S Nenadom Dorićem na Međunarodni dan šaha

Na današnji se dan, 20. srpnja, širom svijeta obilježava Međunarodni dan šaha. Obilježava se od 1966. godine odlukom Svjetske šahovske federacije, a datum je ujedno i dan osnivanja te organizacije. Ova drevna igra na 64 polja zahtijeva, ali i razvija, koncentraciju, kreativnost i taktičnost te je mnogima jedan od omiljenih oblika zabave, a nekima i puno više.

Tim povodom razgovarali smo s našim mještaninom Nenadom Dorićem, međunarodnim šahovskim majstorom, šahovskim sudcem i trenerom, čiji je cijeli život isprepleten šahom.

Za početak, možete mi reći kako ste započeli svoju šahovsku karijeru? Kada se razvila ljubav prema šahu i što vas je privuklo tom sportu? Smatrate li šah sportom?

Da, mi uvijek to stavljamo negdje između nauke umjetnosti i sporta. Pošto se održavaju svjetska prvenstva, europska prvenstva u šahu, olimpijade, naravno da je taj natjecateljski dio prisutan i naravno da samim time spadamo u sport. Šah je u odnosu na ostale sportove, kako mi ovdje kažemo, nešto što može biti sport za svaku dob, od četiri do 77-80 godina, karijera definitivno traje puno duže nego u ostalim sportovima, bitno je samo da glava radi!

Sa šahom sam započeo vrlo rano, s neke četiri godine sam naučio osnovna pravila. Naučio me stric koji je tada bio student medicine i često me morao čuvati. Pošto je pripremao ispite, nije mogao istovremeno pripremati ispite iz anatomije i igrati sa mnom nogomet, ali se dosjetio da me nauči igrati šah. Tako da je on istovremeno pripremao ispite i čuvao mene uz šah. Naravno onda me naučio čitati, pisati, kupio mi knjige o šahu. Tako da sam u šahovski klub, ustvari u Dom pionira tada u Rijeci, došao godinu prije nego u školu.

Koliko sam upoznata imate titulu međunarodnog majstora odnosno International Mastera. Kako izgleda proces stjecanja takve titule, koji su kriteriji i rejting potrebni za takvo nešto i koliko truda je trebalo uložiti za stjecanje same titule?

Neki kažu da je za titulu međunarodnog šahovskog majstora uloženi trud ekvivalentan trudu potrebnom za završetak jednog srednje teškog fakulteta, a možda i nekog višeg stupnja.

Osobno sam objedinio tri međunarodne šahovske titule: međunarodni sam šahovski majstor, međunarodni sudac (International Arbitar) i FIDE šahovski trener, a titula velemajstora je ostala zadnja stepenica koja je neostvarena. Neki čak titulu velemajstora uspoređuju sa zvanjem doktora nauke, ekvivalentan trud i energija je potrebna za ostvariti takvo nešto.

Titula međunarodnog šahovskog majstora osvaja se na jakim međunarodnim turnirima, moraju sudjelovati igrači iz barem četiri različite federacije. Osvajaju se norme za međunarodnog majstora, tri do četiri norme i potreban je šahovski Elo rejting od 2400 bodova. Meni je titula međunarodnog majstora priznata negdje 2001. godine za rezultate ostvarene od 1995. do 2000. godine.

Šahovske partije znaju u nekim slučajevima trajati satima, a šahovski turniri su vrlo kompleksni višednevni događaji. Kako se pripremate za vaše šahovske turnire? Imate li neku posebnu strategiju ili ritual za održavanje koncentracije u takvim situacijama?

