Ružmarin – simbol Kostrene
Stručni članak; autor: Borna Tićak
Recenzija: dr. sc. Marija Kindl, mag. pharm.
Ružmarin, Rosmarinus officinalis L. (Lamiaceae), aromatična je biljna vrsta široko rasprostranjena na mediteranskom području. Upravo podrijetlo naziva Rosmarinus koji dolazi od latinskih riječi ros i marinus, što u prijevodu znači „morska rosa“, upućuje na to da je za njegov rast povoljna blizina mora. Ružmarin je grmolika biljka, linearnih listova i svijetloplavih ili plavoljubičastih cvjetova, lako prepoznatljiva po svom karakterističnom mirisu.
Ljekoviti sastojci
Za miris je odgovorno eterično ulje koje može biti različitog kemijskog sastava, ovisno o geografskom podrijetlu biljne vrste. Poznata su tri glavna kemotipa ružmarinovog eteričnog ulja: cineol, verbenon/bornil-acetat te kamfor. Poznavanje kemotipa iznimno je važno jer o tome ovisi njegova primjena u farmaciji. Tako se ružmarin kemotip cineol može koristiti u inhalacijama za olakšavanje iskašljavanja, dok se kemotip kamfor koristi isključivo u vanjskoj primjeni za ublažavanje bolova u mišićima i zglobovima. Osim eteričnog ulja, suvremenim fitokemijskim istraživanjima u ružmarinu je otkriveno i mnogo drugih kemijski različitih spojeva koji zajedno doprinose njegovom ljekovitom djelovanju. Ustanovljeno je da sadrži diterpene (karnozol, karnozoična kiselina, rosmanol), fenolne kiseline (ružmarinska kiselina), flavonoide (nepetin, nepitrin) i triterpene (ursolna i oleanolna kiselina).
U farmaciji se koriste osušeni listovi ružmarina poznati pod ljekarničkim nazivom Rosmarini folium. Prema Europskoj farmakopeji, biljni materijal kvantificira se na udio eteričnog ulja, koji nije manji od 1,2 %, te na udio ukupnih derivata hidroksicimetne kiseline koji ne smije biti manji od 3 %. U liječenju se također koristi i već spomenuto eterično ulje (Rosmarini aetheroleum) koje se dobiva destilacijom vodenom parom iz nadzemnih dijelova ružmarina u cvatu.
Liječi grčeve, probavne tegobe te bolove u mišićima
Ljekoviti pripravci koji sadrže listove ili eterično ulje ružmarina mogu se koristiti oralno, topikalno ili kao dodatak kupkama. Europska agencija za lijekove fitopreparate na bazi ružmarina svrstala je u kategoriju tradicionalnih biljnih lijekova indiciranih za simptomatsko liječenje boli u gornjem dijelu probavnog sustava i blagih grčeva u gastroinestinalnom traktu (interna primjena), za ublažavanje blagih bolova u mišićima i zglobovima te blagih poremećaja periferne cirkulacije (vanjska primjena). Listovi ružmarina tradicionalno se primjenjuju najčešće u obliku čaja. Za pripremu infuza, 1 do 2 grama osušenih listova se prelije sa 150 do 250 mL kipuće vode, ostavi stajati 10-15 minuta, procijedi i uzima 2-3 puta na dan. Oralna primjena se ne preporuča u osoba s bolestima jetre i žuči te mlađima od 12 godina. Ukoliko nakon 2 tjedna primjene za ublažavanje probavnih tegoba ne dođe do poboljšanja potrebno je zatražiti savjet liječnika ili ljekarnika. Na koži se mogu primjenjivati polučvrsti ili tekući ljekoviti oblici s 6-10 % eteričnog ulja. Za pripremu kupke potrebno je 50 grama listova (jedanput na dan) ili 10-270 mg eteričnog ulja po litri (2-3 puta tjedno). Fitopreparati ružmarina za vanjsku primjenu se ne preporučuju koristiti u samoliječenju dulje od 4 tjedna, te se ne primjenjuju na oštećenu ili iritiranu kožu.
Iz navedenog je vidljivo da ružmarin zauzima važno mjesto u fitoterapiji, ali osim što blagotvorno djeluje na naše zdravlje, ta aromatična biljka doprinosi ljepoti našeg kraja.
Literatura:
- European Directorate for the Quality of Medicines and Health Care. European Pharmacopoeia, 9. izd., Strasbourg: Council of Europe, 2018, str. 1499. i 1500.
- Committee on Herbal Medicinal Products. Community herbal monograph on Rosmarinus officinalis, folium; 2010, str. 1-7.
- Committee on Herbal Medicinal Products. Community herbal monograph on Rosmarinus officinalis, aetheroleum; 2010, str. 1-6.
- Committee on Herbal Medicinal Products. Assessment report on Rosmarinus officinalis, aetheroleum and Rosmarinus officinalis L., folium; 2010, str. 1-31.