Siniša Kuharić: Energiju crpim iz ljubavi i iskrenosti koju ekipa daje

Njegov rad ne ostavlja trag samo u kostrenskoj košarci, već i u široj županijskoj sportskoj zajednici, posebice kroz rad s djecom i osobama s invaliditetom.

U ovom razgovoru osvrnut ćemo se na sve ono što je iza njega – godine predanosti, volonterizma, entuzijazma i neiscrpne energije koju nesebično ulaže u ono što voli. Počet ćemo, naravno, od samih početaka njegove sportske priče u Kostreni…

Uredništvo portala Naša Kostrena čestita vam na priznanju Općine Kostrena za dugogodišnji doprinos sportu. Molim vas da se u kratkim crtama podsjetimo početaka vašeg djelovanja u Kostreni…

Prije svega zahvaljujem na čestitkama, ali i ekipi iz kluba koja je sve ovo napravila u potpunoj tajnosti tako da mi je ovo priznanje praktički bilo iznenađenje. Naravno zahvaljujem i povjerenstvu Sportske zajednice Općine Kostrene i Općini Kostrena što su prijedlog prihvatili.
Moje djelovanje u KK Kostrena započinje u sezoni 2013/14, dakle upravo završava 11. sezona od kada sam na ovaj ili onaj način uključen u rad kluba. Od prvog dana, do danas fokus nam je bio da djeci pružimo kvalitetan odgojno-obrazovni sportski program baziran na županijskim natjecanjima, turnirima i raznim društveno korisnim aktivnostima.

U tom procesu smo imali uspona i padova, pogotovo je teško bilo u vrijeme korone nakon koje smo praktički bili primorani resetirati cijeli sustav rada. Ponosan sam na mnoge stvari i projekte koje smo sve ove godine radili, inicirali i realizirali, ali najviše sam ponosan na to da smo kroz godine u rad uključili vrhunske ljude i educirali odlične trenere, tako da mogu reći da imamo odličan tim koji daje svoj maksimum.
Klub je zadnjih godina narastao do 60-tak članova i članica – što je za košarku u Kostreni velika brojka. Imao 3 trenažne skupine i igramo 5 županijskih natjecanja. Sve to ne bi bilo moguće bez ogromnog angažmana trenera Marija Dobrića i Lorisa Čeha. Zadnja dva mandata predsjednice Kluba dr. Vedrane Sablić Brazzoduro i dopredsjednice Tatjane Smeraldo, kojima ću vječno biti zahvalan na ogromnom povjerenju od prvog dana naše suradnje, u klubu obnašam funkciju tajnika. Trudimo se da trenerima i klincima omogućili što bolje uvjete rada. Program raste iz godine u godinu, i moram biti iskren da nije lako jer trenutni program čak i prelazi naše trenutne kapacitete – financijske, ljudske i prostorne. Nadam se da će, sve to što radimo, biti prepoznato u bližoj budućnosti i da će Klub moći rasti i razvijati se i dalje.

Košarka u kolicima

Jedan ste od najzaslužnijih za osnivanje Košarkaškog kluba osoba s invaliditetom Kostrena koji danas postiže iznimne rezultate. Bez puno predznanja, mislim da svatko može zaključiti kako je ovo vrlo težak pothvat. 

Nisam najzaslužniji, mnogi su ljudi dali svoj veliki doprinos da priča s košarkom u kolicima u Kostreni zaživi i živi dan danas. Kao trener sam uključen u parasport dugi niz godina, za dvije godine će biti dvadeset godina od mojeg prvog treninga s osobama s invaliditetom. Košarku u kolicima sam bolje upoznao, sada već daleke 2009. godine, u sklopu obrazovanja u Hrvatskoj olimpijskoj akademiji. Odmah nakon toga smo 2010. godine u Rijeci organizirali završnicu Kupa Hrvatske u košarci u kolicima s ciljem da se taj parasport pokrene u našim krajevima. Tada je to bilo neuspješno, nije bilo kritične mase da se to pokrene, ali iz tog je pokušaja ostalo puno dobih poznanstava i veza koji su pomogli da se početkom 2017. košarka u kolicima zaigra u Kostreni. U tom sam trenu u Kostreni bio trener mlađih kategorija u Košarkaškom klubu Kostrena i kada je inicijativa došla do mene stavio sam se na raspolaganje. Imali smo sve što je potrebno da krenemo; dvoranu koja je idealno prilagođena za osobe s invaliditetom, lopte i volju … i krenuli smo. Ta priča traje do današnjih dana.