Kada igram turnir, to podrazumijeva cijela jutra za računalom, proučavanje protivnika i njegovih partija u šahovskoj bazi i pripremu za nadolazeću partiju taj dan. Moram priznati šah se posljednjih godina uvelike promijenio pod utjecajem digitalizacije, nekada smo na turnire odlazili s jednom torbom odjeće i jednom torbom šahovskih časopisa, knjiga, enciklopedija itd. Teže se dolazilo do informacija, a časopisi iz tadašnjeg Sovjetskog Saveza su bili zlata vrijedni pa smo morali učiti i ruski jezik da bismo došli do potrebnih znanja. Tako da je sama priprema prije trajala poprilično dugo, a i tempo igre danas se strahovito promijenio. Neke od mojih partija su znale trajati i po 12-13 sati s prekidima – partija bi se tako znala odvući i po dva-tri dana. Nakon takvih partija od četiri-pet sati, teže se navečer zaspi jer glava i dalje razmišlja o mogućim potezima i kombinacijama koje su se mogle odigrati. Danas je taj tempo igre znatno brži, puno je dinamičnije i interesantnije.

Dobili ste priliku sudjelovati kao sudac na turniru Superunited Croatia Grand Chess Touru u Zagrebu. Kako ste se osjećali kad ste saznali da ćete biti dio tog događaja? Možete li podijeliti neke detalje o vašoj ulozi kao sudca na turniru, koje su vaše odgovornosti i zadaci tijekom jednog takvog velikog natjecanja? Kakvi su vaši dojmovi o samom događaju, organizaciji itd.?

Velika mi je čast bila po četvrti put suditi na Grand Chess Touru, jednom od najjačih svjetskih turnira na kojem su nastupili vrhunski igrači s ukupno 16 titula svjetskih prvaka – Magnus Carlsen i Vishy Anand su obojica peterostruki svjetski prvaci. Kongresna dvorana u Westinu je bila prepuna svih pet dana, a turnir je praćen u gotovo 200 zemalja svijeta. Preko digitalnih platformi turnir je ostvario oko 50-60 milijuna pregleda!

Nenad Dorić u društvu Magnusa Carlsena, peterostrukog svjetskog šahovskog prvaka

Grand Chess Tour je serija koja se sastoji od pet turnira godišnje i održava se već osmu godinu, a Hrvatska je prvi put imala priliku biti domaćin 2019. godine. Tada se još igralo klasičnim tempom, dok se u zadnje tri godine igraju rapid i blitz, partije bržeg tempa. Prva tri dana igra se po 25 minuta plus 10 sekundi po odigranom potezu, a zatim idu dva dana brzopoteznih blitz partija po pet minuta plus dvije sekunde po odigranom potezu, tako da su se partije igrale svakih pola sata.

Dužnosti sudca vrlo su jednostavne, dan prije turnira imamo tehničku konferenciju gdje detaljno prođemo pravila. To su naravno vrhunski svjetski igrači koji znaju pravila, ali ipak na tehničkoj konferenciji uvijek bude pitanja oko eventualnog  doigravanja i sl. koje može biti važno jer se radilo o nagradnom fondu od 175 tisuća dolara. Kada turnir počne, dužnost sudca je nadgledati igru i prijaviti sve potencijalne nepravilnosti, kao svojevrsni VAR sustav.

Svaka se ploča snima s dvije kamere, a imamo i šest velikih kamera tako da je produkcija gotovo pa holivudska, čime je znatno olakšan posao, ali sudac mora koncentrirano nadgledati igru, pogotovo u brzopoteznim partijama gdje igrači imaju samo dvije sekunde po potezu. Isto tako imamo i elektronske ploče koje bilježe poteze i elektronski sat koji nakon svakog odigranog poteza dodaje tih 10 sekundi. Nakon odigranih partija naravno ide prikupljanje i objava rezultata te ostale formalnosti.

Kako se osigurava poštivanje pravila igre i pravedna konkurencija na turniru? Postoji li uopće neki način za „varati“ na turniru?

Sustav protiv varanja je zaista na visokom nivou, svi igrači prolaze kroz vrlo striktne kontrole, prolaze čak i kroz metal detektor prije ulaska u salu, da ne bi bilo uneseno ništa što nije dopušteno. Toga prije nije bilo, ali sada kako tehnologija napreduje, pametni sat ili mobitel lako mogu biti sredstvo za varanje, tako da su naravno striktno zabranjeni za vrijeme igre.

