„Samo trebaš“ i sve će biti OK
U svom sam govoru i komunikaciji odavno pokupio neke tehnike i principe koje toliko dugo koristim da ih više nisam ni svjestan. Neke sam pokupio na studiju, neke na edukacijama, iz knjiga, od drugih ljudi…
Nakon početnog napora i svjesne pažnje da ih primjenjujem postale su moja druga priroda i navika, nešto što niti ne primjećujem da koristim. Dok ne čujem druge kako se izražavaju.
To je često primjetno i u tekstovima koje nalazite u časopisima ili portalima poput ovog. Gotovo u pravilu u njima ćete naći izraze kao što je: “Da biste postigli to i to trebate…“, „Nikad ne smijete…“, „Pogrešno je…“. Takvi članci često zvuče uvjerljivo i na neki način umirujuće za čitatelje jer daju jasne upute i objašnjenja svijeta oko nas.
Jedna od navika koju sam ja usvojio je da se izražavam točno i istinito. I to do krajnjih granica, toliko da se izlažem opasnosti da ispadnem neuvjerljiv. I zato ćete u mojim tekstovima, ali i kada govorim, puno češće pročitati ili čuti „Prema mojem iskustvu dobro je…“, „Meni je pomoglo kada sam…“, „Istraživanja ukazuju na to da bi moglo biti korisno…“, „U ovom trenutku znanost smatra…“, „Meni se čini da je bolje kada…“. Znam da to zvuči nekako slabašno, možda i neuvjerljivo u odnosu na spomenute izraze, ali spreman sam na to kako bi ono što govorim bilo istinito.
Nažalost, svijet oko nas i sam život koji živimo, odnosi s drugima pa i način kako se mi osjećamo, razmišljamo i odlučujemo je jako kompliciran. Sve je u nekakvim međuovisnostima, ako se jedno promijeni, promijeni se i drugo, nešto što funkcionira za nekoga za drugog može biti jako štetno. I za to imam bezbroj primjera.
Jedna super-mama djeteta s problemima koje ima i moje dijete držala je predavanje o tome kako „takva djeca“ uče i kako im treba u tome pomoći. Ništa što je objašnjavala nije se odnosilo na moju kćer i način kako se ona ponaša. Iako moja kćer i njezin sin imaju istu dijagnozu, gotovo sve što je ona govorila bilo je za mene besmisleno i beskorisno, a da sam njezin savjet prihvatio vjerojatno i štetno.
Slušao sam trenera koji objašnjava polaznicima svojeg programa kako trebaju trenirati i nakon što dođu kući i kako je on nekad trenirao po nekoliko sati na dan. Pritom nije imao u vidu kako je on profesionalni trener dok su njegovim polaznicima treninzi služili samo da bi bolje funkcionirali u ostalim sferama svog života i nisu imali vremena ni interesa (a ni potrebe) da tu vještinu savladaju na istoj razini kao i on.
Čuo sam priču o studentici koja je došla studirati u Ameriku u vrijeme dok je bila jako popularna asertivnost kao pristup u odnosima (asertivnost se odnosi na recimo srednju varijantu – nije popuštanje, nije agresivnost nego uvažavaš i tuđe potrebe, ali ne odustaješ ni od svojih). U Americi je trening koji je prošla totalno imao smisla i logike i odlično je funkcionirao u tadašnjem društvu, ali kada se vratila kući i pokušala primijeniti naučeno izazvala je strašan bijes kod ljudi oko sebe koji žive u potpuno drugačijoj kulturi.
Da ne govorim o onima koji su se uspjeli izliječiti od neke bolesti i onda uče druge da ako i oni naprave isto što su oni radili izliječit će se na isti način od te bolesti (ili često od svih bolesti).
U mojoj struci oni koji proučavaju Freudove teorije i prakse ograničeni su time da je on bio uspješan u vrijeme kada je uzrok većine neuroza bila sputana seksualnost dok je sada situacija zaista potpuno drugačija i sve što je on primjenjivao i podučavao treba ozbiljno preispitivati.
Bilo bi lijepo da je svijet jednostavniji i da toliko stvari zaista znamo i da je dovoljno „samo trebaš“ i sve će biti OK. S djecom slijedi 4 jednostavna pravila, s partnerom 3, u poslu možda 7 i nema greške. Nažalost, svaka situacija je drugačija, svaka osoba je drugačija, svako vrijeme je drugačije. Ja se ne usudim iznositi takva mišljenja i takve savjete. Ostajem pri onome što znam da je istina. Na svakome je da promisli o tome i, ako mu ima smisla, isproba pa ako funkcionira prihvati. Pročitao sam da je i Buda tako propovijedao. Ja samo dodajem nešto na stol, novi način gledanja, novu informaciju pa ako netko to želi uzeti i upotrijebiti, odlično. Ako ne, ne treba mu, ne odgovara mu, sve u redu, nudim drugima.
Evo, nudim vam i u ovom tekstu nešto što se meni pokazalo jako uspješno. Manje se svađam, manje se prepirem i uvjeravam, manje se živciram zato što drugi nešto ne razumiju. Ako je to nešto čega biste željeli više u životu, probajte, možda će raditi i u vašem svijetu.