Unatoč brojnim nedaćama, mislim da smo učinili i dali puno kostrenskom sportu ovih 7 godina. Ljudi možda ne znaju, ali treba reći da se klub razvijao i dan danas funkcionira na istinskom volonterizmu i entuzijazmu – klub nije sufinanciran od strane niti jednih javnih potreba. Sve što imamo i što nam je bilo potrebno skupili smo ciljano od ljudi, raznima akcijama i živimo od donacija privatnih i poslovnih subjekata koji prepoznaju vrijednost ovoga što radimo. Taj put nije lagan, ali dokazali smo i pokazali smo da se može, a do kada će trajati… trajati će dok god ljudi koji vuku klub imaju volje, vremena i živaca to raditi – tu moram spomenuti Dinu Brozana, Lukreciju Tomušić i Lorisa Čeha bez kojih danas klub organizacijski ne bi funkcionirao.

Kakvo je stanje u KKOI danas?
Evo, nedavno smo osvojili prvenstvo 2. lige i ostvarili plasman u prvu ligu pa ćemo vidjeti hoćemo li dobiti potporu nadležnih struktura. Bez obzira što se radi o parasportu, tu vrijede svi zakoni sporta – koliko uloženog rada toliko napretka, koliko uloženih novaca toliko kvalitete ili kvanitete, ovisno o tome u kojem pravcu se ide. Novo vanjsko igralište, čiju smo obnovu inicirali, puno će pomoći ne samo košarci u kolicima nego i općenito košarci u Kostreni. Siguran sam da će igralište biti zamašnjak novog uzleta košarke u Kostreni. U planu su ljetne škole košarke, turniri 5×5, 3×3, svašta nešto.

Okušali ste se i kao izbornik hrvatske reprezentacije košarke u kolicima – kako bi opisali to iskustvo i priželjkuješ li da se nastavi?
Imao sam tu čast da vodim Hrvatsku u dva ciklusa Europskih prvenstava. U Ateni nam je medalje bila nadohvat ruke, ali smo na kraju završili 4. Na sljedećem EP u Sarajevu smo bili 5. Žao mi je samo što nismo uzeli medalju, ali bilo je to vrhunsko iskustvo iz kojeg sam puno naučio o košarci u kolicima, upoznao naše vrhunske parasportaše i jednostavno je bio gušt voditi taj tim. Nakon Sarajeva sam se zahvalio Hrvatskom savezu košarke u kolicima na divnom iskustvu i prepustio izborničko mjesto ljudima koji se tome mogu posvetiti u većoj mjeri nego li sam ja tada bio u mogućnosti. Malo ljudi zna da sam za EP u Sarajevu dao otkaz na tadašnjem poslu kako bi mogao biti u potpunosti posvećen pripremama i realizirati sve aktivnosti, jer je plan priprema i EP premašivao broj dana godišnjeg odmora na koji sam imao pravo. Nakon prvenstva je prioritet bio naći posao i od nečeg živjeti.
Zadnje dvije godine sam puno više od košarke u kolicima bio angažiran u ženskoj košarci, bio sam pomoćni trener u juniorskoj, a ovo ću ljeto se ljeto uključiti u rad ženske kadetske reprezentacije koju očekuje EP u Rumunjskoj.