Osim što svaki igrač prolazi kontrolu metal detektorom, kolege u SAD-u kontroliraju svaku partiju superračunalima pa idući dan dobijemo od njih detaljan izvještaj o nepravilnostima, ako postoje. Osim toga naravno za vrijeme igre nadgleda se ponašanje igrača, ako izlaze iz prostorije ne smiju ni s kime komunicirati, odvojeni su ulazi za igrače, sudce i gledatelje itd.

Ima slučajeva varanja svakako, primjerice reprezentacije su znale biti diskvalificirane jer je rezervni igrač iz gledališta sustavom znakova dojavljivao poteze onome koji igra. Mi koji smo u primorju i koji igramo briškulu i trešetu dobro znamo kako funkcionira to davanje „mota“ bez da protivnik primijeti.

Također je bilo slučajeva igrača koji su uhvaćeni s raznim odašiljačima, skrivalo se to i u cipele. Na jednom je turniru igrač u ljetno doba došao s vunenom kapom koja je išla preko ušiju. Naravno da je kasnije otkriveno da je unutra imao slušalicu te da mu je kolega u sobi kroz tu slušalicu javljao poteze.

Konkretno na Grand Chess Touru bila je i dodatna preventivna mjera – svi potezi su bili stavljani na digitalne platforme s odgodom od 15 minuta kako bi se onemogućilo varanje u stvarnom vremenu.

To su neke od preventivnih mjera, ali mislim da će s razvojem tehnologije borba protiv varanja u šahovskom svijetu nažalost biti sve teža. Na kraju krajeva, nisam se počeo baviti šahovskim suđenjem da bih pretresao ljude – mene više zanima šah, a manje metal detektori i ostale mjere.

Nenad Dorić kao sudac na Superunited Croatia Grand Chess Touru u Zagrebu

Kako biste opisali atmosferu i energiju koja vlada na šahovskim turnirima? Je li Vam draže biti sudac ili igrač u tom scenariju?

Već sam dugo međunarodni šahovski sudac i igrač, međunarodni majstor, ali te dvije uloge vrlo jasno dijelim – odgovornost je vrlo drukčija. Kod suđenja ta je odgovornost puno veća, pogotovo kad se radi o događajima poput Grand Chess Toura gdje cijeli svijet gleda. Tu nema mjesta za greške, sudac je odgovoran za tijek čitavog turnira i za cijeli događaj. Kad igraš turnir, stvar je drukčija, fokusiraš se samo na svog protivnika i svoju partiju, pripremaš se i istražuješ protivnika i njegov stil igre itd.

Šah je kombinacija strategije i taktike, a mislim da je atmosferu na šahovskim turnirima uživo nemoguće zamijeniti online turnirima, koliko god oni jaki bili. Uvijek mi je draže gledati protivnika u oči i pratiti njegove reakcije, potez po potez, slično kao u pokeru.

Šah je igra stara preko tisuću godina i premda se tempo igre ubrzao, igra je i dalje aktualna i postojana u vremenu i pomaže razviti kombinatoriku, logičko razmišljanje, sposobnost apstrahiranja, ali i kontrolu emocija, stoga mislim da je vrlo korisna za razvijanje životnih vještina, pogotovo mladima.

U zadnje vrijeme, posebno u zadnjih nekoliko mjeseci među mlađim generacijama, Chess.com je postao vrlo popularan. Igrate li i vi na Chess.com? Kako vidite utjecaj virtualnog šaha i platformi poput Chess.com na popularizaciju šaha? Koje su prednosti i izazovi igranja šaha online? Jesu li neki aspekti igre izazovniji ili drugačiji u virtualnom okruženju?

Sada je aktualan Chess.com, ja sam više igrao na Playchess-u i Internet Chess Club-u, platformama koje su prethodnice Chess.com-a. Moram priznati da sada gotovo i ne igram, ali na početku kada su te platforme tek izašle, znao sam ostajati budan do dugo u noć i igrati protiv ljudi iz Amerike i raznih vremenskih zona.

Online šah i digitalne platforme, pogotovo u vrijeme korone su omogućile nesmetano održavanje svih turnira, ali ipak se većina nas slaže kada kažemo da je drukčiji osjećaj sjediti uživo nad pločom preko puta protivnika i osjetiti tu emociju. Kod online turnira problem je što se igrači ne nalaze u istim uvjetima, možda nisu jednako koncentrirani jer se nalaze u različitim okruženjima, ali bez obzira na to, kaže se da partiju dobiva onaj koji napravi pretposljednju grešku.

