecaj fizičke kazne na pamćenje i učenje
Preko oglasa u novinama Milgram je pozvao ispitanike da za financijsku nagradu sudjeluju u istraživanju pamćenja i učenja. Oni koji su se odazvali bili su dočekani u prostoru s natpisom „Laboratorij“ od strane eksperimentatora u službenoj kuti.
U parovima im je objašnjen eksperiment: jedan od njih bit će učitelj, drugi učenik; učitelj će izgovarati parove riječi, a učenik ih se mora točno prisjetiti. Ako se uspije prisjetiti, prelaze na sljedeći zadatak, a ako se ne prisjeti, kroz poseban aparat koji je bio spojen na učenikov dlan, učitelj će pustiti elektrošok. Ispočetka će to biti blaži naponi, a s vremenom će se pojačavati jer se želi ispitati utjecaj fizičke kazne na pamćenje i učenje.
Milgramov aparat sa skalom elektrošokova
Dvije trećine poslušnika
Nakon što je „učenik“ vezan za stolac i ruka mu je pričvršćena na metalnu ploču, „učitelj“ je otišao u svoju prostoriju pred ploču s prekidačima, a komunicirali su putem mikrofona i zvučnika.
I eksperiment je počeo. Niz brojeva, ponavljanje, sve do prve greške. Tada je „učitelj“ pomaknuo prekidač na ploči i zadao lagani električni šok „učeniku“. „Učenik“ je malo jauknuo i krenuli su dalje. Kod sljedeće pogreške, sljedeći prekidač i malo jači jauk. Ali krenuli su dalje.
Ispitanik u ulozi učitelja
U jednom trenutku zapomaganje je postalo glasno i učitelji bi tada u pravilu pogledali eksperimentatora i pitali što da rade. On bi ih tada potaknuo tako što bi rekao: „Molim nastavite!“. Nakon nekog vremena i sada već molbe „učenika“ da se prestane s eksperimentom, eksperimentator bi mirno rekao: „Eksperiment traži da nastavite.“, nakon toga: „Apsolutno je nužno da nastavite.“ i na kraju: „Nemate drugog izbora nego da nastavite.“.
I nevjerojatnih je 65 % ispitanika (dvije trećine) nastavilo do najviše razine od 450 volti iako je na tom dijelu ploče s prekidačima bilo jasno istaknuto upozorenje: „Opasnost – ozbiljan šok“, a „učenik“ je već prestao davati bilo kakve znakove iz druge prostorije! A svi su već prošli oznaku od 300 volti na kojoj je pisalo: „Extremno intenzivan šok“ i gdje se „učenik“ već ozbiljno pobunio.
Neki su pokazivali ozbiljnu frustraciju zbog toga što ih se traže da naprave, ali su ipak nastavili.
Na osnovu ovog nevjerojatnog eksperimenta koji je ponavljao u više varijanti, Milgram je zaključio kako je poslušnost duboko upisana u naše ponašanje. Smatrao je kako čovjek u društvu ponekad zauzima autonomnu ulogu u kojoj sam odlučuje o svojem ponašanju i preuzima odgovornost za posljedice svojeg ponašanja, ali i da se često nađemo u ulozi „agenta“ u kojoj dozvoljavamo drugima da upravljaju našim akcijama i onda prepuštamo odgovornost za posljedice osobi koja daje naređenja. Drugim riječima, djelujemo kao agenti za provođenje volje druge osobe.
Psiholog Stanley Milgram s pločom
Odgovornost i autoritet
Milgram je smatrao da trebaju biti zadovoljena dva uvjeta kako bismo prihvatili ovakvu ulogu. Osoba koja daje naređenja mora biti doživljena kao kvalificirana te moramo vjerovati kako će autoritet prihvatiti odgovornost za ono što će se dogoditi. Milgram je to i dokazao u varijacijama eksperimenta. Kada je ispitanicima na početku rečeno da su oni odgovorni za posljedice, nitko nije išao do kraja, a kada je eksperimentator jasno rekao da preuzima odgovornost, do kraja su išli i mnogi koji bi inače odustali. A kad nisu morali sami pomaknuti prekidač, nego su samo trebali reći drugom kandidatu da to učini, poslušnost je skočila na 92,5% onih koji su primijenili maksimalnih 450 volti!
Poslušnost kao osnova društva
Koliko god nam je možda odbojna, poslušnost je bitna osnova našeg društva. Vojska funkcionira na tom principu zbog čega vojnici u ratu čine stvari koje većina nikad ne bi učinila da su bili u autonomnoj ulozi. U poslovnom svijetu mnogi „samo provode odluke uprave“ i tako skidaju odgovornost sa sebe, a oni u upravi olakšaju si teške poteze upravo tako da ih ne čine sami, nego drugima povjere da „pomakne prekidač“ za njih. I čini se da to sve vrlo malo veze s tim kojoj naciji pripadamo, ovisi samo o tome u kakvim okolnostima se nađemo.
Bitno je spomenuti da nisu svi išli do kraja i slušali naredbe. Nije za zanemariti ona trećina ispitanika koja je i u takvoj situaciji ostala autonomna, prepoznala da je ono što se traži od njih pogrešno i odlučila da neće biti nečiji agent već netko tko sam donosi odluke i preuzima posljedice.
I da, da vas umirim, „učenik“ je bio glumac, suradnik eksperimentatora, nije bilo elektrošokova, već su svi „učitelji“ slušali istu snimku s odgovorima i komentarima.
Ako ukucate Milgram experiment u YouTube, naći ćete mnoštvo videa sa snimkama samog Milgrama, ali i sudionika eksperimenta.
