KostrenaKulturaMladiPoduzetnici

Rina i Ira Barbarić – mural “Moje more” za svoju Kostrenu

Već vidim, nema tog ribara u Kostreni koji pristane u lučicu Stara voda, a da ga netko ne pitati: “Po čen su?“ i „Će bit ča za me?“.

Ako vam se posreći vjerojatno će i biti pa ćete tako lijepo moći uživati u oradi i brancinu i svim drugim blagodatima našega mora, njihovog mora, moga mora.

„Moje more“ naziv je projekta autorice Rine Barbarić koja je izradila mural na zidu lučice u Staroj vodi i koji će izmamiti osmijeh svima koji dođu ujutro po svježu ribu kod svog ribara.

Novi kostrenski mural u lučici Stara voda

Rinin svijet boja

Rina Barbarić, grafička dizajnerica i ilustratorica, Kostrenka je koja je zaljubljena u umjetnost od malih nogu. Akademiju je završila u Ljubljani, radila je u Zagrebu, a danas su iza Rine već brojne izložbe. Njezine ilustracije krase društvenu igru „Strašne žene“ koja se mogla kupiti u Ikei, a Rina je ujedno i jedna od ilustratorica Nagrade za strašne žene godine koju dodjeljuje portal Voxfeminae.net. Posebno je ponosna na zid koji je oslikala u Društveno-kulturnom centru „Šesnaestica“ u Zagrebu i suradnju s Udrugom K-Zona, koja već nekoliko godina podupire Rinin rad.

Rinine bilježnice od malena su bile išarane, njezin je svijet pun boja, ilustracije su joj već prepoznatljive, lagano gradi svoj potpis, a istovremeno je spremna i na druge izazove, nove boje. Njeno more nije samo more, njeno more su i sestra, mama, tata, nona i, naravno, psić Điki…

Cijela obitelj vezana je za Kostrenu i more pa je i Rina željela ostaviti svoj trag u Kostreni, stoga ne čudi suradnja sa ŠRD Stara voda. Za suradnju je zaslužna Rinina starija sestra Ira Barbarić, koja je i njezina menadžerica jer, znate i sami, umjetnici imaju svoj svijet, a u njemu je malo mjesta za birokraciju i papirologiju. Stoga su se dvije sestre udružile, Ira je osnovala Udrugu „Idemo doma“ za promicanje kulture i umjetnosti ne znajući da će kroz nju doista doći doma i realizirati uz pomoć Općine Kostrena Rininu želju da napokon nešto napravi i u Kostreni. Tako je nastao mural „Moje more“ koji se razlikuje od svih dosadašnjih murala u Kostreni što ne čudi jer svaki umjetnik ima svoj neki identitet. Svi oni su našli poneki zid u Kostreni na kojem bi ostavili svoj pečat i nakon svakog rada zasigurno imaju ideju za novu javnu površinu koju bi ukrasili.

Mama Ines u zagrljaju svojih kćeri, Ire i Rine, a tu je i Điki čija je ljubav neupitna

Ira otvara art galeriju

Proteklih dana obje sestre Barbarić marljivo su radile na muralu, a Rina je pazila da svaki detalj bude onakav kakvim ga je zamislila. Užurbano su radile nadajući se da će završiti prije kiše kako im ne bi pokvarila nešto što su toliko dugo planirale. A vremena baš i nema. Već ovoga ljeta Ira Barbarić planira u Rovinju otvoriti art galeriju „Moje more“.

U svojem radu Ira i Rina imaju podršku svojih roditelja, a ponosna mama Ines dugogodišnja je članica Udruge za kreativno stvaralaštvo Vali pa se često ostvaruje suradnja mame i kćeri: Ines je ta koja izradi predmet, a Rina ga oslika. Ines se možda sramežljivo bavi keramikom, ali je sasvim jasno otkud djeci ljubav prema umjetnosti. Nema puno mama koje svoje dijete za deseti rođendan vode na izložbu u Veneciju niti djece koje s deset godina požele ići na izložbu u Veneciju. Gardaland je, rekli bi mnogi, mjesto za obiteljski izlet, no treba pitati Barbariće je li to zaista tako? Je tako?

 

Ira Barbarić postala je prava art menadžerica organizirajući umjetničke evente u Zagrebu, gdje je ostvarila suradnju s brojnim umjetnicima i stekla iskustvo prezentacije tuđeg lika i djela, a istovremeno tražeći sebe i svoj identitet, shvatila je da je umjetnost oduvijek dio nje. Prvo ju je tražila kroz glumu, a sad ju je našla kroz likovnu umjetnost želeći poduprijeti naše mlade umjetnike čije će radove predstaviti u svojoj galeriji. Naravno da će joj u realizaciji projekta pomoći i sestra Rina pa će tako ovo ljeto naše Kostrenke naći svoje mjesto u Rovinju, ali uopće ne sumnjamo da će jednoga dana neki veći poslovni projekti biti vezani i uz Kostrenu, možda koja galerija osvane i doma – tomu se srdačno nadamo i sestrama Barbarić želimo puno uspjeha!