Spoj volonterizma, profesionalnosti i entuzijazma u službi sporta i zajednice

Osim KKOI trenirate i djecu u Kostreni – koje su to dobne skupine i tko se i kada može priključiti treninzima?
Meni ovo je profesija, ali nažalost nije posao pa trenutno u Košarkaškom klubu Kostrena samo “krpam” ono što treneri Dobrić i Čeh eventualno ne stižu. Treninge sam u prvom dijelu ove sezone vodio skupini vrijednih djevojčica, za vrijeme dok je trajala trenerska edukacija Lorisa Čeha. Kada je završio školu prepustili smo njemu tu trenažnu skupinu, naravno uz mentorstvo i potporu trenera Dobrića i mene. Muški dio programa zadnjih godina vodi Mario Dobrić s kojima radi super stvari, sve informacije za treninge se mogu dobiti ili direktno od nas trenera ili na facebook stranicama kluba. U planu nam je radno ljeto i razne aktivnosti na obnovljenom školskom igralištu, pa već sada pozivam sve zainteresirane da nam dođu, budu dio ekipe i kluba.

Svjesni smo da nogomet i danas dobiva najveći publicitet – kakvo je stanje s košarkaškim utakmicama?
Nogomet je svijet za sebe, po popularnosti, financijama, brojem djece, klubova itd. Ne može se kod nas niti jedan sport uspoređivati s nogometom. Ostali loptački sportovi, među kojima je i košarka, su tu di jesu. Ne treba stvari ni uljepšavati, ne treba ni kukati. Treba više ulagati u ljude, trenere, programe i bazu pa će rezultat, kakav god on bio, doći. Publicitet je samo mali djelić tog procesa koji uvijek može i mora biti bolji. U oba košarkaška kluba u Kostreni se trudimo biti sadržajni, ažurni i informativni na društvenim mrežama. Evo i ovaj razgovor je dobar za sport, jer će možda nekoga potaknuti da dovede svoje dijete na trening, da dođe pogledati utakmicu, nekoga da se uključi u rad kluba itd.

Osim u Kostreni, vrlo ste aktivni na više frontova – koja je tajna, kako sve to stižete i odakle crpite tu energiju?
Uz posao u Zajednici sportova Primorsko-goranske županije, vodim par projektića, uglavnom sportsko-rekreativnih za djecu i mlade s teškoćama u razvoju. Neki se provode već dugi niz godina, neki nešto kraće. Neki su možda malo poznatiji javnosti, a neki se provode u relativnoj tišini, ali sve je to već uhodano. Među njima je i Baskin koji pokušavamo, zajedno s partnerskim organizacijama iz Italije i Ogulina, oživjeti u Hrvatskoj. Za Baskin vjerujem da ima lijepu budućnost ako se povežu pravi ljudi, a ide u tom pravcu. Generalno, sve skupa dok ide ide, a energiju crpim iz ljubavi i iskrenosti koju ta ekipa daje. Kad ne bude više išlo znam samo da će, kad se osvrnem u sportu, nešto ostati iza mene i da moći ću svakoga pogledati u oči.

Siniša Kuharić neiscrpno je ime kostrenskog i županijskog sporta – osoba koja svoju životnu i profesionalnu priču ispisuje predanošću, voljom i nesebičnim zalaganjem za zajednicu. Bilo da je riječ o “klasičnoj” košarci ili košarci u kolicima, njegov pristup temeljen na uključivosti, edukaciji i stvaranju kvalitetnih sportskih okruženja ostavlja snažan i trajan trag.

Njegova priča pokazuje koliko daleko može ići entuzijazam kad se spoji s ljubavlju prema sportu i ljudima. Iako često u pozadini reflektora, rezultati koje ostavlja – bilo kroz osvajanja, projekte, treninge ili ljudske priče – itekako svijetle. Kuharićev primjer motivacija je svima koji žele djelovati autentično i posvetiti se onome što zaista vole.

Za kraj prenosimo njegovu poruku za sve one koji se na neki način žele uključiti u košarku ili pomoći nastavku funkcioniranja kluba:

Evo, pozvao bi sve da se jave porukom “Kako vam mogu pomoći?” bilo kome iz KKOI Kostrena ako žele pomoći razvoju košarke u kolicima, ili bilo kome iz KK Kostrena ako žele pomoći u razvoju programa muške i ženske škole košarke. Biti ćemo posvećeni u tome što radimo i u njihovo ime, jer imamo jasnu viziju što želimo i vjerujemo da radimo nešto dobro, kako za sport, tako i za lokalnu zajednicu