Osim Chess.com-a i drugih virtualnih platformi, također je i Netflix-ova serija „Damin gambit“ odigrala veliku ulogu u popularizaciji šaha i donijela puno novih igrača.

Što se tiče Chess.com-a, osim što je teško procijeniti protivnika ako nisi s njime u istoj prostoriji, virtualnom igrom otvorene su brojne opcije za varanje. Chess.com dnevno gasi na tisuće korisničkih računa upravo radi varanja, imaju dobar sustav zaštite. Ako igram online protiv nekoga tko koristi kompjuter, meni cijela poanta takve igre pada u vodu.

Kako se računalni programi razvijaju i napreduju u posljednjim godinama u svijetu šaha? Je li teže igrati protiv računala ili čovjeka? Biste li radije igrali šah protiv superračunala ili protiv najboljeg šahovskog igrača u povijesti i zašto? Kakav je vaš pogled na budućnost virtualnog šaha i korištenja tehnologije u šahu?

Borbu čovjeka protiv kompjutera izgubili smo davnih godina, još u doba slavnog dvoboja Kasparova protiv IBM-ovog superračunala „Deep Blue“. Računala su ušla u šah početkom 1990-ih, ja sam tada aktivno igrao, a i računala su igrala. Taj slavni meč kada je računalo prvi put pobijedilo svjetskog prvaka je nama igračima izgledao nestvarno, bila je to globalna udarna vijest. Računala se razvijaju i postaju sve jača i umjetna inteligencija je u svijetu šaha bila svojevrsni „game changer“. Bez obzira na razvoj tehnologije, ja sam šahist starog kova – drvena ploča, drvene figure kvalitetne izrade, sat pored mene i protivnik ispred mene, taj osjećaj računalo nikad neće nadmašiti.

Kakva su vaša očekivanja i ambicije vezane uz buduće šahovske turnire? Postoje li neki posebni turniri ili naslovi na kojima biste voljeli sudjelovati, bilo kao natjecatelj ili kao sudac?

Krajem srpnja odlazim po drugi put ove godine u SAD odigrati seriju turnira s mladima u Kaliforniji, osim toga redovno za šahovski klub “Hvar” igram hrvatske lige. U Budvi je krajem godine Europsko ekipno prvenstvo sa svim najjačim reprezentacijama Europe, prihvatio sam poziv Crnogorske šahovske federacije da prisustvujem tome kao sudac. Šah mi je omogućio da proputujem cijeli svijet, ali priznajem da su sada putovanja nešto teža nego s trideset godina – bliži mi je tada bio Vijetnam nego što je sada Milano. Ipak, među svim putovanjima, uvijek mi u ljepšem sjećanju ostanu one destinacije i oni gradovi gdje sam odigrao dobar turnir.

Kako biste promovirali šahovske turnire i potaknuli ljude da se uključe u natjecateljski šah? Koje su prednosti sudjelovanja na turnirima i koje vještine ili vrijednosti mogu razviti kroz tu aktivnost?

Hrvatski šahovski savez u suradnji s Ministarstvom obrazovanja radi na uvođenju šaha u škole baš zbog svih dobrobiti koje šah ima za razvoj uma i kompetencija kod mladih. Te kompetencije će im dobro doći u bilo kojoj struci, čime god da se bavili u životu. Osim razvijenih moždanih vijuga, za šah je neophodna i dobra fizička kondicija – na Grand Chess Touru u Zagrebu veliki svjetski natjecatelji su svaki dan prije početka partije igrali košarku, trčali krugove na stadionu Mladosti i sl.

U svakom slučaju, ono što mladima uvijek kažem: šah mi je omogućio da proputujem cijeli svijet i upoznam ljude od kojih se moglo naučiti sve i svašta, a logika i način razmišljanja koji se razvijaju igranjem šaha izuzetno su korisni bez obzira na dob i pomažu održati glavu vitalnom!