Sjećanje na potonuće broda Dunav
Prošle su 43 godine od kad je na Tihom oceanu nestao M/BDunav, tada riječkog brodara Jugolinije zajedno s 32 člana posade. Bila je to najveća pomorska nesreća naše trgovačke mornarice poslije 2. svjetskog rata.
Na današnji 28. prosinca 1980. u orkanskom nevremenu nestao je M/B Dunav zajedno s 32 člana posade na čelu sa zapovjednikom kap. Srećkom Vukošom iz Kostrene. Nestao je na Tihom oceanu, približno 700 milja od japanske luke Yokohama na dubini od 6000 metara.
Dunav je bio teretni brod za prijevoz sipkog tereta riječkog brodara Jugolinije. Izgrađen je 1973. godine u Cantiere Navale Muggiano u La Speziji, a u svoje je vrijeme bio jedan od većih brodova takve vrste u vlasništvu hrvatskih brodara.
Posljednji put zaplovio je 20. listopada 1980. iz kanadske luke Hamilton prema kineskoj luci Tsingtau. Nakon dvadeset dana plovidbe brod se našao usred snažne oluje nasred Tihog oceana.
Posada broda Dunav
Srećko Vukoša, Sojko Dundović, Marijan Tavčar, Nikola Peša, Milan Tišma, Goran Vukić, Krunoslav Katnić, Valter Franko, Gojko Novak, Marijo Rukonić, Nenad Marin, Emilio Ban, Petar Stanin, Dane Brkljača, Miroslav Brnelić, Bartol Perušić, Gvido Blažina, Josip Fanjak, Josip Negovetić, Goran Guzobad, Ivan Putnik, Ivica Štefulj, Miljenko Perčinić, Dragan Bakić, Tomislav Juretić, Miroslav Levak, Ilija Pavlinović, Ante Žunić, Smolenski Dužević, Drago Sikirić, Ivan Matak i Branko Obrić.
Tog 28. prosinca u 7:30 po japanskom vremenu, kapetan je uspio izvijestiti upravu Jugolinije da zbog oštećenja nastalih u nevremenu brod mora skrenuti s kursa prema Yokohami. Kasnije toga dana Dunav je uspio stupiti u kontakt s M/B Banija Atlantske plovidbe iz Dubrovnika. Tada se nalazio oko 700 milja od najbliže kopnene točke, rta Nojime u Japanu. U izvješću se spominjao prodor mora u pramčano skladište i lomovi prednjih brodskih dizalica. Pri vremenskim uvjetima u kakvim se našao Dunav, izgledi za spas broda i posade su vrlo mali.
Posljednji telex upućen s broda Dunav u Jugoliniju (arhiva kap. Milivoj Šodić)
Vijest o lošoj situaciji držala se u tajnosti punih pet dana. Tek 2. siječnja 1981. riječki je brodar izvijestio da nema komunikaciju s brodom. Narednih dana javnost je bila upoznata s intenzivnom potragom koja je zaključena 10. siječnja 1981. kada je Jugolinija brod i posadu službeno proglasila nestalima. Na novinskoj konferenciji prenesena je informacija o 14-dnevnoj intenzivnoj potrazi, no te potrage zapravo nije ni bilo.
Dunav je jedini veći brod u novijoj povijesti hrvatskog brodarstva koji je nestao bez ikakvog traga. O tragediji Dunava knjigu je napisao kapetan Vinko Horvat koji je plovio tim brodom, a imao je sreću da na to putovanje nije pošao.
U znak sjećanja na posadu broda u more ispred Kostrene spušten je vijenac. Obilježavanje sjećanja na ovaj tragični događaj inicijativa je Apostolata mora Riječke nadbiskupije, Bratovštine sv. Nikole iz Kostrene Sv. Barbare i Udruge pomorskih kapetana Kostrene.